Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/demetra1

Marketing

Kako muza hoće

NIŠTA VIŠE NIJE MOJE

Postajem sve tiša,
A opet nekako razigrana mi duša
Pa glasom nutarnjim pjevušim
I smijem se samoj sebi
Jer klaun sam u dnevnim
Možda čak više noćnim trenucima.
Postajem sve sporija
I kretnje su kao krilo ptice
Kada se pokušava podići
Ispod oblaka, a vjetar je dolje gura.
Postajem sve čudnija sebi
I drugima više, možda,
U dane, kada bih planine pretrčati htjela,
Kada bih u dubine zaroniti htjela,
A ništa više nije moje.
Ni ovo tijelo što još baulja kroz dan.
Ništa više nije moje,
A previše je svega što godine su
Za ove dane pripremale.
Dane kada ću moći, kada će sve vrijeme
Moje biti,
A ništa više nije moje.
Postajem sama sebi tuđinac.

14.11.2019.

Čudna su ta nadahnuća, dođu odjednom, ničim izazvana i riječi koje se ne daju brisati pa ih onda zapišem.



Post je objavljen 14.11.2019. u 09:55 sati.