Prohladan i kišni dan u Donjoj Posavini. Prva postaja je Preloščica. Vani curi, a mi srećom pod krovom. Rasprava s jednim ljutitim, navodno SDP-ovcem, nije nimalo nježna. Daje mi odličan šlagvort, floskulom o navodno podijeljenoj krivnji HDZ-a i SDP za stanje u zemlji, toliko dragoj našim kritičarima s lijeva. Njegov zaključak izgleda ovako: Oni su lopovi, lopove treba hapsiti.Vi niste hapsili lopove, dakle i vi ste lopovi. Zaboga, kakvo zaključivanje! Ispada da su lopov i njegov (istina neuspješni) progonitelj isti i jednako krivi.
Ili: oni su sve upropastili, a vi sve niste popravili, dakle isti ste.
Baš me ljuti ta logika, koja je ne samo nakaradna, već je i temeljna politička poruka HDZ-a kojom bi relativizirali svoju odgovornost za potpuno pogrešan smjer vođenja zemlje Njihov je autobus vozio sigurno prema provaliji. Mi smo ga okrenuli od provalije i krenuli što dalje, nažalost ne dovoljno daleko, da sada kada su oni odlučili pokrenuti Hrvatsku to učine ubacivanjem mjenjača u rikverc.
2000. smo zatekli potpuno izoliranu zemlju, sa minus 0.9 stopom rasta, sa oko 500 000 nezaposlenih.
2003. smo Hrvatsku doveli pred vrata EU, stopu rasta digli na preko 5% godišnje, a nezaposlenost smanjili na 300 000. Loše još uvijek. Ali bitno manje loše.

No, idemo dalje.

Razgovaramo u Lukavcu, Gušću, Svinjičkom, Čigoču- europskom selu roda sa mnogo ljudi, o mogućnostima razvoja poljoprivrede i posebno turizma u ovom iznimnom kutku naše planete, u Lonjskom polju, koje je fascinantan Park prirode. Oduševljavaju me ogromna stada konja, krava, sve one guske, patke, po prostranim poljima, velike vodene površine, prekrasne korablje, jedinstveni primjer graditeljstva i iznimna baština ovog naroda. A ljudi topli i gostoljubivi. Svugdje topli kruh, domaće kobasice, šunka, špek, a bome i šaran. U Čigoču nas dočekuje novoosnovano folklorno društvo „Kolovrat“ , čiji članovi i članice sviraju na posuđenim instrumentima. Morat ćemo im pomoći. Pred kraj dana, oblaci se razilaze, a sunce se razlijeva po širokoj Savi, koja ide svojim putem kroz zelenu ravnicu. A mi svojim, prepuni dojmova, ali i treme od odgovornosti za ono što ćemo morati učiniti i što ovi ljudi od nas očekuju. Ali, zato smo tu.

Odgovor na neke komentare: Draga Kašeta, Greca je živa, a Žama je brat od naše Žame, usput, bio mi je i učenik prije 25 godina. Što se jezika i stila tiče, ja znam ovako, sve drugo ne bih bio ja. Uz to ja se ipak potpisujem, pa valjda i zato trebam biti malo ozbiljniji i ne do kraja osoban. Blog sam prvenstveno otvorio motiviran potrebom za i ovakvom vrstom komunikacije i to bas sada u predizborno vrijeme. Pa ja to ne krijem! Ali priznajem da me ovo već pomalo zabavlja i kad god sam u prilici (zapravo tek navečer) idem vidjeti komentare. Što se tiče kampanje ona doista jest putujući cirkus. Tako je to svugdje. I politika je roba koja se nudi i prodaje na tržištu. Gledao sam kampanje u Americi i Njemačkoj. Mi smo još mali amateri. Tamo je to veliki i vrlo skupi posao.Ja jesam političar i nastojim biti profesionalac, a to znači da se neke regule i pravila zanata moraju poštivati. Privatno sam, kažu zafrkant i vicmaher, ali potpisani blog mi nije adekvatan medij za tu vrstu komunikacije. Možda jednoga dana!