ddadd

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Sve ono sto ste htjeli znati o ddaddu a niste ni znali da želite znati.

Za sve moje pjesme, priče i fotografije na ovom blogu vrijede

Copyright © 2005. by ddadd :)
Copyright © 2006. by ddadd :)
Copyright © 2007. by ddadd :)


eXTReMe Tracker

Linkovi
Moj mail:

ddaddic@gmail.com


KNJIGA ŽALBI NALAZI SE NA ŠANKU! Klikni tu!


Stalno pogledavam na (nabacano slučajnim rasporedom)

okeco - divne fotke, virtualna nirvana
tra(m)tinčica - slika život sivim kistom ali čudesno :)
Sanjin svijet - jako zanimiljiv svijet...
lil fish - riba i po :)
Trill - opičena pozitiva :)
Lavica - nježna duša...a lavica :)
Divljakuša - savjeti za optimizam ;)
kobilino zubalo - jako zabavna cura ;) Moj SOK =)
Bridge - morate probati Bridge!
Okovi - Jednostavno...impresivno, uh! :)
M.H.Svabica - Neizvorni govornik...fascinira kako lijepo pronalazi riječi! :)
annabeth - Ovdje bih mogao napisati stihove :D
2tref - Sjajan malo duhoviti malo mračni raspisani tata! :)
stroke - Najpoželjniji neženja na blogu...prema izboru korisnica :D

Redukcija...trebao bih dodati nove, budem :)


Iz sadržaja:

Priče:

Mjesečeva ratnica
Šuma tajni
The Lost Chep Blues
Kako smo ostali skupa
Magija
Kako sam popušio
San
Dokaz
Razumijevanje
Autentična ljubav - Lovačka
Zašto vjerujem u čuda..1. dio
Zašto vjerujem u čuda..2. dio
Otpadnik zdravstva
Gospodarica nevjerojatnosti

Gotalovec - Lovačka
Skakač preko prkna - Lovačka

Majka - tužan san
Organiziranost
SMS king
Himera
Kako sam počeo pisati
Farbanje
Stari...iza kulisa
Utvare
Sve vrijeme svemira
Ciljane skupine
Dobrodošao u klub!
Klompe, podsjetnik na blam!
Zakon očuvanja energije
Sestrica
Cuko
Jutarnji jožica

Motel na pola puta
Žena ugaslih očiju
Dodiri duše

KRON
Lovac u blatu

Mamini biseri:

Lapsusi
Spasonosni lijek
Jak razlog
Čemu služe cvike
Moć sugestije
Gospodarica nevjerojatnosti
Nema jaja
Fantomske palačinke
Farbanje
Prvi put
Krađa kante za smeće
Pametan cuko

Ostatak obitelji:

Stari...iza kulisa
Utvare
Air banana
Lijepe želje
Sestrica
Cuko

Draga i ja:

Logika kćeri jedinice
Gumbi kod vrata
Ups sramote!
Kako smo ostali skupa
Prevrtljivo žensko
Autentična ljubav
Napaljena draga
Organiziranost
Mars i Venera
Maženje
Poljubac
Profesionalci
Imena
Ljubavni rebus

Osvrti:

Čita li me tko?
Sinonimi, tj. homonimi
Haiku
Vječnost, šema No1
Vječnost, šema No2
1984
Da li su u socijalizmu ljudi bili bolji?
Poslodavci
Zašto volim komentare
Zašto se ljutimo
Osjećaj krivnje
Osjećaj krivnje IITop comment
Različitosti
Mali sportovi
Inkubator
IN - OUT
Najduži dan
Godine

Umoran - Dugme
Koncert Bijelog dugmeta

Depresija
Sjećanja
Traume iz prošlosti
Vrijeme
Prostor - Vrijeme
Tužna svakidašnjost

Pjesme i slično:

Odlazak Muze
Nezadovoljnima odrazom u zrcalu
Dobro jutro tugo
Želim biti visoko
Volim dunje :)
Zašto
Zašto II
Čudan san
Sudbina je sad!
Voli me, ne voli me
Crtica iz lastova
Suton
Kapitulacija :)
Balada o rokeru lutalici
Noć kada me nisi voljela
Divna si!
Što kad odu
Srce anđela
Jedna je žena u koru stabla...
Kad sam tužan kao sad...
Majka - tužan san
Kapi bisera
Noć je mračni dio dana!
Izlazak sunca

Haiku:

Oko djeteta
Trenutak mene
Mjesec i sunce
[http://ddadd.blog.hr/2005/05/266225/brfont-colorwhitefontbrbhladno-je-ovih-danabbrfont-colorwhitefontbr.html]Hladnoća[/LINK]
O govnu

Ostalo:

LTL
Palindlom

Dolari i banane
Dolari i banane - rješenje

Još malo o dragoj
SOS za Suhu Dragu
Neću više o dragama
Ipak još malo o dragama

P**** - mala stvar ;)
Kremšnite - recept
Kako sam uslikao recept
Imena II - Jožica
Jednom jedne strašne noći

31.12.2005., subota




Rješenje zagonetke :)


Eh, ljudovi i ljudovice moji, najbliže rješenju bio je slavni jagonetač Jagode! :)

Znam de je nespretna formulacija, ali stvarno mislim da za jednog čovjeka ne bih smio napisati "Najbolje su bile Jagode", a pogotovo što je čovjek muško :)))

Jagode je dokazao da ne samo da dobro zadaje z/j-agonetke već je i dobar rješavač!

Svaka ti čast, Jagode :)

I drago Draguljče je shvatila čemu naprava služi, ali nije išla u detalje :)
Svaka ti čast Draguljče :))


Da vam otkrijem što je bilo: dobio sam na poklon dva nova badminton reketa. Raspon težine reketa kreće se od 80 do 110 grama. Općenito važi princip "što lakši reket, to bolji" pa sam poželio saznati koji je od ta dva reketa lakši.
Preroštao sam internet i za jedan sam reket našao koliko je težak, ali za drugi reket apsolutno nigdje nije bilo podatka o njegovoj masi!
Pokušao sam 'izvagati' rekete rukama i činili su mi se jednaki, međutim, znao sam da vrlo vjerojatno nisam dovoljno baždaren da osjetim razliku od nekih 4 grama! Razliku bih osjetio tek nakon tri sata igre, vjerujte, bih, osjetio bih, probao ja! :)

Moja kuhinjska vaga također nije dovoljno fina za tako sitne težine, u apoteku ili Konzum mi se nije išlo samo da izvažem rekete i sinula mi je ideja:

Napravio sam vagu kao što je ova na slici, prvo sam ubacio jedan reket i na etiketu koju sam nalijepio na čašu kemijskom sam olovkom zabilježio dokle se popela voda.
Onda sam ubacio drugi reket i vidio je li razina vode veća ili manja od zabilježene. Ako je voda iznad crtice drugi reket je teži!

Ponavljanjem od deset mjerenja nepobitno sam ustanovio koji je od ta dva reketa lakši i od tog dana igram samo sa tim reketom :)


PS: Nažalost, propala je ideja sa snjegovićem, raspitao sam se i rekli su mi da bi neki nadobudni policajac vrlo rado inkasirao 500 kuna ako bi me zaustavio sa snješkom...pa sam odustao :)


Ako se slučajno danas još ne javim, želim vam sve najbolje i želim vam da se super provedete za Novu godinu. A sve najbolje u novoj ću vam sigurno još jednom zaželjeti, makar nakon Nove!

Voli vas Ddadd :)


- 01:07 - Vaš komentar je meni dar :) (18) - Štampaj - # - Poplavi imena

30.12.2005., petak




Zagonetka


Najdraži moji, imao sam nedavno jedan problem.
Mozgao sam par minuta i riješio taj problem pomoću stvari koje sam imao doma :)

Jako me zanima možete li samo gledajuć sliku pogoditi o čemu se radi.

Imam teoriju da me čitaju pametni ljudi, pa da vas vidim, hehehehe :))))


Vaš Ddadd

- 12:33 - Vaš komentar je meni dar :) (24) - Štampaj - # - Poplavi imena

29.12.2005., četvrtak




Ideja :D


Pao je snijeg. Veliki. Sutra ću napokon mrdnut dupetom iz kuće pa ga moram očistiti sa krova auta. Mrsko mi je to, ali ako već moram, rado bih to pretvorio u zabavu :)

Dakle, homo ludens u meni ponovo jaše, ako sutra vidite nešto slično prikazi na slici kako juri Zagrebom, znajte, u krntiji ispod prikaze je Ddadd :D


Pitam se samo jel to kažnjivo...


Chaos narode :)


- 20:21 - Vaš komentar je meni dar :) (25) - Štampaj - # - Poplavi imena




Pimpilimpi blues


Dragi moji, jeste li ikad poželjeli čuti pjesmu za koju niste sigurni ni da postoji?

Danas je dan kad sam poželio čuti takvu pjesmu, jer, svi dogovori od jučer i danas propali su.

Dogovorimo badminton za danas, draga i jedan frend su posve zaboravili da smo dogovorili, a draginu frendicu boli glava - niš od badmintona. Dogovorim za jučer lagano šalabajzanje gradom, cyder u Tolkienu, pa da se, oko 19 nađem na Trgu sa jednim dragim društvom.
Frend sve to zaboravio i dogovorio kavu u 20 h na drugom kraju grada, a u grad idemo njegovim autom, dakle vozi me kući...nema teorije da stignem na Trg. Tada su mi još neki javili izmjene planova i više se baš ništa nije dalo uklopiti pa mi je puko film i na kraju sam iz revolta ostao kod kuće...

