Sjećam se jednog filma u kojemu grupa domorodaca negdje duboko u afričkim džunglama nailazi na ostatke aviona i razasutu opremu. Iznenađeni uzimaju te predmete neznajući im niti svrhu niti namjenu te ih odnose u svoje selo, izabirući one sjajnije i kiteći se npr. tranzistorom oko pasa. Svi ti predmeti visoke tehnologije, u njihovim su rukama bili bez ikakve svrhe, potpuno neupotrebljivi ili sa potpuno drugim značenjima: Zlato je bila hrđa, a hrđa zlato.
Gledajući ove sisačke sitne vlastodržačke džepare kako prebiru po našem programu i polako uzimaju naše projekte, svak se malo prisjećam spomenutog filma. Oni te naše projekte gledaju, čude im se kao pura dreku, pa im onda netko kaže :» hej nije to loše» pa onda sjednu i vjećaju i odluče kako bi bilo dobro predstaviti ih kao svoje. Tako su npr. da podsjetim, oni isti koji u petnaest godina u svojim projektima nisu znali mrdnuti dalje od od ponekog groblja, mrtvačnice i proljetnog krpanja sisačkih ulica, odjednom postali zainteresirani npr. za poslovne zone. Kada smo izložili i javnosti predstavili važnost osposobljavanja devet poslovnih zona u Sisku, kao najvažniji posao u pripremi dočeka autoceste u grad, kada smo osnovali trgovačko društvo «Poslovne zone Sisak», onda su ti isti HDZ-ovci i HSP-ovci, protestno napustili gradsku vijećnicu, nemajući pojma čemu sve to. Pintarić je na sva usta galamio kako grad nema ništa s razvojem poduzetništva. Kada smo osnovali drugo gradsko poduzeće «Brodocentar» reakcija je bila identična! Ali i jedno i drugo društvo su svoj pravi smisao imali tek uz formiranu razvojnu agenciju. Kako njeno formiranje nismo uspjeli do kraja dovesti, prekinuti njihovim divljačkim upadom u Grad, oni su od nje odustali. Sada su prisvojili te projekte i hvale se s njima. Sitni se džepari sada hvale s projektom uređenja Jelačićevog trga kojega sam prestavljao u svim prigodama kao «dnevni boravak Siska». Raspisali smo natječaj za idejno uređenje toga doista najvrednijeg urbanog prostora grada. Započeli i gotovo dovršili posao , nalazeći i model i novac i partnere za uređenje bivšeg kina «Slobode», kao buduće galerije. I to su prisvojili. Neka. Ali «urođenici» ne znaju što bi dalje pa su se okitili tim našim projektima, ne znajući da cijela priča s uređenjem toga trga ne funkcionira bez uređenja Velikog Kaptola. Oni to ne znaju, kao što ne znaju da za Veliki kaptol treba barem 30-tak milijuna kuna, a za trg još i više. Ne znaju oni kako će do para. Oni su prisvojili naše i sad ne znaju što će s tim.
Ukrali su naš dovršeni i dogovoreni projekt izgradnje passarele u Capragu i sada se se slikaju oko nje, a 15 su godina puštali bolesne, stare i djecu da se provlače ispod vagona.
Ukrali su naš projekt subvencioniranog gradskog prijevoza za nezaposlene, invalide i stare.
Kradu naš projekt izgradnje kanalizacije u Galdovu, a ne znaju kao doći do novca, pa će sve to biti na vrbi svirala. A mi smo bili na pragu osiguravanja novca za kompletnu izgradnju i obnovu kanalizacijskog sustava u Sisku, čija se vrijednost mjeri desetinama milijuna eura. Sada će to sve propasti.
Kradu i projekt Veleučilišta. Ti isti koji su istjerali dva visoka studija iz grada. Osobno sam morao održati desetine kontakata i sastanaka, da zadržim npr. studij računarstva u Sisku, za koji je Matijević govorio da nam ne treba.A sada bi Veleučilište! Sa suradnicima sam osobno projekt Veleučilišta doveo u visoku fazu pripremljenosti i on bi da nismo prekinuti barbarima, već u svibnju bio zgotovljen. Da oni nisu barbari, da ih ne poznajemo kao sitne fakine, da su legalno i legitimno na vlasti, pozdravio bih nastavak naših projekata. Ovako, oni takvi kavi jesu, bez znanja, kompetentnosti, bez ikakve vizije i ikakvih ideja, zlato pretvaraju u hrđu, a od ozbiljnih razvojnih projekata za ovaj grad, čine tek staklenu perlu za ukrašavanje svog nelegalnog boravka u gradskoj vijećnici Siska. I sve to uz potporu svojih suplemenika na državnoj razini, koji su zloupotrebili državu, pa čak i jedan sud, istina ne pune jurisdikcije.
Ipak, ima nade! Kad-tad ćemo mi Siščani imati prigode pokazati im što o njima mislimo!