obožavana rečenica s. savić iz filma..“mi nismo anđeli“
on smišlja kako treba napokon spremiti stan..
i to smišlja od 7. mjeseca prošle godine,
u međuvremenu je nešto malo i spremio, ali je to zanemarivo..
i koliko god ja voljela pisuckati prstom
po netom padnutoj prašini na tamnoj staklenoj površini stola..
ona koja se nalazi na njegovim policama, a isto je tamno drvo,
meni se jednostavno gadi…
i sad on smišlja..da ćemo mi, kad dođemo njemu,
fino zajedno nešto spremiti za večericu,
a onda pogledati koji filmić..
a ujutro lagano ustajanje
pa uz kavicu rastegnuti dopodne u pospremanje njegovog stana…??? molim???
kutija od dvd-a koji je u funkciji već nekoliko mjeseci,
još uvijek stoji pored police…
da bi se složila spomenuta večerica,
potrebno je osloboditi radnu plohu u kuhinji koja je zatrpana vrećicama, škaniclima, mrvicama kruha i praznim plastičnim posudicama,
koje spremno čekaju na novo punjenje kod gospođe majke…
sudoper je krcat tanjurima, beštekom i čašama,
pa ako se želi doći do vode potrebne za pripravu namirnica,
pića i/ili jesti, prvo se moraju oprati…
brdo reklamnog materijala, stare koverte i uplatnice
jednostavno se prosipaju po predsoblju ukoliko se samo pogleda u njih…
da nastavim?...
uglavnom kad pitam da li si?…ili je si li?…
odgovor je uvijek…ma jesam…nešto…al onda sam odustao…
svega toga je jednostavno previše…danas mi se nije dalo…
počeo sam a onda sam našao onaj cd..
i skužio da je to onaj film koji još nisam pogledao..i bla, i bla…bla…izgovori,izgovori..
ali on bi tako rado osobu uz sebe koja će ga potaknuti,
koja će početi.. pa ćemo onda „mi“ zajedno…
hah…svašta…!!!
ne preostaje mi drugo nego da uz kavu i cigarete sa smiješkom sugeriram, kako da napravi ovo ili ono..a onda ga pohvalim za rezultat…
(..spremačicu koja će biti plaćena za sve to dovesti u red, traži već tri mjeseca…)
Post je objavljen 17.02.2009. u 15:00 sati.