Želim pjesmu! Blues. Želim da se zove Pimpilimpi blues. Želim da divni muški glas (Garry Moore, pliz pliz!) pjeva čeznutljivim glasom o jednom bijelom sniježnom danu ko stvorenom za užitak, ali u kojem vam ništa ne ide od ruke. Hoću da nema hepi enda, hoću da na kraju pjesme pjevač polako hoda za tragovima u snijegu i da zna da su to tragovi dvoje mladih sretnih ljudi koji su iskoristili taj dan...

Kad poželim priču, ja si je napišem.
Ne znam pjevati i skladati pa će ova moja želja da čujem takvu pjesmu zasad ostati neutažena...jedan od prvih novih poduhvata za koji se pripremam u poludaljoj budućnosti bit će učenje nota.


Možda ću vas jednog dana iznenaditi i umjesto posta servirati vam vrući, flambirani Pimpilimpi Blues, blues od kojeg će vam se sve dlačice naježiti i koji će vas smjesta baciti negdje daleko, negdje gdje ste jednom već bili i nikad to niste zaboravili!


Čak i ako su ove moje želje utopija, zašto ne bih maštao, snovi su barem besplatni :)


Voli vas Ddadd ;-)


- 14:12 - Vaš komentar je meni dar :) (23) - Štampaj - # - Poplavi imena

28.12.2005., srijeda




Jetra...što mi sve ide na njih :D


Čitao sam blogove o Ani i Mii - anoreksiji i bulimiji. Slučajno pogledao Oprah. Pročitao blog jedne drage blogerice na kojem je postavljen nerealan cilj. Jedna druga blogerica je napisala da ćeš najbolje smršaviti ako u jutro pojedeš sve što poželiš i onda više ništa do sutra u jutro!
Bio sam prije dva dana sa jednom (pretilom) osobom, jednom od meni najdražih osoba u životu, i vidim da o onome što joj je čitav život najveći životni problem, i što joj doslovno ugrožava zdravlje, pojma nema!

Onda sam jučer bio na pizzi sa dragom i njenom frendicom i skužio da ni one ne znaju da možda već sad moraju početi skidati kile za ljeto!
Onda u razgovoru koji sam vodio sa nekim ljudima skužim kako im se desetak kila SALA što sam izgubio u ovih tri četiri mjeseca kako se hranim u zoni čini malo i tada shvatim da su žrtve propagande u kojoj je sva sila onih čudotvornih čajeva, pilulica octa ili što ti ja znam :)

Dakle ovako:

Organizam energiju skuplja u vidu masti i mišića. Svaka masna stanica iz koje organizam želi uzeti energiju mora proći kroz jetru! Tamo neki enzimi razgrađuju tu mast i pripremaju je za daljnju potrošnju u organizmu.

Količina masti koju jetra može razgraditi limitirana je količinom enzima u jetri i iznosi dva do tri kilograma na mjesec! NE MOŽETE IZGUBITI VIŠE MASNIH NASLAGA OD DVA DO TRI KILOGRAMA NA MJESEC! Jetra vam ne da, ona to NE MOŽE probaviti, amen!

I amen :)


Znači, pola kile tjedno je optimalno. Ako ste izgubili više od toga, znači da ste vrlo vjerojatno izgubili mišiće i/ili vodu!
Pamet u glavu, najdraži moji.
Najtoplije vam preporučam neku od knjiga o zoni, npr. Zaposleni u zoni, od dr. Vanje Grbac Gredelj.
Zona stvarno djeluje, osjećam se super, nisam prestrog prema sebi, ovih dana papam svu silu kolača i odojka ali znam da se neću udebljati skoro ništa - jedino neću mršavjeti.

Nema čudotvornih recepata, ako ste debeli znači da nešto ne radite kako treba i da bi ste bili mršavi i zdravi morate promijeniti nešto u životu i neke stvari početi raditi kako treba. To je sva mudrost :)

Voli vas Ddadd

- 11:18 - Vaš komentar je meni dar :) (32) - Štampaj - # - Poplavi imena

27.12.2005., utorak




Ringišpil


Ima prevrata u životu. Ovi su dani bili dosta stresni, nisam želio da vi to osjetite ali ja sam u sebi kuhao. Sve je završilo na najbolji mogući način, i kako to obično biva reakcija je došla poslije. Kao san.

Sanjao sam ringišpil. Predivan vrtuljak na kojem je već sjedilo par ljudi kao da je čekao je na mene i dragu. Ulaz na je bio besplatan, sve što je trebalo je da uzmeš nekakvu ulaznicu sa dugačkog pulta koji je izgledao kao HDZ-ov promiđbeni pult, a na tim dugačkim ulaznicama pisalo je: ZNA SE!
Draga je svoju ulaznicu našla odmah, a ja sam krenuo prema sredini pulta gdje je bilo još nekoliko tih ulaznica, ali, u taj čas stvorilo se tamo nekoliko ljudi i razgrabili su te ulaznice. Nekim čudom skužio sam da ispod jedne velike knjige koja je sličila na školski imenik postoji još jedna ulaznica i potrčao sam prema njoj. Netko je podigao imenik a vjetar je otpuhnuo ulaznicu prema meni i ja sam mogao na ringišpil!

Sjeo sam iza drage i primio se za njene lance, pomislio sam kako se već puno godina nisam tako vrtio po svim osima sa voljenom osobom. Ringišpil je trebao krenuti a ja sam u taj čas na svoj užas shvatio da jednu nogu nisam stavio ispod zaštitne prečkice i da bi me centrifugalna sila mogla izbaciti iz ringišpila!

U strahu sam se primio za svoje lance, osjećao sam se loše, ako ću se vrtjeti sa dragom ispast ću, a ako ću se držati svojih lanaca neću se vrtjeti sa njom...

Pomislio sam da je gotovo, a onda se kao deus ex machina desilo čudo. Ringišpil je do tog momenta bio skoro prazan ali sad su od svukud počele dolaziti horde ljudi i zaposlenici lunaparka su im počeli prodavati karte!
Shvatio sam da nećemo krenuti prije no što se ringišpil ne napuni pa sam ustao i opet sjeo, ali ovog puta sam sve pažljivo i ispravno namjestio.
Sav sretan primio sam dragu za ruku i mirnog srca čekao da ringišpil krene.


Vaš Ddadd

- 12:44 - Vaš komentar je meni dar :) (20) - Štampaj - # - Poplavi imena

26.12.2005., ponedjeljak




Nezgodni pokloni


Što mislite o poklanjanju životinja i o poklanjanju cvijeća (lončanica).

Vjerujem da to smiješ pokloniti tek ako si 1000% siguran da osoba kojoj to opklanjaš baš to želi i da je spremna brinuti o poklonjenom životu.

Evo šaljive i istinite priče, izmijenit ću samo imena, nazvat ću ih prema onim legendarnim kokicama Jurek i Katica :)


Jurek i Katica


Primila jednom moja prijateljica od jednog bračnog para na dar dvije zlatne ribice.
Jedna od njih i nije bila prava zlatna, zapravo, bila je crna, bujnih peraja. Ta ribica bila je mužev poklon i moja prijateljica ju je po njemu nazvala Jurek.
Druga ribica bila je predivna, zlatna i živahna jurila je vamo tamo u akvarijskoj kugli - ona je bila živahna, baš kao i žena čiji je to poklon bio i po toj ženi ribica je dobila ime Katica.

Svi su se veselili i promatrali te ribice kako veselo jurcaju akvarijem, i kasno uvečer, kad je bračni par veselo odlazio, još uvijek nitko nije mogao ni naslutiti tragediju koja je bila na pomolu!

U jutro, kad ih je prijateljica došla nahraniti, ribice su bile mrtve!

Možete li zamisliti tugu moje priateljice?! Nije ona toliko patila zbog ribica - dva mala života bila su prekratko u njenom domu da bi to bilo prestrašno! Ne, ona je patila zbog Jureka i Katice, svojih prijatelja koji su joj sa tolikom radošću poklonili da se birne o ta dva mala života! Nije ih htjela razočarati i rastužiti i smislila je plan. Istog tog dana, kad se vraćala sa posla prijateljica je kupila dvije vrlo slične ribe! Čim je došla u kuću sa olakšanjem je pustila Jureka2 i Katicu2 da kliznu u akvarij i sva presretna pomislila je da je zataškala stvar...ali, avaj, nije ni naslutila da je tu njena epopeja tek počela!
Naime, sljedeće jutro Jurek2 i Katica2 bili su mrtvi! Sva užasnuta prijateljica je isti dan kupila Jureka3 i Katicu3! Badava joj je bio sav taj trud, sutradan u jutro Jurek3 plutao je na leđima a Katica3 je još pokazivala znake života...žilavica mala, živjela je još jedan dan, tada je frendica kupila Jureka4 i Katicu4.

Već sva izvan sebe frendica je odlučila da Jurek4 i Katica4 moraju preživjeti pod svaku cijenu!
Tu noć naoružala se galonom kave, dekicom i strpljenjem. Zauzela je položaj nadomak akvarija i počela je čekati smrt da se obračuna sa njom! Čekala je vrlo skoncentrirano, ne skidajući oka sa ribica koje su veselo kružile akvarijem. Prolazila je noć sporo poput prastare kornjače a ona je i dalje pažljivo promatrala, ali bilo joj je sve teže i teže, pred jutro je nakratko zatvorila oči. Kad je shvatila da je zaspala naglo se trgnula i probudila, već je bio dan a crna i zlatna ribica beživotno su plutale okruglim prostranstvima ribljih Vječnih lovišta!

