|
Pijem sinoć tu kasnu kavu, prije nastupa, u drugom gradu… Dokono listam novine…. vijesti, politika,zanimljivosti, sport,osmrtnice… među njima- posljednji pozdrav..nekom tvog imena i prezimena..tebi?? zar je to tebi? a znam da je, tebi… čuli smo se prije nekih dva tjedna… stalno sam se podsjećala da ti moram donijeti onaj -cd….onaj koji nemaš…koji ja ne slušam… a osoba sam koja voli ispuniti ono što kaže..iako ti ga nisam obećala, ali u mislima jesam, u mislima sam došla tebi, popela se na onaj grozni peti kat bez lifta, po starim kamenim uglačanim stepenicama, i gotovo uvijek ostajala bez daha, a tebe je to veselilo, jer si volio naglasiti da je to zbog pogleda na tebe i tvoju neodoljivost… i dala bi ti taj - cd...a ti bi bio ono.. baš sretan…i kuhajući mi kavu.. opet me pitao isto…kad ćemo konačno postati ljubavnici.… Danas su te ispratili ja nisam bila među njima.. Iako, otišao si 17.02.…ranije nego što smo svi očekivali.. ali, to je valjda uvijek tako…prerano za nas, predugo za tebe… i kome ću ja sad dati taj cd… ionako ga ne slušam… 20.02.2009. |
|
Đurđa... Prekrasna, prekrasna, kao porculanska figurica, dama... nesretna, željna pažnje bilo kakve, lijepe riječi, sitnice... kad ga je odlučila ostaviti prije 22 godine, prebio ju je.. tako da je bila u gipsu... zatim je odustala.. davao joj je novaca taman koliko je po njegovom trebalo.. okrenula se jedinom djetetu i živjela dalje, smjerno.... sva sreća da joj nije ubio i duh, vedar, znatiželjan.. ima svoje društvo, prijatelje koji je vole, cijene, paze i vesele... Nada se da će još koji mjesec, godinu, živjeti dulje od njega, da napokon ima malo svog mira, da osjeti da je slobodna, bez kontrole, bez svakodnevnih prigovora, da ga posveti sebi, svom životu, svojim interesima... Poslala je molbu za smještaj u dom umirovljenika, ima 68 godina..nada se da će tada u domu, upoznati nekog dragog, pažljivog, simpatičnog gospodina koji bi joj možda dao i neki poklon, cvijet, poklonio ples, jer voli plesati... a nema s kim... i dok priča tu svoju želju.., oči joj tako lijepo zaiskre u nadi.... |
|
obožavana rečenica s. savić iz filma..“mi nismo anđeli“ on smišlja kako treba napokon spremiti stan.. i to smišlja od 7. mjeseca prošle godine, u međuvremenu je nešto malo i spremio, ali je to zanemarivo.. i koliko god ja voljela pisuckati prstom po netom padnutoj prašini na tamnoj staklenoj površini stola.. ona koja se nalazi na njegovim policama, a isto je tamno drvo, meni se jednostavno gadi… i sad on smišlja..da ćemo mi, kad dođemo njemu, fino zajedno nešto spremiti za večericu, a onda pogledati koji filmić.. a ujutro lagano ustajanje pa uz kavicu rastegnuti dopodne u pospremanje njegovog stana…??? molim??? kutija od dvd-a koji je u funkciji već nekoliko mjeseci, još uvijek stoji pored police… da bi se složila spomenuta večerica, potrebno je osloboditi radnu plohu u kuhinji koja je zatrpana vrećicama, škaniclima, mrvicama kruha i praznim plastičnim posudicama, koje spremno čekaju na novo punjenje kod gospođe majke… sudoper je krcat tanjurima, beštekom i čašama, pa ako se želi doći do vode potrebne za pripravu namirnica, pića i/ili jesti, prvo se moraju oprati… brdo reklamnog materijala, stare koverte i uplatnice jednostavno se prosipaju po predsoblju ukoliko se samo pogleda u njih… da nastavim?... uglavnom kad pitam da li si?…ili je si li?… odgovor je uvijek…ma jesam…nešto…al onda sam odustao… svega toga je jednostavno previše…danas mi se nije dalo… počeo sam a onda sam našao onaj cd.. i skužio da je to onaj film koji još nisam pogledao..i bla, i bla…bla…izgovori,izgovori.. ali on bi tako rado osobu uz sebe koja će ga potaknuti, koja će početi.. pa ćemo onda „mi“ zajedno… hah…svašta…!!! ne preostaje mi drugo nego da uz kavu i cigarete sa smiješkom sugeriram, kako da napravi ovo ili ono..a onda ga pohvalim za rezultat… (..spremačicu koja će biti plaćena za sve to dovesti u red, traži već tri mjeseca…) |
|
Volim se igrati, stvarati… Malu ljubavnu osvetu čarati Večeras ću upravo to raditi… Tvoj lik od slame, voska i ljubavi graditi.. Složit ću lutkicu, malu , uzeti suhu posebnu travu.. a onda ću oblikovati tijelo i glavu… obući to u kaputić napravljen od crvene čoje… opšiven pažljivim bodom crvene boje… Uz prigodnu pjesmu i riječi molitve moje.. Naravno da ću staviti nešto tvoje.. možda...onaj tvoj pramen kose lijepi.. jer sve to moje ustreptalo srce krijepi… Uz riječi koje atmosferu i djelo tvore.. svijeća, njih dvije trebam…da gore.. i na pergamentu još ispisati tvoje ime… da te podsjetim na sebe, samo da ne pobrkam rime… A zatim ću uzeti one igle, špenadlice,u sedam boja.. pažljivo ću ih zabadati, …ona bolna, ta će biti moja.. u mjesto gdje je zašiveno tvoje ime i pramen kose… osjetit ćeš, ne brini, ovakve večeri svu težinu čarolije nose… |
|
Jer kad pijem dođu mi sjećanja Kada me alkohol otupi, skinem sve brane, granice i podignute zidove Kada pijem posjetim se da te volim i trebam Zaista, alkohol je prokletstvo…ali meni ne donosi zaborav…mora da u nečemu griješim..da li je to količina?? |
|
Ja sam romantičarka Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da će u crnoj kronici pisati samo inicijali .. pa će misliti da sam slavna, a tajna, tragičarka… Ja sam zaljubljena Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da će shvatiti veličinu moje ljubavi, zbog koje će me on, napokon voljeti… Ja sam gubitnica Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da će me prihvatiti kao zarobljenika njegove duše i neće dozvoliti da odem.. Ja sam histerična Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da je doktor postavio pravilnu dijagnozu koja će me štititi i biti moj alibi i moja olakotna okolnost Ja sam glupača Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se i njegovoj tihoj smrti u mome zagrljaju, , jer sam ja umirala u njegovom .. Ja sam pobjednica Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da će što prije otići ustrašen tolikom nerazumnošću…a ja ću biti oslobođena. |