Oni koji su nezadovoljni načinom na koji aktualni hrvatski premijer vodi Vladu, kada je riječ o svim njenim, najblaže rečeno,nesnalaženjima u važnim pitanjima unutarnje politike, znali su često reći, kako eto ipak uspješno brodi vanjskopolitičkim vodama. Česta putovanja, slikanja, rukovanja i tapšanja po ramenu, opernbalovi, verone, rođendani EU premijera, susret u hodnicima s Bushom ili s Papom na audijencijama, i slična događanja kojima prebiva aktualni premijer, dali su naslutiti kako je riječ o miljeu u kojemu se temeljem svojih ranijih poslova, dobro osjeća i stabilno kreće. No, i taj se mit neki dan srušio kao mjehur od sapunice. Probušili su ga Slovenci u E-parlamentu, porazivši Sanadera, na važnom test pitanju o mogućoj arbitraži u graničnim sporovima, i to gdje, u “krugu prijatelja iz europskih pučkih stranaka, kojima s ponosom pripada i HDZ”. Prijatelji pučani nisu mogli Sanaderu odvaliti jaču šamarčinu, odbijajući prohrvatski amandman austrijskog socijalista H.Swobode, pokazujući time koliko drže do Sanadera, a koliko do Janše. To je odbijanje amandmana, uistinu bio više poraz HDZ-a no Hrvatske, a podrška socijalista više priznanje hrvatskom SDP-u i njegovoj percepciji unutar bloka socijalističkih i socijaldemokratskih stranaka Europe kao važne članice te grupacije. Ali, bila je to i potvrda sklonosti europske ljevice cijeloj Hrvatskoj i njenom integriranju u EU. Vanjskopolitički mjehur od sapunice Ive Sanadera se rasprsnuo, ali se učvrstila bojazan da slab saveznik, kakvim se pokazuje Sanader, u okviru “svoje” europske grupacije, može uspješno odraditi posao promicanja nacionalnih interesa u predstojećim teškim pegovorima oko ulaska Hrvatske u europske integracije. Očigledno je da se ugled stječe uvjerljivošću i dosljednošću u političkom držanju, a ne u jeftinom lobiranju kojega su naši HDZ-ovci digli na pijedestal najviših državničkih vještina. Jer život je jedno a predstava o životu nešto sasvim drugo.