Jednom davno bio sam sa frendicom moje tadašnje drage na kavi, i ona izjavi da će ostaviti dečka!
Upitam je zašto.
Na to pitanje frendica napravi neku jadna_li_sam_s_njim facu i krene mi pričati kako ona nema s njim o čemu pričati, kako je čovjek jednostavan a ona traži nekog elokventnijeg i manje sirovog.
Onda stane mljeti o tome kako ona eto ide na faks a on ne i kako ju to smeta, ona treba nekog intelektualnijeg.
Bila mi je čudna ta njena spika, naime, njezin dečko je u to vrijeme bio vrhunski sportaš, žestoko predan treningu i meni se činio prilično pametan. Znao sam da je toliko dobar da je jedan od kandidata za olimpijsku medalju - to se ne postiže lezilebovićizmom već predanim radom i uz puno promišljanja o svakoj etapi treninga.
Ta njena odluka mi je utoliko više bila gluplja što sam znao da se njih dvoje odlično slažu u svemu i da je tip nosi naokolo ko kapljicu vode na dlanu!
Tjedan dana kasnije, našli smo se na kavi ta frendica, njen dečko (sportaš), moja djevojka i ja.
Razgovor je tekao onuda kuda su ga cure vukle, o krpicama, laganom tračanju zajedničkih znanaca, o tome što su sinoć jele...uglavnom, razgovor lakih nota :)
Bilo je više nego očigledno da se sportaš dosađuje, njih dvije su tu njegovu šutljivost sigurno protumačile kao mutavost...a onda mi je pukao film pa sam ga nešto upitao o metodama treninga!
Čovjek mi se nasmiješio, jedvo je dočekao i vidjelo se da je oduševljen dobro plasiranim pitanjem!
Počeo je pričati, pričao je o kemijskim rekacijama u organizmu, o prehrani, tempiranju forme, spominjao je latinske nazive pojedinih mišića. Zvučao je zaista autoritativno, osjećalo se da je sad na svom terenu i cure su ušutile i slušale ga razjapljenih usta.
Nekako zlurado sam diskretno usmjeravao razgovor u druge vode, na kraju smo završili na citiranjima poznatih i manje poznatih filozofa i pjesnika, pričali smo o povijesti i politici - o svemu je imao stav, o svemu je znao makar ponešto dok njegova draga za barem pola tema pojma nije imala o čemu čovjek priča! Totalno sam uživao u razgovoru i svako malo bih pogledao prema frendici koja ga je gledala sva sleđena, jer, eto, godinu dana je sa tim momkom a pojma nije imala da je momak živa enciklopedija koja je proputovala čitav svijet i koja na svako putovanje sa sobom vuče gomilu knjiga!
Na momkovu sreću, oni su brzo prekinuli, a momak je nakon što je zbog bolesti prerano završio svoju prebogatu sportsku karijeru upisao ekonomski fakultet i magistrirao.
Ovih dana se puno po blogovima piše o ljubavi. Pokušat ću vam vrlo skraćeno reći što je ljubav.
Ljubav je želja za prosperitetom objekta voljenja.
Volite li cvijeće, željet ćete da to cvijeće cvate i bude bujno i zeleno.
Volite li osobu sa kojom ste u vezi, željet ćete da ta osoba napreduje.
Prava ljubav dvoje ljudi je uzajamna nadgradnja, nadopunjavanje, obostrani prosperitet. Nema li toga tada je 'ljubav' samo želja za posjedovanjem druge osobe, ili pak zaljubljenost, odnosno kemija.
Da je moja prijateljica istinski voljela svog dečka potrudila bi se da ga bolje upozna. Ona je bila zadovoljna površnošću njihove veze, bila je zadovoljna jer ga nije voljela već je samo bila zaljubljena u njega, bilo joj je lijepo s njim i on je ispunjavao njene prohtjeve i njene tadašnje potrebe. Kad se zasitila otišla je dalje.
Da nije bilo mene, mogla se doživotno opravdavati da je to zbog njegove sirovosti, a ovako joj je ipak bilo malo teže otići, jer da bi otišla morala je prvo naći 'dobar' razlog. Nije htjela samoj sebi priznati:
Ja ga ne volim, već samo 'iskorištavam'!
Da si je to priznala, poljuljala bi sliku dobre curice, sliku koju je godinama održavala o sebi. Zato je očajnički krenula tražiti neki razlog ostavljanja a tko traži taj i nađe :)
Svi mi svim snagama želimo sačuvati sliku koju imamo o sebi...
Jel tako?
Voli vas Ddadd :)
|