|
Prije skoro godinu otvorih tekući devizni kod Zabe…i sve ok… prije nekih mjesec dana zove ta neka tamo, da kakav je to račun i kakav je to honorar… i ja sve lijepo velim i dobro… Ovaj mjesec love nema…svakodnevno provjerim do bankomata, ali nema… tek nazove me opet tamo neki bankovni glas…16.03. i veli…bla bla, stigla vam je uplata, ajte vi fino dođite u tu poslovnicu i donesite nam izvještaje od uplatioca ili napišite neku svoju izjavu???…kakav izvještaj, kakva izjava??? ..ali dobro,ja velim ok…budem, čim nađem vremena… i u međuvremenu opet hodočastim do bankomata, kad tamo love nema, pa nema… i svrdla meni crv u glavi…ne prikazuju mi lovu sve dok to ne dođem obaviti… ali logika tvrdi, ma nemoguće da se banka tako ponaša, pa ipak je to posao, potpisali smo ugovor..oni sa mnom, ja sa njima…ali vrag neda mira i u petak 20.03. ja u banci oko 10h…niko pojma nema, ni ko je mene zvao, ni zašto je mene zvao, ni kakav izvještaj, ni kakva izjava…sve onak red njih, zbunjenih…a onda pitanja, pa odakle vam prihod, pa kak to, pa jel znate kolko…a ja gledam njih i pitam… jel vi imate uvid od prethodnih mjeseci, u to ko je uplatio..i jel vidite da je svaki mjesec drugačija svota… i napokon, poslovanje vam je krajnje bezobrazno, jer ste znatiželjni preko svake mjere.. i dajte mi napokon moj novac i napravite sve transakcije koje trebam napraviti… a oni meni…novca nema… Kak nema, kad sam telefonski obaviještena od strane vaše banke 16.03.da je stigao…mmm da…možda, ali mi bi, ali te osobe koja inače ima posao da zove, danas nema..i novca nema… i mi vam tu ne možemo pomoći….i tako odoh ja van, već poprilično popižđena… Redom zovem uplatitelja, da jel uplaćeno?…je..13-03. Jel na pravi račun ošlo?….je, provjerili smo račun, usporedili sa prošlomjesečnim, broj je isti i kao potvrdu o uplati šaljemo vam mail… Odo ja opet isto popodne do banke oko 15 h…niko ništa opet ne zna…taman me zovu od uplatitelja iz inozemstva, da su mi poslali mail…zamolim ih da ga odmah proslijede u banku na njihov mail… I pitam tamo službenika sad imate sve…da imaju sve, ali sad opet ne mogu napraviti transakciju, jer je petak, a sutra subota i oni to ne delaju u te dane??? Moja odluka preko vikenda je ovakva…dosta ljubavi…deset dana muljanja je jednostavno previše…čim lova stigne i čim je proknjiže, napravim što treba i sve obustavljam, odustajem od njihovih usluga i od deviznog računa u njihovoj banci… U ponedjeljak, danas 23.03. u 11h na bankomatu se lova još ne prikazuje… U 15h..napokon je ima…alelujah…odlazim u banku…sve rješavam, i zatvaram devizni… a službenik ispituje… pa ne morate ga zatvoriti, pa trebat će vam…ja odgovaram da, moram ga zatvoriti, a zak, to je duuuga priča…i nakon slavodobitnog rezanja kartice škarama.. priči s njima tu je zaista kraj… |
|
Ok nisam baš cvilidreta, dosta toga mogu podnijeti… otprilike bol do nekih granica recimo onesvješćivanja… moj prvi porod je bio upravo takvo iskustvo, ne ništa mi nisu dali, jer tada u tom mjestu, u toj bolnici, su bili valjda po onoj -tako se kalio čelik… a ja ,ja onda postanem poprilično otrovna prema njima, sebi, pa komentiram…recimo u tim momentima neizdrživih višesatnih trudova…sam pjevala borbene…jesam…ono znate- ustajte vi zemaljsko roblje..pa su me gledali onak malo čudno, onda sam im se ipak onesvijestila…pa su me pljusnuli… osvježavajuće buđenje bilo je popraćeno mojim komentarom-…ok. a kad prelazimo na čupanje noktiju?..pa su me opet gledali..onak malo čudno…pa kad je izlazila posteljica ja sam prokomentirala… ako je i maternica tu negdje, da bi htjela da je vrate, jer bi je ja rado još imala, neko vrijeme, jer može mi zatrebati…pa su me gledali..onak malo čudno…i tako.. Bilo je još epizoda u nekoliko godina… koje sam popratila bolom, potmulim tulenjem, otrovnim komentarima upućenima sebi, njima…sa ponekom psovkom.. Pa sam u tim nekim ozbiljnim situacijama primijenila one tehnike autosugestije…gdje se koncentriraš na bol, pa je sakupiš u jednu jedinu sićušnu, a užasno bolnu točku i onda je bombardiraš pozitivom, svjetlom, bojom..i nakon toga da, imaš crne podočnjake ko da su te tukli…ali bol je savladana…na neko vrijeme… Ali ne volim, nikako ne volim od svih tih boli…onu zajebavajuću, znate onu koja vas nervira, pa je ne možeš svesti na točku, pa je ne možeš obuhvatiti i strpati negdje, nit možeš bit ljut, očajan, već si više iznerviran..onak živčano-popizditis..a ova je bogme na momente bila takva…uhhh… |
|
