|
lijepe žene prolaze kroz grad....i djevojke, i curke i općenito žemskinje, i na moju žalost tek pokoja unese nešto svoje osobnosti u obleku...jer mora imati baš sve kao i druge...pa subotom ujutro potez Bogovićeva, Cvjetni, Teslina izgleda ko -vanity fair- a sve jedna slična drugoj, te "must" cvike, te čizmice, pa hlače, pa...ovo pa ono...još je gore kad ta promenada pomodarstva nema love za original, a malo toga je original, pa onda jeftinjak ovaj, onaj nabaca na sebe...stvarno ne kužim u čemu je štos da sa nekoliko desetaka metara svi mogu pročitati na naočalama sa strane da su Dior ili nešto vele-važno drugo. pa onda noktići...francuska ili ne znam koja manikura, pa prsa u push up grudnjacima, pa torbice, pa goli bubrezi na minus nekoliko, pa evo vidjeh i mrežaste čarapice i salonkice sa zaobljenim vrhom...ma preslatke, preslatke...ali toliko slične, gotovo iste, da su sve jednake... pa si mislim...bože što je to u ženskom biću da teži svim tim piz...na koje ih nagone homo kreatori koji bi neku androginu ljepotu, a u stvari mlade dečke, bez guzica, sisa... i nije to sad jadikovka kako je slavna M.M. bila komad ženske, ali danas nebi u opće igrala ni u domaćoj sapunici... nego je vrsta terora na koju žene pristaju...pa u časopisima ova dijeta, ona dijeta, jel bolji Atkins od South Beech dijete ili je bolja Montignacova i sve tako neka sranja..a sva su štetna... pa jel se ima celulit ili se nema... ma što mi želimo? da nas se ne tretira kao objekt...a pristajemo da budemo objekt... ispada da je debela svaka koja ima više od poželjnih 50 kg možda je i to previše...ispada da je poželjna i cijenjena samo ona koja ima trendy torbicu, cvike, obleku...patimo za šuzama od po 20-ak tisućica kuna, na kojima u ostalom noge lomimo...neke ih kupuju i na kredit, žudno čitamo kako je V.Beckham opet vrlo brzo vratila svoj anoreksični izgled nakon trudnoće...da, da svakako je ustajala u 3h i dojila, pa onda opet u 6h i tako barem 10 puta dnevno...i napokon opet je jadna prevarena i to javno... i stvarno mi nije jasno što nam sve to treba...i zašto se priklanjamo večini...kao da nemamo svoj stav, kao da nemamo svoje mišljenje, kao da nemamo svoje potrebe, mane, različitosti... i stvarno se pitam...gdje je otišla ideja pokreta feminizma za oslobođenje žena, kad su se spaljivali grudnjaci...mada je to slikoviti bunt protiv svrstavanja žene u kalup...DREI "K" Kuche, Kinder, Kurche( kuhinja, djeca,crkva) sada su i nesvjesno prešle u još goru fikciju, biti poželjne, sexy do bola, dotjerane, napirlitane, namirisane...sve ne bi li privukle mužjaka...što li... sorry...tako veliku taštinu nemam, ne smeta me višak kila, manjak ili višak sisa, dupeta...samo da su sretne i da su različite, pametne, obrazovane, svjesne...da i bez tih modnih sranja, imaju personality, mišljenje, riječ, obraz i napokon samopouzdanje.... eto, na užas svih vas...u naslovu je naznaka da će se vjerojatno nastaviti...naime pripremam vas da je uskoro dan žena...međunarodni...dan kad su žene napokon pronašle sebe, svoju snagu, samosvijest i samopouzdanje i rekle dosta -tretiranja... viva la diferencia |
|
dobro mi je.... 1. stanje Bršljana..nije tako dobro...kada dođe, naravno da se posvađamo...to kao uvertira..a onda opet samu sebe podsjetim, da sam digla ruke od toga da ga treba uvjeravati, razuvjeravati, objašnjavati...naravno da se žali..naravno da se ne snalazi u samačkom životu,naravno da se ne snalazi u vlastitim financijama, naravno da ne zna biti ni vikend otac... tako da su svađe, sada posvećene uzvišenim roditeljskim osjećajima, mene kao majke, u vječitoj i neprekidnoj brizi za dobrobit potomstva...bože kako to glupo zvuči..ali eto tako...ako se frkiramo to je opet i ponovno oko nasljedne loze, koja ima potrebe, a koju on ne razumije, pa mu ja crtam uz 100 riječi i fali samo još tri šamara pa da bi shvatio... 2. a eto ja sve stignem..i dobro mi je..sanjam, smanjila sam tablete na minimalu, često ih i zaboravim, terapija se prorijedila...najavila sam psihiću da ćemo si reči -adio..uspijevam financijski, uspijevam vremenski, uspijevam biti sasvim ok...i nije me strah..nemam nervozu zbog budućnosti, nemam nervozu da nešto trebam...ja sam napokon pomirena sa sobom..svjesna ograničenja, svjesna obaveza... i neopterećena liježem, neopterećena se budim...i vesela sam, smijem se, sebi, drugima...i često mislim...joj koliko mi je trebalo da dođem do ovoga...ali eto neko uči na teži način, netko nikad... i dobro mi je... baš mi je dobro... |