|
Ugodan, pristojan…sa nekim sasvim lijepim manirima.. u nekim drugim okolnostima izazvao bi veći treptaj srca.. ali te okolnosti su prošle kao i taj treptaj, kojem, da bi bio izazvan, sada ipak treba doza malo jača…elektošokovska.. ovako, ima mana, ima ih više od nekoliko.. i ne, nije me spržila anđeoska strelica i možda zato sve vidim.. previše toga vidim.. iako na momente zažmirim, svjesno, jer se pravim da mi nije bitno… i u nekoj maniri svejednosti ili vlastite mi blaziranosti i nije, jer on nije moja priča…nije slučaj za dramu, za suze, za gorljivo zagovaranje… ali je, ugodno je, priznajem, ugodno je smjestiti se pored njega.… iako to nije ljubav.. to je predvidljivost, jer on jednostavno nije čovjek koji oduševljava, koji će me iznenaditi, koji će me oboriti, to je malo više od prijateljstva, to je nešto kao malo utočište, lagunica, kao zaklon od oceana samoće… |