Eto, još dvasesetak minuta pa će početi predizborna šutnja. Hvala bogu, jer smo se naslušali doista teško zamislivih bedastoća, lagarija, denunciranja, stupidnih obećanja i prizemnih podmetanja. Iako sam dugo u ovom poslu, ili baš zato, sve mi je teže to svariti, pa sam našao zgodan način da to ili ne slušam ili jednostavno propustim kroz uši. Pomalo sam se odvikao prizemne razine rasprava koja je tako draga nekim ovdašnjim polit-egzibicionistima. Pretužno mi je bilo čuti da se Dinko Pintarić u svojem paničnom strahu od nastupajuće nedjeljne promjene, toliko okomio na mene, kao da sam ja a ne on šest godina potpuno neuspješno vodio ovaj grad. Pa se u toj neobičnoj goropadnosti uhvatio piljarske buke, pa laže, pa izmišlja pa kombinira sve u đuture i ministra i zastupnika i potpredsjednika SDP-a, sve da bi dokazao da ja ne valjam. OK, gradonačelniče, a čime ćeš dokazati da ti valjaš!? Nezaposlenim, zapuštenim, rezigniranim gradom!
Ali to ionako nije važno, jer je vrijeme za dokazivanje prošlo. Sretan ti put u zaborav!