život je kako kada

< studeni, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

02.11.2019., subota

Dušni dan

SVIJEĆA ZA MOJE VOLJENE

Pomislih, danas ne bih trebala biti tužna? Dio mojih voljenih više nije s nama, ali ne bih trebala biti tužna i neću. Imati dobre roditelje, najboljeg djeda, čovjeka koji je znao voljeti, koji je sve dječje želje strpljivo slušao ispunjavao što je mogao. Imati željeni obiteljski dom, djecu i unučad, ljubav koja je došla u zrelosti dana. Za kratko promijenila sve što prije toga je bilo, ostavilo neizbrisiv trag. Ne, neću biti tužna. Polako sam nastavila vaditi jedno po jedno sjećanje najupečatljivije zapisano o svima mojima koji su svoj hod završili, koji pripremaju doček mom kraju. Roditelji, šnajderi; danima su zajedno u radnji šivali i pjevali. Oboje su imali sjajne glasove i ponekad mi se učini da ih još mogu čuti pogotovo u zimsko vrijeme kada su noći rano dolazile. Moj djed, konji i karte kod kuma Đure. Ništa nije bilo važnije od toga dvoga kada sam već bila stasala, ali dok sam bila dijete sve je bilo podređeno meni prvoj unuci. Moja bakica, mala sitna Mađarica, miris kruha, šopanje gusaka, nedjeljni ručak i priče prije spavanja. Neću biti tužna jer najljepša sjećanja danas vadim da ljepše ispunim dan. Svi mi nedostaju, ali kada mislim o danima, godinama koje su u moj život upisali svojim življenjem znam i osjećam da ne bih trebala biti tužna nikada.
Voljeni moji za sve vas danas svijeća gori i sjećanja u njenom odsjaju trepere.

02.11.2019.

- 17:55 - Komentari (11) - Isprintaj - #