"Neeeee!" povikala je moja frendica! "Ne može to tako, okrutni svijete!"


Agonija je trajala tri mjeseca. Kad je frendica stigla do Jureka27 i Katice23 (žene su izdržljivije ;) ) odlučila je da ne može više tako!
Nazvala je pravog Jureka i pravu Katicu i opsovala im je sve po spisku!
Sve im je objasnila, nije im htjela reći samo: "Uginule su!" jer bi joj oni tada poklonili nove ribice i bilo bi The Show Must Go On :D



Pozdravlja vas Ddadd :)

- 13:19 - Vaš komentar je meni dar :) (23) - Štampaj - # - Poplavi imena

25.12.2005., nedjelja




Poklonopoklonstvo :)


Kako vi sa poklonma? Ste dobili ono što ste željeli?
Moja obitelj slavi Božić, oduvijek smo imali lijepu jelku, ića i pića, oduvijek smo si sretno čestitali i uvijek nam je Božić bio poseban dan.

Unatoč posebnosti tog dana, moja obitelj nema običaj darivanja za Božić! To je razlog zbog kojeg ja u to doba nikad ne kupujem poklone. Svim svojim bližnjima napomenem da mi ništa ne treba, da je sve ono što bih ja eventualno želio preskupo i da se ne bih osjećao ugodno da mi to poklone, a da mi više zaista ne treba 1000 stvarčica po kući, stvarčica kao što su npr. neki bedasti privjesci, šarene ukrasne svijeće koje loše gore, okviri sa smiješnim natpisima koje nikad nigdje neću objesiti, tanga gaćice (o, da bilo je i toga), kravate (više ne nosim odijela...a i da nosim, interna fora je da se traže najružnije kravate koje je moguće pronaći na tržištu)...

Kao što znate, draga je ovih dana dobila badminton reket i blok flautu...iako sam rekao da je jedno za Nikolu a drugo za Božić, prava je istina da su i jedno i drugo samo moji pokloni njoj, pokloni od srca, pokloni jer sam želio da napreduje u onom što voli i jer sam želio vidjeti osmijeh na njenom licu. Smisao Božića ne bi trebali biti pokloni, smisao Božića je u obitelji, u ljubavi, u zajdništvu, u slavljenju dana kad se rodila beskrajna ljubav!

Nisam vjernik, ali volim Božić, volim dan kad smo svi nekako blaži, topliji, okrenutiji pravim vrijednostima, volim dan kad utrka za novcem nakratko stane i kad se svi nakratko vratimo u djetinjsvo dok slušamo božićne pjesme, dok gledamo okićeno božićno stabalce, klopamo mirise iz djetinjstva ili čitamo čestitke koje su nam poslali naši najmiliji.

Živio nam Božić! :)

Želim vam čestit Božić!


A za kraj dva mala bisera :)

1)

Draga me nazove i veli ko grom iz vedra neba:

"Želim da si i mi poklanjamo poklone za Božić, kao i svi normalni ljudi!"
"Ali, ti si svoj poklon već dobila a ja ništa ne želim niti trebam...uostalom, nemaš para!"
"Posudit ću, samo da ti kupim nešto za Božić!"
"Nemoj!"
"Hoću da naša djeca jednom dobivaju poklone za Božić kao i sva normalna djeca!"
"Ali ti ne želiš djecu!"
"Da, ne želim djecu, ali želim da, ako ćemo imati djecu, da ona imaju tradiciju dobivanja poklona za Božić!"

Slatko sam se nasmijao :)

"Lako ćemo napraviti tradiciju ako ćemo imati djecu. Otić ćemo u šoping i kupiti im nešto i djeca pojma neće imati jesmo li im kupili poklone zbog tradicije ili smo im tada poklon kupili prvi put!"
"Dobro!" reče Draga :D


2)

'Šopingiram' gradom sa jednom dragom frendicom, ona u dugovima ali kupuje vrijedne poklone ko mahnita.
"Nezanimljiv si i neinventivan!" veli mi frendica - "Nikako da te ponese šoping groznica, idemo samo tamo kamo ja predložim!"
"Pa odmah sam ti rekao da neću ništa kupovati ni sebi ni drugima! Kupio sam dvije kuće ove godine i sad nemam para!"
"To što nemaš para - to ti nije nikakvo opravdanje!" reče ona!


:D




- 16:21 - Vaš komentar je meni dar :) (27) - Štampaj - # - Poplavi imena

24.12.2005., subota




Čvarci. Tužna priča.


Čudno je kako se ponekad nenadano sjetimo dragih osoba iz prošlosti...


Majka mi je jutros poslužila čvarke. Prave domaće, slavonske!

Jedem, beskrajno uživam, već dugo nisam jeo ovakve, točno takve volim, mrvicu su suvlji i mesnatiji.

Sjetio sam se žene koja me čuvala cijelu osnovnu školu. Vesele bucmaste žene koja bi mi svakodnevno poslužila ručak i koja bi nekoliko puta na dan svratila da vidi jel sve u redu samnom...

"Znaš mama, mene je teta S. naučila uživati u čvarcima."
"Nepokretna je."
"Ma daj!"
"Zar ti nisi znao da je napokretna?!"
"Otkud bih znao, nemam kristalnu kuglu!"
"Da, nepokretna je već dugo."
"Moramo je posjetiti!" uzviknem ja.



Onda sam se zapitao nešto: Da nisam saznao da je nepokretna, bih li imao toliko jaku želju da je posjetim? Vrlo vjerojatno ne bih!

Znate, najdraži moji, mene je sram...trudim se veslati protiv struje ali nažalost, život je izgleda i od mene učinio otuđeno čudovište kojem su vlastiti probici na prvom mjestu!

Upravo sam napravio popis.
Od ponedjeljka do petka moram posjetiti zaista puno ljudi, potegnut ću i malo dalje od Zagreba.
Neke, one koji su predaleko, njih ću nazvati...

Ono najbolje u čitavoj stvari je to što ta akcija nema veze sa Božićem, već sa čvarcima :)



To je sve od mene zasad,

voli vas Ddadd



Za Božić, ali i za čitav život vam, najdraži moji, želim ono najvažnije u životu - zdravlje!
I nešto još važnije od najvažnijeg - sreću!
Neke stvari se zaista ne mogu kupiti novcem...



- 12:02 - Vaš komentar je meni dar :) (27) - Štampaj - # - Poplavi imena

23.12.2005., petak




Tko, zar ja? :D



Draga nešto uprskala.

"Ah, žene, ne možemo s vama, ali bez vas možemo!" velim ja...

"Pederu!", veli ona.


:D



- 12:12 - Vaš komentar je meni dar :) (22) - Štampaj - # - Poplavi imena

22.12.2005., četvrtak




Nikud bez Nje




NIKUD BEZ NJE


Probudih se zatečen snom
sanjah Put ludila, očaja i larme
na tom Putu ne bijah s Njom
već hodah usamljen putovima karme,

Po kojima koraci odjekuju!

Užasnut u gomili crnoj što tutnji mi ime
željna slasti mog tijela, topline i krvi
potrčah Putem, ukočen zbog zime
jer iz mene prokuljaše ljigavi crvi!

A tad učinh nešto što ne očekuju!

Stadoh, uspravih se, raširih ruke
Nasmijan prizvah Ljubav da me cjeliva
Otvorih oči prekinuvši sve muke
I pogledam Nju kako spokojno sniva.



Ddadd

- 14:11 - Vaš komentar je meni dar :) (28) - Štampaj - # - Poplavi imena

21.12.2005., srijeda




Password


Nazvala me jednom, sva uplakana, dobra frendica. Počne ona meni da joj je netko promijenio password za ulazak u windowse!
Dođem ja do nje i relativno brzo skužim u čemu je stvar - crkla joj je tipkovnica i neke tipke su joj prestale raditi!
Uspjeli smo ući u windowse tako što sam tipke koje joj nisu radile snažno pritiskao bezbroj puta, sve dok se u nekom momentu ne bi nacrtala zvjezdica, to bi bio znak da je tipka primila. Čim smo ušli krenuo sam joj promijeniti password, za password ću upotrijebiti one tipke koje joj još uvijek rade pa nek se snalazi dok si ne kupi novu tipkovnicu.

I tako otvorim notepad i počnem tipkati s desna nalijevo:

P - radi!
O - ne radi!
I - radi.
U - ne radi.
Z - radi.
T - ne radi.
R - ne radi.
E - ne radi!

Odjednom popiz**m i stisnem D. Radi!
Strisnem A. I A radi!

Rekoh ja njoj: "Draga, imaš novi password, lako se pamti, hehehehehe!"


:D


- 22:56 - Vaš komentar je meni dar :) (28) - Štampaj - # - Poplavi imena




Osmijeh tvoj moja je sudbina


Nešto me lupilo jučer i nažvrljao sam:


Osmijeh tvoj moja je sudbina


Iz toga se rodila pjesmica, budem vam je dao ali zasad ću pustiti sve to da malo odleži :)

Imam par pitanja:

1. Sviđa li vam se ta rečenica?
2. Jeste li to već negdje čuli, da ne ispadne da plagiram...


Voli vas vaš Ddadd, koji je napokon na dobrom putu da napiše pjesmu što nije jako tužna :D

- 17:35 - Vaš komentar je meni dar :) (19) - Štampaj - # - Poplavi imena

20.12.2005., utorak




Poznajete li svoje bližnje


Jednom davno bio sam sa frendicom moje tadašnje drage na kavi, i ona izjavi da će ostaviti dečka!

