Kako vi sa poklonma? Ste dobili ono što ste željeli?
Moja obitelj slavi Božić, oduvijek smo imali lijepu jelku, ića i pića, oduvijek smo si sretno čestitali i uvijek nam je Božić bio poseban dan.
Unatoč posebnosti tog dana, moja obitelj nema običaj darivanja za Božić! To je razlog zbog kojeg ja u to doba nikad ne kupujem poklone. Svim svojim bližnjima napomenem da mi ništa ne treba, da je sve ono što bih ja eventualno želio preskupo i da se ne bih osjećao ugodno da mi to poklone, a da mi više zaista ne treba 1000 stvarčica po kući, stvarčica kao što su npr. neki bedasti privjesci, šarene ukrasne svijeće koje loše gore, okviri sa smiješnim natpisima koje nikad nigdje neću objesiti, tanga gaćice (o, da bilo je i toga), kravate (više ne nosim odijela...a i da nosim, interna fora je da se traže najružnije kravate koje je moguće pronaći na tržištu)...
Kao što znate, draga je ovih dana dobila badminton reket i blok flautu...iako sam rekao da je jedno za Nikolu a drugo za Božić, prava je istina da su i jedno i drugo samo moji pokloni njoj, pokloni od srca, pokloni jer sam želio da napreduje u onom što voli i jer sam želio vidjeti osmijeh na njenom licu. Smisao Božića ne bi trebali biti pokloni, smisao Božića je u obitelji, u ljubavi, u zajdništvu, u slavljenju dana kad se rodila beskrajna ljubav!
Nisam vjernik, ali volim Božić, volim dan kad smo svi nekako blaži, topliji, okrenutiji pravim vrijednostima, volim dan kad utrka za novcem nakratko stane i kad se svi nakratko vratimo u djetinjsvo dok slušamo božićne pjesme, dok gledamo okićeno božićno stabalce, klopamo mirise iz djetinjstva ili čitamo čestitke koje su nam poslali naši najmiliji.