A šta reći! Nema smisla da se žalim što sam jutros krenuo u 8 od kuće, a sada je već skoro 23 sata. Kampanja je u punom jeku i treba stići na sto mjesta. Na svu sreću u ministarskom sam se mandatu na takav tempo bio navikao kao magarac na batine.
Što ubilježiti i što zapamtiti od današnjeg dana?! Možda susrete sa zanimljivim ljudima koje ne bih sretao da nije kampanja i koje susrećem i spontano i planski. Vrijedni su ti susreti jer pomažu u vlastitoj orijentaciji i zapravo je neobično važno održavati kontinuitet tih susreta, ako se čovjek uistinu pošteno želi baviti ovim poslom. Nažalost prisjećam se mog ministarskog mandata u kojemu sam previše bio protokolarno zauzet, a premalo mi je vremena ostajalo za susrete sa "običnim", "normalnim" ljudima. Doista je za političare najveća opasnost da se izgube iz svijeta realnog života i zatvore u vlastitu kastu i konstruiranu stvarnost, sazdanu od interesa i želja posve drugačijih od interesa normalne većine.

Maločas sam došao sa skupa Zajednice Bošnjaka, koji su za mene i kolege s liste organizirali doista lijep i topao prijam. Bilo je i bureka i krumpiruše i baklava i kave, a za moju dušu i pokoja stara sevdalinka. Veseli me njihova podrška , ali i obvezuje. Ured za nacionalne manjine i ljudska prava koji ćemo osnovati imat će dosta posla. Za mene doista nije fraza ona o manjinama kao bogatstvu. Negdje sam pročitao da se u SAD-u, među indikatorima razvijenosti pojedinih sredina kao jedan od najvažnijih kriterija uzima kriterij nacionalne, odnosno, rasne ili religijske raznolikosti. Što je sredina u bilo kojem od tih kriterija monolitnija, ona je nerazvijenija i obrnuto. Pa vrijedi to i za druge. Ksenofobija i isključivost, netolerancija i bilo koji oblik uskogrudnosti opasni sukao i karcinom za socijalne zajednice. Kad- tad izjedu zdravo tkivo i onesposobe društvo za normalan razvoj. Bilo mi je drago večeras susresti i moje ratne drugove, koje nisam vidio od 91. Podsjetio sam se na podatak da su Bošnjaci i Muslimani činili 8% od ukupno 2600 pripadnika moje, 120 brigade HV, ili gotovo dvostruko više no što je bila njihova zastupljenost u stanovništvu.

Jutros smo Marina i ja imali pressicu na kojoj smo obznanili našu odluku da odustajemo od završnih skupova i da novac koji bismo tu potrošili stavimo na račun, koji ćemo otvoriti za dvije obitelji, koje su preksinoć ostali bez svojih stanova i cjelokupne imovine u stravičnom požaru na Trokuću. Pozivamo i druge da nam se pridruže jer se ta strahota može dogoditi svakome. Prva pomoć i solidarnost se s pravom očekuje od lokalne zajednice. Nadam se da ću i nakon 15. svibnja, kao gradonačelnik, pomoći toj obitelji da dođe do novog krova nad glavom. A drago mi je da je to isto obećao i sadašnji gradonačelnik. U isto vrijeme, morat ćemo utvrditi i odgovornost za neuspjelu intervenciju vatrogasaca, koji su nedopustivo kasnili, a potom navodno nisu imali niti vode u hidrantu. Doista nedopustivo!

Odgovaram Kašeti: slutim da se u tebi krije ona talentirana i draga Branka! A normalno je da sam pišem, čak i fotografiram. Uostalom sjećaš se da sam kod stroge Grece dobro prolazio i da sam osim kazališta puno čitao i pisao tih mladih godina. Jedan mladi i pametni Bojan mi pomaže smanjiti fotografije, jer ja to ne znam i nemam program za to.Ali bit cu ja pravi bloger! Vidimo se , kako čujem početkom lipnja na ( za nevjerovati) 30-toj godišnjici mature.