|
obožavana rečenica s. savić iz filma..“mi nismo anđeli“ on smišlja kako treba napokon spremiti stan.. i to smišlja od 7. mjeseca prošle godine, u međuvremenu je nešto malo i spremio, ali je to zanemarivo.. i koliko god ja voljela pisuckati prstom po netom padnutoj prašini na tamnoj staklenoj površini stola.. ona koja se nalazi na njegovim policama, a isto je tamno drvo, meni se jednostavno gadi… i sad on smišlja..da ćemo mi, kad dođemo njemu, fino zajedno nešto spremiti za večericu, a onda pogledati koji filmić.. a ujutro lagano ustajanje pa uz kavicu rastegnuti dopodne u pospremanje njegovog stana…??? molim??? kutija od dvd-a koji je u funkciji već nekoliko mjeseci, još uvijek stoji pored police… da bi se složila spomenuta večerica, potrebno je osloboditi radnu plohu u kuhinji koja je zatrpana vrećicama, škaniclima, mrvicama kruha i praznim plastičnim posudicama, koje spremno čekaju na novo punjenje kod gospođe majke… sudoper je krcat tanjurima, beštekom i čašama, pa ako se želi doći do vode potrebne za pripravu namirnica, pića i/ili jesti, prvo se moraju oprati… brdo reklamnog materijala, stare koverte i uplatnice jednostavno se prosipaju po predsoblju ukoliko se samo pogleda u njih… da nastavim?... uglavnom kad pitam da li si?…ili je si li?… odgovor je uvijek…ma jesam…nešto…al onda sam odustao… svega toga je jednostavno previše…danas mi se nije dalo… počeo sam a onda sam našao onaj cd.. i skužio da je to onaj film koji još nisam pogledao..i bla, i bla…bla…izgovori,izgovori.. ali on bi tako rado osobu uz sebe koja će ga potaknuti, koja će početi.. pa ćemo onda „mi“ zajedno… hah…svašta…!!! ne preostaje mi drugo nego da uz kavu i cigarete sa smiješkom sugeriram, kako da napravi ovo ili ono..a onda ga pohvalim za rezultat… (..spremačicu koja će biti plaćena za sve to dovesti u red, traži već tri mjeseca…) |