Kao i svake subote već desetak godina jednako, sjedila je u kutu restorana za svojim stolom. Taj je stol sa dva stolca nekada bio sva njena budućnost, a već godinama je subotnji ritual. Šalica crnog čaja, nekoliko kapi soka limuna i jedan šećer. Svi konobari su znali taj subotnji ritual, ali nitko od njih nije znao razlog. Njega je sakrila duboko u sebi, gotovo pokopala za sve osim njenih subota. Te subote, u tišini je prelistavala časopis sa najnovijim ponudama za jesen i zimu. Nikada nije pratila modu odijevanjem, ali voljela je znati što se u tom svijetu mode i modnih dodataka dešava. Zadubljena nije primijetila ženu koja je išla prema njoj i tek kada je pitala je li slobodno sjesti podigla je pogled. Oči su sijevnule i najradije bi rekla kako nije slobodno, ali samo je kimnula glavom kako ne bi izazvala neugodnost u restoranu. Žena je sjela, konobar u čudu, ali brzo je došao pitati gošću što želi. Zatražila je isto što i gospođa pije. Ponovni susret očima u tišini. Kada je stigao novi čaj i konobar i dalje čudeći se otišao upitala je: „ Zar me ne prepoznaješ, ja sam Maja“.
Polako je podigla pogled s časopisa i razmišljala što da joj kaže. Prošlo je previše godina da bi joj išta rekla, vratila je pogled na sliku krasnih cipela, a misli su otišle u prošlost.
Bila je to jesen, prekrasna jesen sa svim bojama i mirisima, bila je to ljubav srednjoškolska, ali velika. Ljubav koja je imala svu snagu trajanja, sve do tog dana kada se u školi pojavila nova. Zvali su je Nova jer je na nekakav čudan način bila drukčija od svih njih. Oblačila se moderno, zapravo najmodernije. Moglo joj je biti jer su joj roditelji bili u Njemačkoj, a ona sa bakom i djedom i mlađim bratom. Lakirala je nokte, čupala obrve, brijala noge. Stvarno je bila čudna. Gotovo su je sve izbjegavali, ali vršnjaci su od samog njenog dolaska oblijetali kao oko najljepšeg cvijeta. Uskoro se saznalo i zašto jer njoj je jedino bilo važno osvojiti svakog mladića, a pogotovo onog koji je imao curu. Tih otimačina je bilo teško i bolno gledati, a prestale nisu niti nakon tog teškog jesenjeg dana. Maja je jako dobro znala da Dado ima djevojku i da je njihova veza čvrsta i da ga neće moći dobiti, ali uporno je tražila sve mogućnosti preoteti ga. Dado je na samom početku četvrtog razreda dobio motor od ujaka i mogao ga je voziti vikendom kada nema nastavu, a Maja je i to saznala. Subotom bi Dado došao motorom u restoran, popili bi čaj i onda se otišli provozati do ribnjaka. To su bili sati koje su propustili samo ako je bilo hladno ili bi kiša padala. No subota je bila sunčana. Sjedila je i čekala i čekala i čekala, a Dado nije došao. Negdje u večernjim satima policija je zakucala na njena vrata. Prvi trenutak strah, zašto policija i uopće nije čula što su pitali. Njen je tata došao za njom i policajci su nešto govorili. Njen strah je paralizirao mogućnost shvaćanja onog što su govorili. U mozgu su vrištale samo dvije riječi, Dado, smrt. Roditelji su je odvezli na hitnu gdje su je smirili injekcijom. Spavala je cijelu noć i dio idućeg dana, a kada je došla k sebi mama je pokušala objasniti. Maja je u bolnici, a Dado je na mjestu ostao mrtav. Udario ga je vlak, a Maja je odletjela u polje.
Nekoliko tjedana kasnije se saznalo kako je Maja izmislila da mora hitno u bolnicu jer je baki tu noć pozlilo. Put kojim ju je vozio morao je prijeći prugu, rampa se spuštala, ona je inzistirala da proleti između dviju rampi. Udarili su u jednu, ona je odletjela sa strane pruge, a Dado na tračnice gdje ga je vlak pregazio. Maja se oporavila i napustila školu.
Život bez Dade više nije bio isti, nije bio lijep, nije imao budućnost o kojoj su sanjali. Ostala je sama i svake subote dolazila u restoran koji više nije bio isti, ali u istom kvartu, pila je isti čaj, listala časopis i čuvala u srcu najljepšu ljubav.
Što da joj sada kaže? Jednako je moderno obučena, lakiranih noktiju, skupom torbicom i nadmoćnim pogledom, samo ona zna tko je Maja i ne želi s njom ni jednu riječ razmijeniti.
Polako je ustala, odnijela časopis u policu, platila svoj čaj i izašla. Nakon tog susreta više se nikada nije vratila u taj restoran.
|