Upitam je zašto.
Na to pitanje frendica napravi neku jadna_li_sam_s_njim facu i krene mi pričati kako ona nema s njim o čemu pričati, kako je čovjek jednostavan a ona traži nekog elokventnijeg i manje sirovog.
Onda stane mljeti o tome kako ona eto ide na faks a on ne i kako ju to smeta, ona treba nekog intelektualnijeg.

Bila mi je čudna ta njena spika, naime, njezin dečko je u to vrijeme bio vrhunski sportaš, žestoko predan treningu i meni se činio prilično pametan. Znao sam da je toliko dobar da je jedan od kandidata za olimpijsku medalju - to se ne postiže lezilebovićizmom već predanim radom i uz puno promišljanja o svakoj etapi treninga.
Ta njena odluka mi je utoliko više bila gluplja što sam znao da se njih dvoje odlično slažu u svemu i da je tip nosi naokolo ko kapljicu vode na dlanu!

Tjedan dana kasnije, našli smo se na kavi ta frendica, njen dečko (sportaš), moja djevojka i ja.
Razgovor je tekao onuda kuda su ga cure vukle, o krpicama, laganom tračanju zajedničkih znanaca, o tome što su sinoć jele...uglavnom, razgovor lakih nota :)

Bilo je više nego očigledno da se sportaš dosađuje, njih dvije su tu njegovu šutljivost sigurno protumačile kao mutavost...a onda mi je pukao film pa sam ga nešto upitao o metodama treninga!

Čovjek mi se nasmiješio, jedvo je dočekao i vidjelo se da je oduševljen dobro plasiranim pitanjem!
Počeo je pričati, pričao je o kemijskim rekacijama u organizmu, o prehrani, tempiranju forme, spominjao je latinske nazive pojedinih mišića. Zvučao je zaista autoritativno, osjećalo se da je sad na svom terenu i cure su ušutile i slušale ga razjapljenih usta.
Nekako zlurado sam diskretno usmjeravao razgovor u druge vode, na kraju smo završili na citiranjima poznatih i manje poznatih filozofa i pjesnika, pričali smo o povijesti i politici - o svemu je imao stav, o svemu je znao makar ponešto dok njegova draga za barem pola tema pojma nije imala o čemu čovjek priča! Totalno sam uživao u razgovoru i svako malo bih pogledao prema frendici koja ga je gledala sva sleđena, jer, eto, godinu dana je sa tim momkom a pojma nije imala da je momak živa enciklopedija koja je proputovala čitav svijet i koja na svako putovanje sa sobom vuče gomilu knjiga!

Na momkovu sreću, oni su brzo prekinuli, a momak je nakon što je zbog bolesti prerano završio svoju prebogatu sportsku karijeru upisao ekonomski fakultet i magistrirao.


Ovih dana se puno po blogovima piše o ljubavi. Pokušat ću vam vrlo skraćeno reći što je ljubav.

Ljubav je želja za prosperitetom objekta voljenja.

Volite li cvijeće, željet ćete da to cvijeće cvate i bude bujno i zeleno.
Volite li osobu sa kojom ste u vezi, željet ćete da ta osoba napreduje.
Prava ljubav dvoje ljudi je uzajamna nadgradnja, nadopunjavanje, obostrani prosperitet. Nema li toga tada je 'ljubav' samo želja za posjedovanjem druge osobe, ili pak zaljubljenost, odnosno kemija.

Da je moja prijateljica istinski voljela svog dečka potrudila bi se da ga bolje upozna. Ona je bila zadovoljna površnošću njihove veze, bila je zadovoljna jer ga nije voljela već je samo bila zaljubljena u njega, bilo joj je lijepo s njim i on je ispunjavao njene prohtjeve i njene tadašnje potrebe. Kad se zasitila otišla je dalje.
Da nije bilo mene, mogla se doživotno opravdavati da je to zbog njegove sirovosti, a ovako joj je ipak bilo malo teže otići, jer da bi otišla morala je prvo naći 'dobar' razlog. Nije htjela samoj sebi priznati:

Ja ga ne volim, već samo 'iskorištavam'!


Da si je to priznala, poljuljala bi sliku dobre curice, sliku koju je godinama održavala o sebi. Zato je očajnički krenula tražiti neki razlog ostavljanja a tko traži taj i nađe :)

Svi mi svim snagama želimo sačuvati sliku koju imamo o sebi...

Jel tako?


Voli vas Ddadd :)

- 22:13 - Vaš komentar je meni dar :) (45) - Štampaj - # - Poplavi imena




Ja detektiv II


"Da, počinjem se prisjećati!" usklikne frend!

Za one koji ne znaju o čemu se radi nek pročitaju post niže...krenula je uzbudljiva potraga za tajanstvenom ljepoticom iz moje prošlosti...

"Sjećaš se! Joj! Super! Ti i tip ste se srdačno pozdravili, on je taman dobio posao pa ste komentirali to, na nesreću, nisam shvatio gdje radi..."
"Da da, odnekud kao da mi se vraća ta večer..." reče on.

Moj pogled bio je hipnotički.

"Sjeti se...sjeti se...trebale su biti karaoke, dogovarali smo koju ćemo pjesmu pjevati. Ti i taj tip ste se odlučili za 'Hajde mala dođi u moju sobu' i uvježbavali ste to, derali ste se tamo! Heineken se sljevao potocima...
Sjeti se, došli su on i dvije lijepe cure, ova cura koju tražim bila je lijepa, vitka, plave valovite kose, visoka je meni do nosa...a tip je visok, vrlo kratko ošišan, okrugle glave i suhog lica. Stalno je bio nasmijan i bio je vrlo elegantno obučen, crne hlače, lijepe cipele i košulja..."


"Da, da, sjećam se!" usklikne frend a ja sam od uzbuđenja počeo mahati repom...

"Mala je fakat predivna, takvog komada nikad nisam vidio! Sanjao sam je poslije!" sjetno će on tupog pogleda zapiknutog negdje u daljinu. Neodoljivo me podsjetio na tog njegovog znanca, tipa kojeg tražim. Taj tip je o njoj pričao na posve isti način, kao da promatra Veneru kako sjaji na horizontu...

"I?" upitam ja. Frend se trgne.

"Ah, nažalost, uopće se ne mogu sjetiti koji je to moj znanac bio s njom!"

Pogled mu se opet zamutio.
Ostavio sam ga nakratko samog sa njegovim mislima...čudno je to velebitsko pivo...

:D

- 10:29 - Vaš komentar je meni dar :) (31) - Štampaj - # - Poplavi imena

19.12.2005., ponedjeljak




Ja detektiv...


Uskoro idem na kavu sa frendom. Pitat ću frenda zna li broj čovjeka sa kojim smo jednom zaista davno pošteno zaružili.

Prvo me čeka objašnjavanje kad smo to s tim tipom zaružili i gdje. Problem je što smo frend i ja na tom mjestu puno puta pošteno zaružili...pokušat ću mu osviježiti pamćenje karaokama koje su se pjevale taj dan.
Ne znam kako se zove taj tip čiji broj trebam, njega sam tih ružilačkih dana sreo nekoliko puta na najrazličitijim mjestima i ružio s njim. Dok bih ružio sa tim tipom on bi mi pijano pričao o jednoj divnoj mladoj ženi u koju je nesretno zaljubljen...

Frend s kojim idem na kavu 99% sigurno nema broj od tog zaljubljenog tipa s kojim sam par puta slučajno zaružio. Frend zato 99% sigurno ima brojeve nekih ljudi koji imaju broj tog tipa.

Broj tog tipa mi treba jer je on jako dobar prijatelj one žene o kojoj mi je stalno pričao, žene u koju je bio nesretno zaljubljen. A ja u stvari trebam broj te žene. Sa tom divnom mladom ženom sam jednom zaružio (najblaže rečeno) i družio se (najblaže rečeno) s njom poslije, ali tada to nisam imao srca reći tipu koji mi se jadao da pati za njom, jer nas je baš taj tip one famozne večeri kad smo svi trojica zaružili upoznao. To je bilo prvi put u životu da mi je žena prva platila piće (mislio sam da ide na wc a vratila se sa pićem za mene) pa sam pao...teško je bilo (slobodnu) žabu u tu predivnu vodu natjerati...

Broj te žene mi treba zbog jedne druge drage žene, žene koja ima jedan oveći problem, ali kojoj bi ova moja kratkotrajna ljubav mogla pomoći, ako me se još uvijek sjeća...nadam se da me se sjeća, ako želim, upečatljiv sam ja :)
Broj ljepotice čiji broj tražim nemam jer su mi prije godinu dana ukrali mobitel...


Ako sve propadne, imam plan B, na ovaj ili na onaj način naći ću onu u koju davno bijah zaljubljen :)

Sve vam je jasno ko pekmez, zar ne?


Vaš Ddadd

:D


- 18:54 - Vaš komentar je meni dar :) (26) - Štampaj - # - Poplavi imena




Nema više Ddaddrage ;)


Najdraži moji, ponestaje mi snage
Jer nema više Ddaddrage

Moja malenkost sad jedvo diše
Jer nema nam Ddaddrage više

Kad je primila ona mene za jaja
Bio je to početak kraja

A kad me zbog nje zabolila glava,
Znao sam, propala joj slava!



:D


Najdraži moji, u dubokoj boli javljam vam da je Ddaddraga izjavila da nema namjeru pisati više na svom blogu. :-DDD
Jednako kao što sam podržao njenu ideju da otvori taj blog, tako sam sad podržao i ovu njenu hrabru odluku. Treba moći reći naglas: "Nije mi ugodno pisati tamo!" i ja to poštujem.

