LoveDigimons&Pokemons

Proslo je vec duze vremena od kad sam zadnji put bila bolesna. I proslo je vec puno vremena od kad sam imala dobru inspiraciju:

Dok sam sjedila u hodniku bolnice i cekala svoju presudu, promatrala sam nebesa kroz 4 velika prozora. Mijenjalo je boje. U pocetku je bilo blijedo plavo. Kasnije se po nebu prosula roza boja. Bila je kratko vrijeme ali je obogatila nebo. Odjednom je nestala, a ja sam cula otvaranje vrata. Iza vrata ce cula doktorica koja je viknula: "Kordić". Tata me zove u prostoriju iz koje je dopirao glas. Kad sam vidjela lijekove i injekcije, sledila sam se. Sjela sam na stolicu kraj doktorice. Na stolu je stajao tlakomjer. Doktorica se ustala i krenula mi poslusati pluca. Stetoskop je bio hladan, a zbog dubokog disanja mi se uzasno pocelo kasljati. Doktorica je rekla da nije nista strasno, ali da cemo se vidjeti u ponedjeljak, ako mi se temperatura ne spusti na normalnu. Izasli smo iz ordinacije i krenuli prema drugoj ordinaciju po ispricnicu za tjelesni. Kad smo je dobili otisli smo u ljekarnu po sirup koji mi je prepisala. Kamen mi je pao sa srca kada je rekla da nije nista ozbiljno, ali moze postati ako ne budem pila tekucine i ako ne budem prelezala ovu bolest ovaj vikend. Dignuli smo sirup i krenuli kuci.

Za sad se presuda odgodila. Saslusanje je u pon 24. 3.

To je to za ovaj post. Veliki mah mah i velika
P
U
S
A