Bili smo sinoć draga, moj frend i ja u noćnom klubu Jabuka, onom kultnom rock klubu na Jabukovcu.
Sjajno je bilo, dobra stara glazba, uživao sam totalno...kad najdnom munjevito mi priđe draga. To ne sluti na dobro...
"A jesi mi slatki!" veli ona. Nasmiješim se ja u nadi da sam uspio prikriti izraz straha ali mislim da nisam posve uspio. Draga sklopi prste u šaku kao da će pokucati na vrata i munjevito mi pokuca po sljepočnici!
Fino je pogodila pravi čvor, sklop živaca i žila koji azijski liječnici koriste da ti smire glavobolju...ali oni ti ne kucaju po tome divljački već ti nježno masiraju! Draga je imala savršen pogodak - sve sam odjednom vidio plavo, crno i sivo, izvrsno se taj veličanstveni osjećaj uklopio u light show i da je tako ostalo bilo bi super, ali, na nesreću, odjednom se pojavila grda glavobolja!
"Što je, što si se smrko?" upita moj Mali Terminator.
"Već ti danima govorim da me ne udaraš po glavi, sad me boli glava!" rekoh joj ja posve svijestan da zvučim kao neka mimoza. Na lijevoj strani glave sve mi je počelo trnuti. Trenutak kasnije zaboljelo me je i lijevo oko...
"Ma nisam te jako, ne boli te od toga glava!" veli moj Mali Nevjerni Toma.
"Glava je osjetljiva, svi ti mikroudarci se pamte velim ja. Sad me ludo boli i glava i lijevo oko i sve mi je utrnulo!" pokušavam joj objasniti...
"Što je bilo?" upita frend.
"Niš, pokucala sam mu lagano po glavi on sad kaže da ga boli od toga!" veli moje Malo Sadističko Čudovište. Onda nastavi: "A ne može ga boliti od toga, vidi!" i brzo pokuca frendu na isto mjesto gdje i meni!
"Ajoj, boli me glava!" poviče frend!
"Ma daj, zezaš me!"
"Ne zezam!" poviče frend i počne se trljati po sljepočnici!
Gledam ih ja ispod oka, zdravog oka, na ono drugo sam sve vidio mutno...frend je odjednom bio vidno slabije raspoložen i maknuo se od nas...pa se Sreća Moja Malena opet okomila na mene.
"Nisam te jako, stvarno sam slabo, ne može te boljeti od toga!"
"Može može, evo, na lijevo oko više skoro uopće ne vidim!"
"Hahaha, dobra fora!" veli ona, a ja sam shvatio da se počinjem ljutiti.
"Čuj, ne lupaj mi više glavu nikad!" velim ja.
"Dobro neću, ali boli te od ove gužve, svijetla i jer si umoran, ne može te boljeti zbog mene..."
"GRRR!" rekoh ja u sebi dok sam si trljao sljepočnice. Na lijevo oko mi se polako počeo vraćati vid...
"Jadno moje malo, ma kako te samo tako boli glava, ma hoćeš li da idemo ranije kući?" melje Najdraža I Jedina Moja...
"GRRR! GRRR!" vičem ja u sebi i masiram si čelo...nesvijesno, prste lijeve šake skvrčio sam kao da ću pokucati...
"Ma sigurno to nije od toga što sam ti pokucala u glavu, pa pokucala sam lagano!"
Na te riječi sam shvatio da slika govori više od tisuću riječi. Ovdje će to biti slika zvjezdica i iskrica!
Brzo i sa guštom sam prinio ruku njenoj sljepočnici...
Kuckuckuckuckuckuckuc - dok sam to radio osjetio sam najednom neki trijumf!
"Nisam ja tebe tako jako!" poviče Draga!
"Nisam ni ja tebe jako, ja sam te lagano..." zlobno ću ja!
"Boli me glava!" tuleći će ona! Meni je odmah bilo lakše, već me je duplo manje boljelo, ihihihihihi!
"Trne mi cijela polovica glave, boli me oko!" viče moj Najnoviji Pacijent...takvu radost zbog uspješne terapije već dugo nisam osjetio!
Otišli smo ranije kući. Sve nas je boljela glava.
Bili smo umorni a u Jabuci je glasna muzika i gužva...sigurno je to bio razlog!
O Yeah!
:D
Post je objavljen 18.12.2005. u 11:19 sati.