Kako je Ddaddraga u svom kratkom blogerskom životu ipak nešto i napisala, a ja znam password, tako sam otišao u blog editor i refrešao joj blog.

Sve što bih za kraj još mogao reći je da se nadam da će se jednom vratiti, meni je ta njena ideja bila fantastična!

Voli vas Ddadd :)

- 12:27 - Vaš komentar je meni dar :) (26) - Štampaj - # - Poplavi imena

18.12.2005., nedjelja




Kuc Kuc, ima li mozga?


Bili smo sinoć draga, moj frend i ja u noćnom klubu Jabuka, onom kultnom rock klubu na Jabukovcu.
Sjajno je bilo, dobra stara glazba, uživao sam totalno...kad najdnom munjevito mi priđe draga. To ne sluti na dobro...

"A jesi mi slatki!" veli ona. Nasmiješim se ja u nadi da sam uspio prikriti izraz straha ali mislim da nisam posve uspio. Draga sklopi prste u šaku kao da će pokucati na vrata i munjevito mi pokuca po sljepočnici!
Fino je pogodila pravi čvor, sklop živaca i žila koji azijski liječnici koriste da ti smire glavobolju...ali oni ti ne kucaju po tome divljački već ti nježno masiraju! Draga je imala savršen pogodak - sve sam odjednom vidio plavo, crno i sivo, izvrsno se taj veličanstveni osjećaj uklopio u light show i da je tako ostalo bilo bi super, ali, na nesreću, odjednom se pojavila grda glavobolja!

"Što je, što si se smrko?" upita moj Mali Terminator.
"Već ti danima govorim da me ne udaraš po glavi, sad me boli glava!" rekoh joj ja posve svijestan da zvučim kao neka mimoza. Na lijevoj strani glave sve mi je počelo trnuti. Trenutak kasnije zaboljelo me je i lijevo oko...
"Ma nisam te jako, ne boli te od toga glava!" veli moj Mali Nevjerni Toma.
"Glava je osjetljiva, svi ti mikroudarci se pamte velim ja. Sad me ludo boli i glava i lijevo oko i sve mi je utrnulo!" pokušavam joj objasniti...

"Što je bilo?" upita frend.
"Niš, pokucala sam mu lagano po glavi on sad kaže da ga boli od toga!" veli moje Malo Sadističko Čudovište. Onda nastavi: "A ne može ga boliti od toga, vidi!" i brzo pokuca frendu na isto mjesto gdje i meni!
"Ajoj, boli me glava!" poviče frend!
"Ma daj, zezaš me!"
"Ne zezam!" poviče frend i počne se trljati po sljepočnici!

Gledam ih ja ispod oka, zdravog oka, na ono drugo sam sve vidio mutno...frend je odjednom bio vidno slabije raspoložen i maknuo se od nas...pa se Sreća Moja Malena opet okomila na mene.

"Nisam te jako, stvarno sam slabo, ne može te boljeti od toga!"
"Može može, evo, na lijevo oko više skoro uopće ne vidim!"
"Hahaha, dobra fora!" veli ona, a ja sam shvatio da se počinjem ljutiti.
"Čuj, ne lupaj mi više glavu nikad!" velim ja.
"Dobro neću, ali boli te od ove gužve, svijetla i jer si umoran, ne može te boljeti zbog mene..."
"GRRR!" rekoh ja u sebi dok sam si trljao sljepočnice. Na lijevo oko mi se polako počeo vraćati vid...
"Jadno moje malo, ma kako te samo tako boli glava, ma hoćeš li da idemo ranije kući?" melje Najdraža I Jedina Moja...
"GRRR! GRRR!" vičem ja u sebi i masiram si čelo...nesvijesno, prste lijeve šake skvrčio sam kao da ću pokucati...
"Ma sigurno to nije od toga što sam ti pokucala u glavu, pa pokucala sam lagano!"
Na te riječi sam shvatio da slika govori više od tisuću riječi. Ovdje će to biti slika zvjezdica i iskrica!
Brzo i sa guštom sam prinio ruku njenoj sljepočnici...

Kuckuckuckuckuckuckuc - dok sam to radio osjetio sam najednom neki trijumf!

"Nisam ja tebe tako jako!" poviče Draga!
"Nisam ni ja tebe jako, ja sam te lagano..." zlobno ću ja!
"Boli me glava!" tuleći će ona! Meni je odmah bilo lakše, već me je duplo manje boljelo, ihihihihihi!
"Trne mi cijela polovica glave, boli me oko!" viče moj Najnoviji Pacijent...takvu radost zbog uspješne terapije već dugo nisam osjetio!

Otišli smo ranije kući. Sve nas je boljela glava.
Bili smo umorni a u Jabuci je glasna muzika i gužva...sigurno je to bio razlog!

O Yeah!

:D



- 11:19 - Vaš komentar je meni dar :) (55) - Štampaj - # - Poplavi imena

17.12.2005., subota




Krivi val


Ležao sam sinoć sa dragom, bio sam obučen šlampavo, onako kućno i udobno, u široku trenirku :)

Ležao sam na leđima.

Dragoj nešto došlo pa mi je prstima počela kliziti od brade naniže, pređe preko prsiju, stigne do prvog nabora (šlaufa) na trenirci, a taj nabor bio je (sasvim slučajno, khm khm!) iznad mog trbuha, preskoči taj šlauf...a onda se velikom brzinom spusti, čvrsto zgrabi šakom niži nabor i počne grozničavo tresti!

"Ajoj, moja jaja!" zaurlam ja!

"Joj oprosti, mislila sam da ti je to salo!" poviče ona!


:D

Ddadd :)


- 08:51 - Vaš komentar je meni dar :) (29) - Štampaj - # - Poplavi imena

15.12.2005., četvrtak




1000 grama


"Znaš, zaljubila sam se u njega ali tebe volim! S njim ne želim ništa i s njim nikad nije bilo ništa, to je samo puknulo mene ludu, ja ti se tako zaljubim pa me prođe za tjedan dana!"

Riječi...prazne. Odzvanjajuće. Otišle u vjetar ali huče u njegovoj glavi.

Ustao je polako, uzeo je stolicu i privukao je ormaru. Popeo se na stolicu i izvukao kutiju iz najvišeg pretinca u ormaru.
Stavio je kutiju na stol. U kutiji je bila kuhinjska vaga. Izvadio je vagu iz kutije. Ispod vage, u kutiji, bila je vrećica. Izvadio je vrećicu i stavio ju je na vagu.

"Znaš, bio sam zaljubljen u tebe. Zapravo, još uvijek sam jako zaljubljen u tebe. Gledam te ovih dana kako si sretna i zaljubljena, kako cvateš, i bio sam tako sretan zbog nas. A ti si sretna jer si zaljubljena u drugog!"
Suza joj je tekla niz obraz. "Volim te. Glupa sam što sam ti uopće rekla! To što sam zaljubljena u njega uopće nije važno jer sad sam s tobom i sretna sam s tobom! Uostalom, zaljubljena sam i u tebe!"


Krenuo je prema ormaru, do pretinca sa šećerom, brašnom, glupostima. Davno je bilo kad je po kući posakrivao patetične dokaze svoje prošlosti...

"Nemoj plakati malena, znaš koliko te volim! Vjerujem ti sve!" rekao je ljubeći njeno od plača naborano čelo. Počeo joj je usnama skidati suze sa lica...

Izvadio je kutiju za brašno. Otvorio je kutiju i prstima pročeprkao po brašnu. Izvukao je omanju kutijicu. Dok se vraćao prema stolu uključio je kazetofon.

"Mogu li ostati kod tebe noćas. Želim da vodimo ljubav."
"Naravno da možeš! I zauvijek ako želiš" prošaptao joj je nježno.


Vratio se do stola. Pogled mu se prikovao za brojčanik vage - točno 1000 grama...
Podigao je vrećicu sa vage.

"Vidimo se večeras!" rekla je mazno - "Bila je ovo savršena noć!"
"Zaista je bilo super!", morao se složiti sa njom.


Izvukao je pištolj iz vrećice. Je li prazan, nije se najjasnije sjećao...odmah će provjeriti!

"Zaboravila si mobitel!" povikao je i potrčao za njom. Prekasno. Vrata od lifta već su se zatvorila!
Nema veze, dat će joj ga večeras...pogled mu se u taj čas prikovao za ekran mobitela koji je svjetlucao.
Prepoznao je broj. Bio je to broj njegovog najboljeg prijatelja...


Otkočio je pištolj. Prinio je cijev svojoj glavi. Otponac dvostrukog djelovanja. Poboljšana konstrukcija Colt-Browning zapora. Polako je počeo povlačiti okidač. Povlačit će dok ne osjeti otpor. A onda će biti KLIK!

"Bilo je divno, moramo to ponoviti! Da markiraš danas popodne?"
Sitna crna slova na bijeloj pozadini mobitela zaglušujuće su mu bubnjala po mozgu...plave iskre skakale su mu u kutu očiju a grč koji mu je svezao želudac u čvor bio je davno zaboravljen...još od rata. Odteturao je natrag u svoj stan držeći se objema rukama za sljepočnice...


Povukao je obarač do kraja! Čuo se samo KLIK!
Nije se nimalo iznenadio. U glavi mu je počelo bubnjati kao da je opet na obuci...

