"Znaš, zaljubila sam se u njega ali tebe volim! S njim ne želim ništa i s njim nikad nije bilo ništa, to je samo puknulo mene ludu, ja ti se tako zaljubim pa me prođe za tjedan dana!"
Riječi...prazne. Odzvanjajuće. Otišle u vjetar ali huče u njegovoj glavi.
Ustao je polako, uzeo je stolicu i privukao je ormaru. Popeo se na stolicu i izvukao kutiju iz najvišeg pretinca u ormaru.
Stavio je kutiju na stol. U kutiji je bila kuhinjska vaga. Izvadio je vagu iz kutije. Ispod vage, u kutiji, bila je vrećica. Izvadio je vrećicu i stavio ju je na vagu.
"Znaš, bio sam zaljubljen u tebe. Zapravo, još uvijek sam jako zaljubljen u tebe. Gledam te ovih dana kako si sretna i zaljubljena, kako cvateš, i bio sam tako sretan zbog nas. A ti si sretna jer si zaljubljena u drugog!"
Suza joj je tekla niz obraz. "Volim te. Glupa sam što sam ti uopće rekla! To što sam zaljubljena u njega uopće nije važno jer sad sam s tobom i sretna sam s tobom! Uostalom, zaljubljena sam i u tebe!"
Krenuo je prema ormaru, do pretinca sa šećerom, brašnom, glupostima. Davno je bilo kad je po kući posakrivao patetične dokaze svoje prošlosti...
"Nemoj plakati malena, znaš koliko te volim! Vjerujem ti sve!" rekao je ljubeći njeno od plača naborano čelo. Počeo joj je usnama skidati suze sa lica...
Izvadio je kutiju za brašno. Otvorio je kutiju i prstima pročeprkao po brašnu. Izvukao je omanju kutijicu. Dok se vraćao prema stolu uključio je kazetofon.
"Mogu li ostati kod tebe noćas. Želim da vodimo ljubav."
"Naravno da možeš! I zauvijek ako želiš" prošaptao joj je nježno.
Vratio se do stola. Pogled mu se prikovao za brojčanik vage - točno 1000 grama...
Podigao je vrećicu sa vage.
"Vidimo se večeras!" rekla je mazno - "Bila je ovo savršena noć!"
"Zaista je bilo super!", morao se složiti sa njom.
Izvukao je pištolj iz vrećice. Je li prazan, nije se najjasnije sjećao...odmah će provjeriti!
"Zaboravila si mobitel!" povikao je i potrčao za njom. Prekasno. Vrata od lifta već su se zatvorila!
Nema veze, dat će joj ga večeras...pogled mu se u taj čas prikovao za ekran mobitela koji je svjetlucao.
Prepoznao je broj. Bio je to broj njegovog najboljeg prijatelja...
Otkočio je pištolj. Prinio je cijev svojoj glavi. Otponac dvostrukog djelovanja. Poboljšana konstrukcija Colt-Browning zapora. Polako je počeo povlačiti okidač. Povlačit će dok ne osjeti otpor. A onda će biti KLIK!
"Bilo je divno, moramo to ponoviti! Da markiraš danas popodne?"
Sitna crna slova na bijeloj pozadini mobitela zaglušujuće su mu bubnjala po mozgu...plave iskre skakale su mu u kutu očiju a grč koji mu je svezao želudac u čvor bio je davno zaboravljen...još od rata. Odteturao je natrag u svoj stan držeći se objema rukama za sljepočnice...
Povukao je obarač do kraja! Čuo se samo KLIK!
Nije se nimalo iznenadio. U glavi mu je počelo bubnjati kao da je opet na obuci...
ČZ, Česká zbrojovka, Model 75/85, dugi devet. Vjerojatno najbolji vojni pištolj na svijetu...
Dužina 205 mm, dužina cijevi 115 mm, visina 137 mm, širina 33/38 mm, sila okidanja 2,1 kg.
Masa praznog pištolja 1000 grama...
"Čuvajte se! I ti i kuja!" otipkali su njegovi prsti i stisnuli 'send'. Poruka sa njenog mobitela otišla je. Otišla je njegovom nekoć najboljem prijatelju...
Sad nema povratka...
Uzeo je kutiju. Izvadio je iz nje metke i počeo ih jedan po jedan slagati u okvir.
...okvir 15 metaka, i jedan u cijevi - glas sa obuke nadjačavao je pjesmu iz kazetofona.
Uz škljocaj zatvorio je okvir. Oči su mu bile neprozirne i hladne.
Krenuo je prema izlazu.
Jimi sa kazete bolno je pjevao...
Hey Joe, where you goin' with that gun in your hand?
Hey Joe, I said where you goin' with that gun in your hand?
Alright. I'm goin down to shoot my old lady,
you know I caught her messin' 'round with another man.
Yeah,! I'm goin' down to shoot my old lady,
you know I caught her messin' 'round with another man.
Huh! And that ain't too cool.
Post je objavljen 15.12.2005. u 19:46 sati.