PISMO DJEDU MRAZU
Dragi djede Mraz, vidiš ti si meni ostao Djed Mraz, a nikako Božićnjak. Božić je mali Bog mali Isusek, bar u obitelji u kojoj sam odrasla, a tako je i danas u mojoj. No ne želim ti pisati o tome kako su te preimenovali, kao cijeli svijet ima Djeda Božićnjaka pa valjda po tome i mi trebamo, nego kako ti evo prvi put u ovom mom dugom životu pišem pismo. Nisam ti nikada pisala jer u mojoj pošti maloj, u mom malom slavonskom selu nitko nije znao kamo bi to pismo poslali pa smo mi samo sanjarili kako ćemo jednog dana znati tvoju adresu, a onda će se sve naše male dječje želje ispuniti. Prošlo je vrijeme i neke su se želje čudom ispunile, a neke se vjerojatno neće nikada jer kako bi ti stigao baš sve ispuniti. Vjerujem da se sjećaš kako sam ti znala u zimskim noćima šaptati o nesreći koja se dogodila sa mojom prekrasnom lutkom koju sam samo na koji časak ostavila u dvorištu ispod šljive dok sam u kuhinji čekala kruh onako fino premazan sa masti. Ne znam tko je pustio tu krmaču iz svinjca, ali znam da se sjurila pod šljivu i moju sirotu lutku samljela onim svojim velikim zubima. Znam da se sjećaš svih suza i tuge i beskrajne nesreće, a i sreće kada sam dobila za Božić drugu sa krasnom blond kosom i očima koje su se sklapale kada bih je stavila spavati. Sjećaš li se što se s njom dogodilo? Je, je ošišala ju je moja mlađa sestra, skroz na čelavo. Tko je bio nesretniji, moja lutka ili ja ili naša mama jer prestala sam jesti, govoriti i ako bi me nešto pitali samo sam vrištala. Bila su to teška vremena, a nisi mi donio novu i nikada više nisam imala tako lijepu sa blond kosom. Sve su bile jako male i ćelave od plastike koje bi mama donosila sa hodočašća u Mariju Bistricu. Njima bi sestra strgala ruke i noge, a mama popravljala sa nekom gumicom. Odavno je prošlo to vrijeme, a onda sam odrasla i u moj su život ušle prave bebe, tople, prekrasne, cmizdravice. Jedna je došla odmah iza Božića i ponekad mi se čini kako sam za sve moje žalosti male curice nemjerljivo nagrađena mojim kćerkama. Dragi djede znamo i ti i ja da tu nije bilo tvog utjecaja, ali sjetim te se zbog onih naranača, smokava, bombona, čokolade u najobičnijem papirnatom škaniclu kojeg si nam dijelio u osnovnoj školi i nije važno što smo znali koji učitelj je imao tvoju opravu, bilo je važno dobiti taj poklon u vrijeme kada iza rata nije bilo tako finih stvari u mom malom selu slavonskom. Voljela bih da ti vrate tvoje ime pa da djeca imaju malog Isuseka i Djeda Mraza, jer dva poklona su ipak dva, zar ne? S mojim željama te ne bih opterećivala, sada ih mogu i sama ostvariti, a i nema ih više kao nekad, zato samo pozdravi puno Baku Mrazicu, vilenjake i čuvaj svoje posebne sobove. Veliki pozdrav tebi.
Baka Demetra
Post je objavljen 28.11.2019. u 20:28 sati.