ČZ, Česká zbrojovka, Model 75/85, dugi devet. Vjerojatno najbolji vojni pištolj na svijetu...
Dužina 205 mm, dužina cijevi 115 mm, visina 137 mm, širina 33/38 mm, sila okidanja 2,1 kg.

Masa praznog pištolja 1000 grama...


"Čuvajte se! I ti i kuja!" otipkali su njegovi prsti i stisnuli 'send'. Poruka sa njenog mobitela otišla je. Otišla je njegovom nekoć najboljem prijatelju...
Sad nema povratka...


Uzeo je kutiju. Izvadio je iz nje metke i počeo ih jedan po jedan slagati u okvir.

...okvir 15 metaka, i jedan u cijevi - glas sa obuke nadjačavao je pjesmu iz kazetofona.
Uz škljocaj zatvorio je okvir. Oči su mu bile neprozirne i hladne.
Krenuo je prema izlazu.

Jimi sa kazete bolno je pjevao...

Hey Joe, where you goin' with that gun in your hand?
Hey Joe, I said where you goin' with that gun in your hand?
Alright. I'm goin down to shoot my old lady,
you know I caught her messin' 'round with another man.
Yeah,! I'm goin' down to shoot my old lady,
you know I caught her messin' 'round with another man.
Huh! And that ain't too cool.


- 19:46 - Vaš komentar je meni dar :) (40) - Štampaj - # - Poplavi imena




Sado mazo predah :-)


Sretnu se sadist i mazohist.
Veli mazohist sadistu: "Daj me molim te malo muči, jako želim da me mučiš!"
"E baš neću!"

Hihihihihihi :)

:D

- 01:30 - Vaš komentar je meni dar :) (17) - Štampaj - # - Poplavi imena

14.12.2005., srijeda




Traktormen


Podsjetio me boban_b u svom traktorskom komentaru na jedan događaj davni, iz vremena kad imah 25 kilograma manje i kad sam bio neuništiviji no sad :)

Bio sam u Zagorju, ostao sam pomagati Baki i Djedu, živio sam tamo već tri mjeseca.
Jednog dana dođe po mene frend Musa. Došao je traktorom.

"Ajmo na ribičiju."
"Eh, pa nemam pribor, nemam ništa, ne znam lovit ribu!"
"Nema veze, ja sve imam i znam, ajmo!" - nagovorio me Musa.

"Ti misliš da do jezera idemo ovim čudom, nas dvojica?" upitam ja gledajuć sumnjičavo traktor.
"Ma da, nemaš nikakvih problema, sjedneš na ovu drvenu dasku iza mene a ja ću polako."

Gledam ja to, drvena je to daščica od kakvih 15 cm širine, ukotvljena iza vozačevog sica...nigdje rukohvata, nigdje za stavit noge, a Musa nije poznat kao vozač papamobilea...

"Ok, može." krzmavo ću ja.

Krenuli smo, Musa je stvarno pažljivo vozio a ja sam se zbilja čvrsto držao za tu daščicu...ali, ipak, kola koja je vukao i na kojima je bio pribor za ribolov tandrkala su preko svake rupice na cesti, a moja guza bi se tad nakratko odvojila od daščice i odmah bi bivala vraćena natrag snagom mojih ruku...

Kad smo skoro stigli do jezera Musa je skrenuo na neki blatni put, točnije, skrenuo je u trsku kroz koju su se vidjela dva traga nekih drugih traktora. Bio sam sretan što će moja guzomasaža uskoro završiti i na milisekundu mi je popustila koncentracija, promatrao sam predivno jezero - oduvijek sam volio vodu.

Točno je taj trenutak Musa odabrao da se u njemu opet oslobodi zvijer za volanom!

Ponesen željom da što prije baci udicu, Musa je naglo dodao gas i namotao volan do kraja lijevo zaokrenuvši vrlo oštro traktorom - taj zemljoluping mu je skoro prevrnuo kola! Lako za kola, ali moja guza se ovog puta odljepila od daske daleko, toliko daleko da su mi ruke skliznule sa daščice i ostao sam jedan beskrajno dug trenutak visiti u zraku!

Gledao sam samog sebe kako padam pod kola, kako će me kotači već u sljedećih pola sekunde pregaziti...i...moje tijelo je počelo nezaustavljivo ići prema dolje...
NE!
Izvukao sam iz sebe maksimum, zbilja sam bio iznenađujuće sabran, i vrhovima nožnih prstiju zakačio sam rudo od kola. Poput opruge sam se snažno odbacio unazad te sam napravio savršen salto u zraku i dočekao se na noge!
Pod je bio močvaran i sklizak pa sam pustio da mi noge proklize i meko sam sjeo u lokvu. Tako sjedeći ošamućeno sam gledao Musu kako odlazi. Nije mi palo na pamet da viknem za njim i on je nestao u šašu posve nesvjestan da mu suvozača više nema...

Minutu kasnije dolazi traktor i evo ti njega.
"Joj, oprosti, nisam skužil da si ispal!"
"Ništa ništa, nisam se dovoljno čvrsto držal" velim ja njemu.
Ustao sam i sjeo mokre guzice natrag na daščicu...


Ribolov je bio super :D


Vaš Ddadd

- 12:11 - Vaš komentar je meni dar :) (22) - Štampaj - # - Poplavi imena

13.12.2005., utorak




Magla svuda...


Imali smo bubu.
Ne kukca kućnog ljubimca već auto, i to onaj kvazilijep i šatroudoban limeni auto, ali auto koji je meni tisuću puta draži od ovih modernih Ikea Style buba već koje danas sve češće možemo vidjeti na cestama.

Ta je buba obilježila moje djetinjstvo, ulazak u nju značio je da ćemo uskoro biti na nekom lijepom mjestu, značio je da smo svi sretni i uzbuđeni zbog puta, značio je da ću uskoro od čuđenja otvorenih usta promatrati krajeve kroz koje prolazimo.

Mnogo kasnije dobio sam od staraca dopuštenje da smijem voziti tu bubu.

Ulazak u bubu tada je značio da nemam love da si kupim bolji auto, značio je da nekud moram ići a nema tko da me poveze nekom boljom makinom, značio je možebitnu upalu oka - kam god pogledaš od tamo puše, značio je da ću uskoro dobro proučiti krajeve kroz koje prolazim jer ćemo kroz njih voziti sporo...jako sporo :)

A sad, da vam ispričam ono čega se ne sramim, ono što pričam stalno mnogim naraštajima vozača, da vam ispričam poučnu priču, jer, tko zna, možda se jednom zateknete u sličnoj situaciji, možda ćete u jednu hladnu, kišnu i maglovitu noć voziti osobu svog srca koja još nije položila vozački i jednog tipa kojem je trebao prijevoz, a koji je već iskusan vozač. I možda ćete biti neiskusan vozač tada - a ako ste već iskusni, ah šteta! U tom slučaju propustili ste jedinstvenu priliku da vam se desi ono što se desilo meni :)

Uživajte...


Magla svuda


Draga i ja stigli smo u Koprivnicu oko podneva. Razlog našeg dolaska bio je turnir, jedan od jačih bilijarskih turnira u to vrijeme. Bio sam vrlo motiviran ostati na njemu do kraja, a da bih ostao do kraja morao sam pobjeđivati. Uspjevalo mi je pa smo ostali do kraja, što je značilo da je u vrijeme kad smo se zaputili kući već pala noć. Na povratku nam se pridružio i jedan dragi bilijarist, Bero.

Do izlaska iz grada sve je bilo u najboljem redu, ali čim smo napustili grad spustila se grda magla, magluština tako gusta kakvu u čitavom životu nikad nisam vidio!

Vidljivost je bila možda metar i pol pa sam morao totalno usporiti - vozio sam kakvih petnaest na sat.
Svi smo šutjeli jer nitko nije htio ometati moju koncentraciju, ipak sam vozio auto tek nešto dulje od mjesec dana. Bio sam im zahvalan na tome, bilo je strašno naporno voziti nagnut skroz prema naprijed, ne trepćući, nosa skoro priljepljenog na vjetrobran, a brzinom od najviše dvadeset kilometara na sat...

Vozimo se mi tako, šutke i polako, prošlo je već sat vremena, sigurno smo se od Koprivnice već udaljili nekih dvadeset kilometara...a magla nikako da prestane!

"Nikad nisam vidio toliku maglu!" ne izdrži Bero i probije tišinu.
"To fakat nije normalno!" zagraktali smo Draga i ja, a u taj čas iza nas dođe auto i prešiša nas velikom brzinom nestavši u noći!
"Vidi budale kako brzo vozi po ovakvoj magluštini!" povičem ja.
"Stvarno je glup, pa jedvo nas je uočio i zaobišao a ništa iz toga nije zaključio!" složi se Bero.

Vozimo se mi dalje, sad se magla već malo podigla i mrvicu sam brže vozio, sigurno trideset na sat.
Prošlo je već par sati, svakom minutom približavali smo se Zagrebu ali magla nikako da prođe.
Što smo bivali bliže Zagrebu, to nas je više automobila pretjecalo, a svi do jednog su vozili ludo brzo. Sad nam odjednom ti ljudi više nisu bili ludi, svaka čast njima, kako im uspjeva, kad mi ne vidimo ni tri metra ispred sebe! Divio sam se svim tim iskusnim vozačima jer meni je bilo užasno naporno, već sam bio na izmaku snaga - pri takvoj vidljivosti voziti zgrbljeno, pažljivo i skoncentrirano pet sati u komadu bilo je previše i za mene...

