Ima prevrata u životu. Ovi su dani bili dosta stresni, nisam želio da vi to osjetite ali ja sam u sebi kuhao. Sve je završilo na najbolji mogući način, i kako to obično biva reakcija je došla poslije. Kao san.
Sanjao sam ringišpil. Predivan vrtuljak na kojem je već sjedilo par ljudi kao da je čekao je na mene i dragu. Ulaz na je bio besplatan, sve što je trebalo je da uzmeš nekakvu ulaznicu sa dugačkog pulta koji je izgledao kao HDZ-ov promiđbeni pult, a na tim dugačkim ulaznicama pisalo je: ZNA SE!
Draga je svoju ulaznicu našla odmah, a ja sam krenuo prema sredini pulta gdje je bilo još nekoliko tih ulaznica, ali, u taj čas stvorilo se tamo nekoliko ljudi i razgrabili su te ulaznice. Nekim čudom skužio sam da ispod jedne velike knjige koja je sličila na školski imenik postoji još jedna ulaznica i potrčao sam prema njoj. Netko je podigao imenik a vjetar je otpuhnuo ulaznicu prema meni i ja sam mogao na ringišpil!
Sjeo sam iza drage i primio se za njene lance, pomislio sam kako se već puno godina nisam tako vrtio po svim osima sa voljenom osobom. Ringišpil je trebao krenuti a ja sam u taj čas na svoj užas shvatio da jednu nogu nisam stavio ispod zaštitne prečkice i da bi me centrifugalna sila mogla izbaciti iz ringišpila!
U strahu sam se primio za svoje lance, osjećao sam se loše, ako ću se vrtjeti sa dragom ispast ću, a ako ću se držati svojih lanaca neću se vrtjeti sa njom...
Pomislio sam da je gotovo, a onda se kao deus ex machina desilo čudo. Ringišpil je do tog momenta bio skoro prazan ali sad su od svukud počele dolaziti horde ljudi i zaposlenici lunaparka su im počeli prodavati karte!
Shvatio sam da nećemo krenuti prije no što se ringišpil ne napuni pa sam ustao i opet sjeo, ali ovog puta sam sve pažljivo i ispravno namjestio.
Sav sretan primio sam dragu za ruku i mirnog srca čekao da ringišpil krene.
Vaš Ddadd
Post je objavljen 27.12.2005. u 12:44 sati.