Ili ne, neću…hodam, napravila sam slonovsku stazu…po stanu, pa hodam, da ostane takva slonovska, za podsjećanje… i potmulo mrmljam ili je to tuljenje??..naime..naime… onaj prejebeni konzilij u poliklinici, je na kraju odlučio da je zub zeznut od prethodnog konzilija i da mora van….auuughh… e al nakon dva dana kak je samo, zar sam ja rekla „ samo“? pa je… samo…dakle kako je ajde,samo rana boljela…sad se sve zakompliciralo…upalilo…boli me lijeva strana… zubi svi, dolje, gore, čeljusni zglob, nepce, samo kad se nakljukam tabletama protiv bolova uhvatim sat- dva mira… kad se i ako se smirim,…jedem jogurte, voćne, tam gdje piše obrok u jednom…(hahahah dobar štos), pijem vodu, jedem juhice…hladne… i brojim, sve po spisku, gutam sa pola grla, jer me lijeva polovica ubija…mislim da je prešlo i na sinus…lijevi… konzilij bi da nešto sređuje, kopa, čisti, pika injekcijama… nakon pogleda, mog… njima, ustanovili su da bi bilo najbolje da mi srede antibiotike, nekakve, i sad se to kaotično stanje jučer kao malo unormalilo… ali danas evo ga opet…ne valja, pa ne valja, boli…jebemu boli… mislim da mi je jetra natekla od andola, aspirina, ibuprofena, antibiotika… i da, rekli su samilosno svakih 8 sati jednu tabletu…prvi dan sam ih uzimala svakih 5h, da ubrzam proces…jučer sam svakih 6 sati, danas sam na svakih 7…i ne valja…opet me boli…opet pijem i aspirine… od kojih mi kiselina proradi, pa razmišljam oću li povratit ili neću… a sutra idem tamo opet…da me vide, da ih vidim…jer oni ne razumiju…ništa….a bogme ni ja… tako da ipak mislim da nekog ubijem…hmmmm…mm |
|
Danas je Medunarodni Dan Prokleto Prekrasnih I Prejebeno Pametnih Žena Zapamti ovaj moto i slijedi ga: ''Život ne bi trebao biti putovanje prema grobu s namjerom da tamo stigneš sigurno, u lijepom I dobro očuvanom tijelu, nego je cilj prolunjati stranputicama s čokoladom u jednoj ruci i bocom vina u drugoj, izrabljenog tijela do daske, apsolutno iscrpljena I vičući: "UUU HUUU koja luda vožnja!" Želim ti prekrasan dan! Čovjek mora napraviti ono što čovjek mora napraviti. Žena mora napraviti ono što on ne može. -Rhonda Hansome- Svaki put kad zalupim vrata stvarnosti, ona DOJURI KROZ PROZOR. -Jennifer Unlimited- Ono što žene moraju raditi, moraju raditi dva puta bolje nego muškarci da bi ih se smatralo upola toliko dobrima. Sva sreća da to i nije tako teško. -Charlotte Whitton- Dok su žene depresivne, ili jedu ili kupuju. Muškarci zarate sa susjednom zemljom. -Elayne Boosler Iza svakog uspješnog muškarca je iznenađena žena. -Maryon Pearson- U politici, ako hoćeš da se nesto kaže, pitaj muškog. Ako hoćeš da se nešto napravi, pitaj ženu. -Margaret Thatcher Glorie Steinem : "Mnogo nas je svoje kćeri počelo odgajati kao da su nam sinovi. To nije rješenje. Trebali bismo svoje sinove odgajati poput kćeri". |
|
O moj bože, dočekati nešto mukte, fakat je misija u kojoj izgubiš živce i vrijeme i onda poželiš platiti.. ali zadnji put kad si platio, ispalo je onak ipak fušerski… i sad, zbog privatnog, bržeg, plaćenog fuša, treba obnoviti sve, i ono kaj je kao bilo dobro… no, naravno da se sve iskomplicira… i to je samo jedna kvačica više u mojoj tezi da ne treba ići doktorima, dok ne boli, jer uvijek nešto nađu.. ovdje je u pitanju zubar, nekoliko njih,više njih, a sve dr mr sci…čovječe konzilij, za samo jedan mali most…mostić…i krunice,dolje, lijevo,nešto, da se smijem smijati onak… u stilu- binaca super fresh… pa će mi svi muški oko mene nositi stvari…samo se trebam nasmiješiti i to je to.. al, za sada ništa od toga, jer su prognoze upitne još kojih 5 tjedana, jer nema termina, jer je konzultacija,sa škicanjem zakazana jedanput prošli mjesec i jednom ovaj..a onda vele idu probe, beskrajne probe, da se to sve narihta…ja stvarno ne znam jel se oni na meni vježbaju, jel naplaćuju državi bonus sate..ili me zahe…mislim ovo stvarno više nema smisla… a do tada ću i dalje, očito sama nositi sve te stvari…. |
|
Ugodan, pristojan…sa nekim sasvim lijepim manirima.. u nekim drugim okolnostima izazvao bi veći treptaj srca.. ali te okolnosti su prošle kao i taj treptaj, kojem, da bi bio izazvan, sada ipak treba doza malo jača…elektošokovska.. ovako, ima mana, ima ih više od nekoliko.. i ne, nije me spržila anđeoska strelica i možda zato sve vidim.. previše toga vidim.. iako na momente zažmirim, svjesno, jer se pravim da mi nije bitno… i u nekoj maniri svejednosti ili vlastite mi blaziranosti i nije, jer on nije moja priča…nije slučaj za dramu, za suze, za gorljivo zagovaranje… ali je, ugodno je, priznajem, ugodno je smjestiti se pored njega.… iako to nije ljubav.. to je predvidljivost, jer on jednostavno nije čovjek koji oduševljava, koji će me iznenaditi, koji će me oboriti, to je malo više od prijateljstva, to je nešto kao malo utočište, lagunica, kao zaklon od oceana samoće… |