Stigli smo nadomak Sesveta. Upravo nas je prešišao neki bjesni auto. Vozač je nagazio i gas i trubu - dok nas je pretjecao, kao kroz maglu mi se učinilo da vidim njegovu podignutu šaku. Bijes na njegovom licu najvjerojatnije je dodala moja mašta!
U tom trenu sam shvatio! Ne znam kako, ali znao sam da taj tip ne vidi maglu, magla je bila samo u našim glavama...

Uključio sam brisače!
Brisači su obrisali maglu sa vjetrobranskog stakla a pred nama je puknula predivna blistava noć!


A u staroj bubi troje mladih ljudi počelo je urlati i udarati se po čelu...i smijati do besvijesti!


:)

Vaš Ddadd

- 11:29 - Vaš komentar je meni dar :) (28) - Štampaj - # - Poplavi imena

12.12.2005., ponedjeljak




Optimizam


Buba je bila bijela i od mojih staraca...grrr

Išao sam u Koprivnicu sa...grrr

Bio sam friški vozač i vozio sam bijelu bubu mojih staraca, o, da...pesek, dođi, sjedi i napiši mi tekst!


Tako nekako su izgledala moja zadnja tri pokušaja pisanja bloga, moja tri umorna pokušaja.
Jako sam lijepo proveo protekla tri dana, puno sam se družio sa dragim ljudima, puno sam se kretao, bio mi je ovo jedan od boljih vikenda nakon puno vremena...ali kad bih došao kući kreativnost mi je bila na nuli, samo bih se skljokao u krevet :)

Oni pokušaji pisanja sa početka teksta - htio sam vam ispričati jednu anegdotu koja mi se desila kao friškom vozaču, testirao sam priču tako što sam je ispričao jednoj dragoj djevojci i koja se zatim smijala ostatak vožnje. Sljedeći dan je svima pričala tu anegdotu, još malo vremena nek prođe i neću vam trebati niš pisati jer ćete mi reći da nisam originalan jer ste taj vic već čuli :D

U tri navrata sam vam pokušao to ispričati ali ne ide iz mene van!
Obično nemam tih problema međutim ovdje mi strawa fali moj glas, kretnje...najbolje da smimim video...LOL! :)

Da budem u duhu svog naslova (iliti stručno 'ontopic', jelte ;) ) reći ću vam da sam optimističan!
Ispričat ću ja to vama uskoro, naći ću načina, NE ZVAO SE JA DDADD! :)


Znate li da sam prije dva dana otkrio kako smo i mi i Japanci vrlo optimističan narod!
Izvučene su skupine za svjetsko nogometno prvenstvo. Mi smo u skupini sa Brazilom (brrr, Brrrazill, tiha jeza :) ), Australijom (brr) i sa Japanom (br).

Nećete vjerovati, i mi i Japanezi svoj optimizam gradimo na Brazilu! Uf, zaista smo krajnje optimistični!

Mi kažemo ovako:

Srećom, protiv Brazila igramo PRVU utakmicu, a prve utakmice su uvijek neugodne za favorite!


Radišan narod japanski veli to ovako:

Srećom, protiv Brazila igramo ZADNJU utakmicu, očekujemo da će Brazil do tada sve riješiti i protiv nas poslati rezervni sastav! (Budući da je brazilac Zico izbornik Japana ne bi me čudilo...)


Dakle, Japanci su na drugoj strani svijeta i njihova logika nije samo metafizički drukčija (oni npr. kažu IMA NIČEGA - praznina je element kao i svaki drugi), već im je i optimistički sklop suprotan našem.

A Brazil naravno neće proći prvi krug, dalje idu Hrvatska i Japan...


Vaš Ddadd

:D

- 10:41 - Vaš komentar je meni dar :) (31) - Štampaj - # - Poplavi imena

08.12.2005., četvrtak




Kada smo odlazili...


Da li ste čitali od Jaroslava Hašeka Dobrog vojaka Švejka?

Meni je ta knjiga mrak, tamo sam naučio mnogo stvari o kulturi ondašnjeg vremena, o ljudima i odnosima.
Posebno sam zapamtio neke detalje:

1)

U ludnici je Švejk susreo mnogo pametnih i učenih ljudi. Tako je tamo bio jedan vrlo mudri profesor koji je tvrdio da unutar zemaljske kugle ima još jedna kugla samo mnogo veća!
To su Švejku bili najljepši dani u životu jer se smio kreveljiti koliko je htio i gol se valjati po podu a da ga nitko nije čudno gledao.

Malo sam si razmišljao o tome...nije da bih se htio kreveljiti ili gol plaziti po podu, ali zar ne bi bila fantastična sloboda kad bi smo to smjeli?
Bilo je neko istraživanje u Londonu, temeljito su preispitali i pregledali 50 totalnih čudaka, od kojih je jedan primjerak otišao toliko daleko da se svugdje pojavljivao u zelenom odjelcu i zelenom šeširiću i uvijek je nosio sa sobom luk i tobolac sa strijelama! Robin Hood totalni :D

Rezultati su bili zanimljivi - samo jedan od njih pedeset bio je za psihijatriju!!!
Svi ostali čudaci bili su čudaci jer su to sami odabrali....


2)

U jednom trenutku Švejk se spremao u rat. Pjevala se pjesma "Kada smo odlazili sve su djevojke plakale."

Dojmila me se ta pjesma. Puno kasnije gledao sam odličnu Češku seriju o Jakobu Staklaru.
Kad je dobio poziv da krene u rat Jakob je bacio čašu na pod. Za njim su svi bacili svoje čaše.
I počeli su pjevati nešto kao:

Četa mladih vojnika korača ulicama...
Kada smo odlazili, sve su djevojke plakale


Onda smo jednog dana maturirali.
Bili smo muški razred, niti jedne žene nismo imali u razredu.
Odmore četvrtog srednje proveo sam na hodniku družeći se sa prelijepim mlađim pripadnicama nižih razreda. Bilo je predivno, stvarno sam uživao u njhovoj pažnji, njihovom smijehu i sreći. Mnoga druženja prerasla su školske okvire.
Tog dana smo maturirali i škola nam je završila mjesec dana prije nego svim tim dragim curicama...

Hodao sam hodnikom i gledao sve te curice kako gorko rone suze. Spontano sam si zapjevušio:


Kada smo odlazili
Sve su djevojke plakale...



Vaš Ddadd :)

- 19:38 - Vaš komentar je meni dar :) (35) - Štampaj - # - Poplavi imena




Da me napastvuju pijane žene...


Kasno noću u tramvaju, tramvaj pust, hladan...noćni...a ja sam samcat, vozača ne vidim od reklama.
Ulazi žena, zapravo mlada djevojka, ulazi na prva vrata.
Zgodna je, lijepo obučena, duga ravna kestenjasta kosa i onaj lebdeći hod bez napora, a govor tijela i sociologija ovaj put su pogriješili.
Nije zauzela mjesto točno u sredini između mene i drugog kraja tramvaja, naprotiv!

Sjela je točno iza mene - vrlo neobičan izbor, ko da je znala što se sprema...

Na sljedećoj stanici ušao je klošar. Star, smrdljiv, pijan. Ni pet ni šest krenuo je ravno prema njoj!
Nagnuo se nad nju i počeo joj nešto govoriti ne obazirući se na užasnut izraz njenog lica!
Dirnulo me tako očito gađenje na licu lijepe žene i probudio se vitez u meni...

"Nemojte njoj govoriti, pričajte meni, vidite da je nju strah." rekao sam.

Klošar ko da je jedvo dočekao sad se nagnuo nad mene. Stvarno je gadno smrdio, a kombinacija tog smrada sa smradom alkohola bila je ubitačna! Prestao sam disati.

"Ja sam bio profesor!" reče mi klošar. Nasmiješio sam mu se ne ispuštajući zrak. Mogu dvije stanice bez zraka, jao si ga meni ako će se tip voziti duže...
"I moj je otac bio profesor...u gimnaziji. Bio je gospodin."
Kimnuo sam glavom.
"Kad je umro, umrla mi je i mama a mene su izbacili iz stana!" cvilio je. A onda je zagrmio:
"Svemu su krivi komunisti! Prokleti komunisti!"

Kimnuo sam glavom i nasmiješio se....u taj čas došla je stanica, otvorila su se sva vrata i on se iznenada sjetio da mora van! Izletio je iz tramvaja prilično spretno a ja sam duboko ispraznio pluća.
Udah je bio sladak. Pogledao sam mladu damu iza sebe.

"Hvala" rekla je tiho i nasmiješila se, a ja sam nježno pogledao u te divne crne oči.

"Nema na čemu...znate, ja ne bih imao ništa protiv da me pijane žene napastvuju u tramvaju."

Ćorak! Nije shvatila šalu, naprotiv, naglo se uozbiljila, stisla je te bambi okice i pogledala ravno u pod! Ostala je šutke zuriti u vrh svojih cipela sve do zadnje stanice :D
Meni nije bilo neugodno...ne znam kako je njoj bilo ali meni zaista nije bilo neugodno, naprotiv, bilo mi je drago da sam na vrijeme shvatio da se taj anđeo ne smije mojim šalama :)


Vaš Ddadd šaljivđija :D

- 13:21 - Vaš komentar je meni dar :) (34) - Štampaj - # - Poplavi imena

07.12.2005., srijeda




Uličarka


Evo najdraži moji, draga mi je napokon obznanila što želi raditi u životu :D

Počet ću od početka....kao prvo do potrebe za njenim izjašnjavanjem došlo je nakon što sam prije mjesec dana izvršio na nju lagani strateški pritisak.

