|
Pijem sinoć tu kasnu kavu, prije nastupa, u drugom gradu… Dokono listam novine…. vijesti, politika,zanimljivosti, sport,osmrtnice… među njima- posljednji pozdrav..nekom tvog imena i prezimena..tebi?? zar je to tebi? a znam da je, tebi… čuli smo se prije nekih dva tjedna… stalno sam se podsjećala da ti moram donijeti onaj -cd….onaj koji nemaš…koji ja ne slušam… a osoba sam koja voli ispuniti ono što kaže..iako ti ga nisam obećala, ali u mislima jesam, u mislima sam došla tebi, popela se na onaj grozni peti kat bez lifta, po starim kamenim uglačanim stepenicama, i gotovo uvijek ostajala bez daha, a tebe je to veselilo, jer si volio naglasiti da je to zbog pogleda na tebe i tvoju neodoljivost… i dala bi ti taj - cd...a ti bi bio ono.. baš sretan…i kuhajući mi kavu.. opet me pitao isto…kad ćemo konačno postati ljubavnici.… Danas su te ispratili ja nisam bila među njima.. Iako, otišao si 17.02.…ranije nego što smo svi očekivali.. ali, to je valjda uvijek tako…prerano za nas, predugo za tebe… i kome ću ja sad dati taj cd… ionako ga ne slušam… 20.02.2009. |