|
mmm ne znam... ali evo izbjegavamo bilo kakve dodire, ja i bršljan... nema čestitanja, ni vjerskih, ni državnih ni osobnih praznika...kao da će nas dodir suviše približiti, a to ne želimo ili kao da će nas dodir još udaljiti..to ne znamo kao da će dodir izazvati napon...kao nekad pozitivan..kao danas negativan... zašto s ljudima sa kojima smo se prije vrlo rado dodirivali, nakon prekida izbjegavamo i najmanji dodir... stvarno zbunjujuće...barem za mene... da li je onda dodir ipak neka vrsta intimnosti |
|
Ovakve bajke Amazonke pricaju svom zenskom potomstvu... Nekada davno u nekoj dalekoj zemlji, lijepa,nezavisna, samopouzdana princeza, naletjela je na zabu dok je sjedila na obali nezagadjene bare, i zelenoj poljani blizu svog zamka. razmatrajuci ekoloska pitanja. Zaba je uskocila u princezino krilo i rekla: - "Elegantna Damo, ja sam jednom bio naocit princ, sve dok me zla vjestica nije zacarala. Medjutim,jedan tvoj poljubac, ce me ponovo pretvoriti u lijepog i mladog princa,sto ja i jesam, i tada,moja draga,mi cemo se vjencati i osnovati porodicu u tvom zamku sa mojom majkom, gdje ces mi ti kuhati, radjati moju djecu, prati moju odjecu, i pritom osjecati vjecnu zahvalnost i srecu za to." I te noci, dok je princeza raskosno vecerala lagano przene zablje batake zacinjene bijelim vinom u krem umaku od bijelog luka, tiho se nasmijala i pomislila: - "Pa ne bih bas rekla" a moje pitanje je: da li još postoje prinčevi pretvoreni u žabe i da li bi ih koja od vas poljubila? |
|
primjer 1. on 40-ak godina, ne radi već neko vrijeme...nekad radio i kao bio uspješan..nikad oženjen...bez potomstva, iz čiste inercije fura sa jednom starijom ženskom, neku neformalnu vezu...tipa ševa samo vikendom...u međuvremenu toliko frustriran, ljut na okolinu, sebe, još uvijek se glođe sa starcima..živi sa starom... na birou za zapošljavanje...čeka neki imaginaran posao...a u stvari ne bi radio ništa, kao što i ne radi...žica pljuge, žica lovu, kuka kak ga starci ne žele pomoći...i uz put se časti sa Dolačkim uradisam- bučkuriš brljama...na pravom putu da postane, ako već nije...ogledan primjerak solo-drinkera... obečanja- čuj stara, kad dobim neku lovu idemo k meni na vikendicu na Mrežnici, a na ljeto idemo na Šoltu...samo nemam sad love, ni posla, ni auta, i možeš si misliti kak mi je...stara me davi, ne da mi za cigarete... - a ja... nudila mu dogovoren dvosatni posao-ništa posudila mu lovu, prije tri godine-ništa nazovem ga pa mu povremeno pročitam oglasnik-ništa primjer 2. on u srednjim 40-im godinama, rastavljen, ..žena otišla. sa djetetom.. on nekad imao karijeru, sad je slobodan umjetnik, pao u stanje depre, tipa- niš mi se neda, sve mi je glupo...ima neke projekte koji su u razradi, na konto toga i pokupio neku lovu od raznih ministarstava i tako su ga u stvari zajebali jer sad svoju ideju napokon ipak treba uobličiti i finiširati...ali, ali nema inspiracije...i kaj oni misle, da on može živjeti tak bez love...a računi se gomilaju, i da se to samo tak može završiti, pa nemre on po komandi niš napisati ili napraviti...na pravom putu da postane bezkućnik, jer će mu država uzeti stan, a T-ht napraviti ovrhu... obećanja- čuj to ti je tak, ja nemrem davati lovu za klinca, pa kaj je sve u lovi? kaj su svi poludili za materijalnim? ali čuj imam tak super ideju, samo da su mi novčići, znaš ono za pristojan život, za večericu, za izać, pa nemrem ljudima reći da bu radili na dobru volju...a i kaj, alimentacija, pa dam kad imam..ne!? - a ja.. duvanila ga neko vrijeme.. posudila lovu tu i tamo ga počastim.. kad naiđe sa klincem, tutnem malom nešto love, nudim savjet-daj napravi nešto za lovu, pa onda jednu dvije stvari za dušu i umjetnost daj završi taj projekt, pa onda možeš ponuditi skicu za iduće izdanje i pokupiti ponovno lovu za proširenu stvar... primjer 3.... ah neda mi se više nabrajati... samo obojicu sam srela u jednom danu i mislim si, a fakat ste luzeri... ma neću vam više ni kavu platiti, a kamoli da vam dijelim savjete, tražim okolo usluge od ljudi, a na koje se nećete ni odazvati... da vjerojatno ću vas još ponekad saslušati, ali samo na pola uha i ni slućajno si dozvoliti da suosjećam sa vama.... umorna sam od vas..a u ostalom čekaju me samo moja tri posla,potomci, kućni ljubimci i jedan trosatni svakodnevni tečaj... ma da ja mogu, a vi jadni, neshvaćeni, razočarani...kao ne.... e svašta |