Rekao sam joj tada (nježno) da bi morala imati 'plan B' za slučaj da se meni nešto desi.
Isto tako sam joj rekao da ovo što oni na fakultetu uče nipošto nije dovoljno i da mora ubrzo početi tražiti nekakve doticaje sa praksom, inače će joj znanje ostati na razini prepoznavanja a tako je nitko neće zaposliti.

Jasno, kako sad stvari stoje ona uopće neće morati raditi, najvjerojatnije ću je ja upregnuti u svrhu nekih svojih projekata, lijepo nek mi pomaže lagano i bez stresa...ali ipak, ako mi se nešto dogodi bolje joj je da ima neku rezervnu varijantu - ja nisam od onih koji bliske osobe žele učiniti ovisnima o sebi.

Na tom mom monologu je stalo, odonda nismo pričali o tome...kad li sam odjednom počeo primjećivati neke pozitivne pomake! Počela je proučavati neke dodatne materijale nevezane za faks, počela me je pitati neka malo zaguljenija pitanja i tako to...stvarno sam bio jako zadovoljan :)

*****

Bliži se vrijeme darivanja...već neko vrijeme znam da jako želi blok flautu, nekoć je svirala na njoj...i kupio sam joj jučer jednu, drvenu, lijepu, kvalitetnu :)

Bila je presretna, ali da sam znao zašto toliko želi tu flautu još jednom bih si razmislio...

"Hvala ti, sad ću naučiti dobro svirati a onda ću svirati na ulici!"


:D

- 12:08 - Vaš komentar je meni dar :) (38) - Štampaj - # - Poplavi imena

06.12.2005., utorak




Psovačica


Pričali smo draga i ja o psovanju. Odlučio sam joj reći.

"Psovala si pred mojom majkom" rekoh ja.
"Ma daj, kada?!" zaprepašteno će ona.
"Rekla si jebote. Pred njom. I to dvaput. Jednom sam vidio kako joj je od psovke poskočila knedla u grlu!"
"Ma daj, pa jebote i nije psovka!"
"Mojoj majci jeste...i to grda."

"A jebi ga onda!"


LOL!

:-DDD


- 10:51 - Vaš komentar je meni dar :) (32) - Štampaj - # - Poplavi imena

05.12.2005., ponedjeljak




Vrti mi se u glavi...non stop :)


Već tjednima mi se vrti nešto što sam napisao jako davno.
Klepim se po uhu, pokušam istresti to iz glave a to i dalje svira :)
Ima i melodiju...uf :)

Ne želim ulaziti u umjetničko komercijalnu vrijednost toga što mi se vrti...nadam se da se vama neće vrtjeti :)


Jednom kad se napokon ostvari
Ono o čemu si oduvijek sanjao
I na vrata ti pokuca ona
Koju si nekad volio

I kaže da joj je žao

Ne budi zao, ne budi zao,
Jer ona je tu
Jer ste imali ljubav najbolju

Ne budi zao
Ne budi zaoooo...




Tak nekak :D

Vaš Ddadd

- 18:02 - Vaš komentar je meni dar :) (17) - Štampaj - # - Poplavi imena

04.12.2005., nedjelja




Davis cup...iliti zašto ne bih bio Bandićev prst :D


Evo, prvaci smo svijeta u tenisu :)

Majka mi je uvijek govorila "Nemoj se nervirati sine, oni ti puno zarađuju", ali bez obzira što su nas milijunaši doveli na tron svjetskog tenisa ja sam neizmjerno sretan i ponosan na njih. Ti milijunaši su postali ono što jesu samo zahvaljujući krvavom radu te razumijevanju i podršci okoline.
Put do trona nipošto nije bio lagan i momcima kapa dolje!

Još, da vam iskreno kažem, jako mi je drago što je baš mali Ančić postigao odlučujuću pobjedu!
Ančić je napravio jako puno za reprezentaciju, pobjeđivao je u paru sa Ljubičićem, a to nikako ne može biti mala stvar! A kad tamo, svagdje gdje dođem čujem: "Svaka čast Ljubi, a Ančić sve gubi!"

Je, izgubio je sve u singlu, pa što onda?! Igrao je protiv mrcina od igrača, davao je sve od sebe ali mu nije išlo...pa što onda - važno da je puno napravio u paru!

Očaran sam tim uspjehom i presretan sam što smo tako veliki u sportu - ljudi, mi imamo stanovnika koliko i Berlin!

Fantastično!


Nego, recite vi meni da li ste registrirali Bandićevu skoro polminutnu nosokopačku minijaturu?

Fascinantno najdraži moji, nagradno pitanje glasi: koliko je Bandić upotrijebio prstiju da si izvadi kuglice iz nosa?

Pitanje broj dva: hoće li snimatelj dobiti otkaz isto onako kako je otkaz dobio policajac koji ga je uhvatio dok je pijan vozio?

Pitanje broj tri: koliko je zemalja gledalo prijenos Davis Cupa? Da li su komentatori tih televizija rekli:

"Poštovani gledatelji, evo upravo vidimo gradonačelnika glavnog grada Republike Hrvatske kako si predano kopa nos!" :D


Ako netko ima snimku nek mi obavezno pošalje, to moram imati!

Voli vas vaš Ddadd

:D


- 22:08 - Vaš komentar je meni dar :) (19) - Štampaj - # - Poplavi imena

03.12.2005., subota




Trkeljanje se nastavlja :D


Uf, dragi moji, pretjerao sam sa usklađivanjem svog wa.

Kad sam završio sa badmintonom savršeno sam dobro uskladio duh i tijelo, oboje sam si podesio da budu na potpunoj nuli :D

Fino sam došao kući i pao u nesvijest :-)

Htio bih vam još ispričati i što mi se sinoć desilo, imao sam protiv sebe jako raspoložene i zle protivnike, posve me iscrpio fajt protiv njih. U jednom trenu sam bio posve izrešetan i shvatio sam da ću izgubiti nastavim li ovako. Jedna superbrza loptica letjela mi je ravno u glavu i mislio sam da je samnom gotovo!
Ni sam ne znam zašto, ja sam brzo ispružio ruku! Efekt je bio zaprepašćujući!

Sve loptice u dvorani stale su i nepomično su ostale visjeti u zraku!
Jedan crnac koji nas je gledao preko monitora povikao je:

"To je on, on je Odabrani!"

Tada sam se namjestio bolje, opalio tu lopticu i sve se nastavilo kao da i nije stalo a ja sam dobio meč.


Sve istina, kad vam kažem, nek me poševi najljepša cura u svemiru ako lažem!


Vaš Ddadd

:D

- 11:32 - Vaš komentar je meni dar :) (16) - Štampaj - # - Poplavi imena

02.12.2005., petak




Kratko, zbog mene i vas + Tko to tamo lupka :)


Umor traje i dalje, te nikako da stane i traje li traje...tjeram ga van badmintonom, jučer me jedan 5 godina mlađi momak rastrčao terenom totalno, on igra badminton skoro dvije godine a ja sam ga počeo igrati prije dva mjeseca.
On je mršav i brz, ja debeo i spor...on je mlad a ja sam tako mlad a tako star :D

Duša mi je pobjegla navrh nosa...pobjedio sam uvjerljivo sa tri prema jedan u setovima ali sam izdahnuo, momak je fakat brz ;)

Bilo je u našem srazu mračno dobrih poena i Beckerovskih letenja zrakom...osjećao sam se ko wannabe brza vreća sala :D

Ali pobjedio sam!!
YEAHH!!! :)

Danas opet idem, psihički sam iscjeđen i treba tome dodati fizičku iscjeđenost. To vam se zove:

wa


Wa je sklad duha i tijela, ne smiješ opteretti duh ako nisi opteretio i tijelo...jer tada imaš loš wa.

Kad mi se poboljša wa, počastit ću vas pričom, a zasad samo ovo:


TKO TO TAMO LUPKA

Pričao sam prije neku večer sa dragom i stalno u pozadini čujem "tup tup tup".
Nakon nekog vremena počne mi to ići na živce (ne baš...smetati je bolji izraz ;) ) i pitam je:
"Pa dobro, što to kod tebe stalno lupka?!"

Očekivao sam neku tenisca / bat za meso spiku, ali čak ni svakodnevno viđanje i druženje sa dragom nije me moglo pripremiti za ovo:

"Lupkam se po guzi da mi se smanji celulit!"


LOOOL :))))

The Ddadd

:)

- 16:28 - Vaš komentar je meni dar :) (16) - Štampaj - # - Poplavi imena

01.12.2005., četvrtak




Zbog Angie :)


Umoran sam, jucer je bio jako puno previse naporan dan...kupio sam još jednu kućicu i sa njom 500 kvadrata zemlje...nevjerojatno...nema osam mjeseci da sam kupio prvu kuću a nikako da se naviknem :)

Bilježnici, bankari, mjenjačnice, ugovori, ručkovi...to me fakat izmorilo...uh :)

I sretan sam nekako...još uvijek se ne osjećam ni kao kućevlasnik ni kao zemljovlasnik...valjda ću se naviknuti, ne?


Ovo sam kratko natrkeljao zbog Angie...drmnuo me njen komentar...kad se vratim sa badmintona očekujte izvještaj o pesu kojeg sam nazvao Đuksi, o nestanku 4000 eura i općoj panici i blijedilu...uzbudljiva i dramatična priča o Ddaddova protekla dva dana...samo na Ddadd blogu...uskoro!

Yeeeeee :))))


:D

- 14:11 - Vaš komentar je meni dar :) (19) - Štampaj - # - Poplavi imena