Smrt Zdravka Martinovića, nesretnog Karlovčanina koji je nakon 33 godine rada u Karlovačkoj pivovari, dočekao mirovinu i koji je možda maštao o mirnim večerima u šetnji sa svojim psom, otvara brojna pitanja. Tko je odgovoran (kriv) za smrt? Da li se ta smrt mogla izbjeći? Je li riječ o ubojstvu ili nesretnom slučaju? Da li je ta smrt izoliran slučaj ili tek posljednji slučaj gubitka života zbog neodgovornosti? Da li bi se takva smrt mogla dogoditi u nekoj Heinekenovoj pivovari u zemljama stare Europe? Koji su razmjeri ekološke neodgovornosti u ovoj zemlji?
Ja ne znam odgovore na ova pitanja, ali znam da osim tragedije jedne obitelji ova smrt znači i svojevrsno poniženje svih nas koji zahtijevamo ono najelementarnije: pravo da nas se ne ubija dok šetamo pored svojih kuća! I pri tome je svejedno na koji način. Nezamislivo je, naime, da može postojati i jedan odgovorni rukovodilac jedne tvornice, tehnolog ili tko već, koji svjesno, mirno, racionalno odluči pustiti smrtonosni plin u kanal pored kojega šeću ljudi i nakon te odluke ode kući. O kakvim je to profesionalcima riječ zaboga? Tko ih je učio, obrazovao, odgajao? Ili su jednostavno gledali kako se sustavi ruše, kako se improvizira, kako se ne poštuju propisi, procedure, pravila, svuda oko njih. U socijalizmu se govorilo o “javašluku”, kao pojavi. A riječ je valjda o obrazcu koji je utkan u kulturnu matricu, koju dnevno svi pomalo podržavamo od vrhova vlasti do posljednjeg pastira. Uz takvu kulturnu matricu, ta se smrt nije mogla izbjeći! Naivna vjerovanja kako će ulazak stranih poslodavaca sa Zapada u naš nered i improvizaciju unijeti drugačije norme ponašanja i veću odgovornost, nije se nažalost pokazala točnom. Naprotiv, kao da svi koji ovamo dođu isti čas preuzimaju naše najgore navike. A zašto? Jer ne poštuju niti nas niti naše zakone.A zašto i bi kad se sami ne poštujemo! Pogledajmo kave su nam police stranih megamarketa, kakve nam proizvode nude, po kojim cijenama, s kojim rokom trajanja, u kakvoj ambalaži. Kakvu tehnologiju uvozimo i što sve ne uvozimo.
Navodna prijetnja Heinekena da će zatvoriti Karlovačku pivovaru i preseliti proizvodnju u Mađarsku, dodatno nas ponižava. Baš kao i svojevrsna prijetnja Siščanima da moraju trpjeti smrad i benzen u Sisku ako hoće raditi. Pa nije valjda da su naše jedine alternative zavod za zapošljavanje ili zavod za onkologiju ili hoćeš posao, daj zdravlje!Zato Martinovićevu smrt moramo shvatiti ozbiljno. Vrlo ozbiljno!