|
pustila sam se...samu sebe... u život..na koncert...o da...bila sam bila...na vrijeme kupila kartu...jer već ubrzo neštašica zavladala... markirala zadnji sat predavanja..na učilištu...i uputila se lijepo na koncert ...btw skoro putnički bus na križanju Savske i Kranjčevićeve opizdio u tram...moj tram...prvo vidim tram krenuo u zavoj prema Ciboninu tornju, a bus ne staje, pa si mislim stat će, ali jok neće...ide...i mislim eto ti ga na...svi svećenici bi me ionako osudili...jedna raspuštenica i majka...ostavlja djecu samu po noći dok ona lakomisleno odlazi u leglo poroka i još platila za to, ošla gledati Depeche Mode..., no dobro bus zaobišao tram, ipak, mi svi malo pobjegli na drugu stranu trama, za svaki slučaj... i da nastavim s koncertom... o da bila, popila pivu, dvije, tri...naplesala se, oznojila, napljeskala, pjevala ...razdvojila se od frende, jer je ona naravno iskomplicirala sve...te kasnila, pa srela neke tamo, te se odužio ulazak, te treba cugu, te idemo na tribine, te čekamo jednu koja je zapela na WC-u... a ono 21h... čuje se vika i oni došli...tam su, sviraju... a ja nek čekam? ma da nebi...odoh...i bila sam u rulji..a i kaj? ko da bi pričale i blebetale...došla sam slušati, pjevati, plesati...jer me drže već zadnje dvije godine..opet... i bi dobro...mada mi se činilo da nisu mogli baš držati ljude onak napaljene...ali možda je to moje subjektivno mišljenje ne znam...uglavnom publika valjda željna neke mjuze poslije ovih Dora..Opatija...i štikli...navijala ko luda, tražila dva bis-a, repete, a sve puno i tribine i dolje... i eto ja bijah tamo...i baš mi bilo ok.... |