Iako i sam teško odoljevam obljetničkom interesu za ovo ili ono ili ove ili one, ne volim baš previše hodati po skupovima koji se prigodno organiziraju uz neke datume. Na njima se u pravilu uz obljetničare najčešće okupljaju oni iz moje “političke klase”, koji se nađu pozvanim nešto općenito promrmoriti, neiskreno obljetničarima svašta obećati i sutra zaboraviti. Ipak,ima takvih događaja koji mogu biti vrlo ugodni i nikako nužno prigodničarsko formalni. Na takva sam dva događaja prisustvovao u protekla dva dana, koji su svakako vrijedni spomena, kako zbog spontanosti i dobrog osjećaja a ponajprije ljudi koje sam tamo sreo.

Dan starijih osoba




Jučer je bio međunarodni Dan starijih osoba, kada su se posvuda organizirali hepeninzi na kojima se tepalo umirovljenicima, suosjećalo s njihovim teškim socijalnim položajem, niskim mirovinama, društvenom marginalizacijom i tome slično. I sisački Forum seniora SDP-a, organizirao je skromno druženje, kratko predavanje dr. Branke Sedić, naše agilne članice, o prevenciji gripe, dok je dr. Vesna Vidović mjerila tlak i zajedno sa dr. Kolićem živahno raspravljala s našim penzićima o njihovim boljeticama.
Iako prigodno, bilo je ugodno, ali i korisno čuti njihova razmišljanja o tome što bi se moglo i što bi se trebalo učiniti u gradu Sisku, da se položaj starijih donekle popravi. Vrijedna je i skromnost tih prijedloga i njihova ostvarivost i obvezao sam se vrlo ozbiljno ugraditi te prijedloge u naš izborni program. O kojima se prijedlozima radi, na vrijeme ću se oglasiti i na ovome blogu, a sad ih bilježim kao svojevrsni podsjetnik na obećanja koja sam dao.

Bajram šerif mubarek olsun




Ovu sam čestitku večeras nebrojeno puta izgovorio i čuo na već tradicionalnom 7.Sisačkom Bajramskom koncertu, koji se večeras održao u Kristalnoj kocki vedrine. Prepuna dvorana, svečana i vesela atmosfera u prepunoj dvorani, još jednom potvrđuju da je bošnjačka zajednica u Sisku odlično organizirana, i još bolje integrirana u društveni život grada.

Napuštajući žestoku saborsku raspravu o stanju sigurnosti, veselio sam se susretu sa ljudima s kojima dijelim dugogodišnje poznanstvo i suradnju na raznim poslovima i u raznim vremenima. Susrećem i moje ratne drugove i prisjećam se doista zapaženog sudjelovanja Muslimana i Bošnjaka u Domovinskom ratu. U mojoj, 120-toj brigadi ih je bilo oko 9%, gotovo dvostruko više od učešća u strukturi stanovnika. Ipak, najviše sam se veselio sevdalinkama i ilahijama, čega je bilo u izobilju, kako na koncertu, tako i na druženju i večeri s koje sam se upravo vratio. U jednom sam se trenutku pridružio u pjesmi sjajnom pjevaču sevdalinki, našem siščaninu Mehmedu Goraždi, što je mene silno veselilo, sasvim sigurno, više no one koji su me morali slušati.