život je kako kada

< studeni, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

28.11.2019., četvrtak

SASVIM OSOBNO

PISMO DJEDU MRAZU

Dragi djede Mraz, vidiš ti si meni ostao Djed Mraz, a nikako Božićnjak. Božić je mali Bog mali Isusek, bar u obitelji u kojoj sam odrasla, a tako je i danas u mojoj. No ne želim ti pisati o tome kako su te preimenovali, kao cijeli svijet ima Djeda Božićnjaka pa valjda po tome i mi trebamo, nego kako ti evo prvi put u ovom mom dugom životu pišem pismo. Nisam ti nikada pisala jer u mojoj pošti maloj, u mom malom slavonskom selu nitko nije znao kamo bi to pismo poslali pa smo mi samo sanjarili kako ćemo jednog dana znati tvoju adresu, a onda će se sve naše male dječje želje ispuniti. Prošlo je vrijeme i neke su se želje čudom ispunile, a neke se vjerojatno neće nikada jer kako bi ti stigao baš sve ispuniti. Vjerujem da se sjećaš kako sam ti znala u zimskim noćima šaptati o nesreći koja se dogodila sa mojom prekrasnom lutkom koju sam samo na koji časak ostavila u dvorištu ispod šljive dok sam u kuhinji čekala kruh onako fino premazan sa masti. Ne znam tko je pustio tu krmaču iz svinjca, ali znam da se sjurila pod šljivu i moju sirotu lutku samljela onim svojim velikim zubima. Znam da se sjećaš svih suza i tuge i beskrajne nesreće, a i sreće kada sam dobila za Božić drugu sa krasnom blond kosom i očima koje su se sklapale kada bih je stavila spavati. Sjećaš li se što se s njom dogodilo? Je, je ošišala ju je moja mlađa sestra, skroz na čelavo. Tko je bio nesretniji, moja lutka ili ja ili naša mama jer prestala sam jesti, govoriti i ako bi me nešto pitali samo sam vrištala. Bila su to teška vremena, a nisi mi donio novu i nikada više nisam imala tako lijepu sa blond kosom. Sve su bile jako male i ćelave od plastike koje bi mama donosila sa hodočašća u Mariju Bistricu. Njima bi sestra strgala ruke i noge, a mama popravljala sa nekom gumicom. Odavno je prošlo to vrijeme, a onda sam odrasla i u moj su život ušle prave bebe, tople, prekrasne, cmizdravice. Jedna je došla odmah iza Božića i ponekad mi se čini kako sam za sve moje žalosti male curice nemjerljivo nagrađena mojim kćerkama. Dragi djede znamo i ti i ja da tu nije bilo tvog utjecaja, ali sjetim te se zbog onih naranača, smokava, bombona, čokolade u najobičnijem papirnatom škaniclu kojeg si nam dijelio u osnovnoj školi i nije važno što smo znali koji učitelj je imao tvoju opravu, bilo je važno dobiti taj poklon u vrijeme kada iza rata nije bilo tako finih stvari u mom malom selu slavonskom. Voljela bih da ti vrate tvoje ime pa da djeca imaju malog Isuseka i Djeda Mraza, jer dva poklona su ipak dva, zar ne? S mojim željama te ne bih opterećivala, sada ih mogu i sama ostvariti, a i nema ih više kao nekad, zato samo pozdravi puno Baku Mrazicu, vilenjake i čuvaj svoje posebne sobove. Veliki pozdrav tebi.
Baka Demetra

- 20:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>