|
joj...mene... a sad bi mogla i početi...jesam li ja govorila...also sprah...itd dakle meso...žensko... noge, sise, guzica i tako sve redom.. prodaje aute, na sajmu koji su valjda svi morali vidjeti, mada ne vidim razloga...zašto?hostesica ko u priči, na moment kupci misle, platim njega(auto) dobijem i nju gratis... žene prodaju sve... pa i salamu, mada mislim da je gosn umjetnik namjerno upotrijebio ženske grudi, ne bi li se jelte' govorilo o njemu, o reklami...dakle polemiziralo... gledam trač emisiju u nedjelju navečer i vidim zabavu u narodnjačkom klubu...a od čega se zabava sastoji....od u bijelo i crno obučene djevojke, koje migolje dupetom po muškim preponama, a sve kao u plesu...umjetničkom izričaju, što li? a njemu...ko za inat starijem, ruke u zraku i zanio se tip...pa si mislim...e jeste jadni...nit mi je ona interesantna, a i on je sav razbacan, pa je još i časti sa eurima, valjda je dobro mrdala guzicom nedavno čitam ozbiljne novine( zamisli, još ima takvih u Hrvata) i B.A.B.E. provele anketu i konstatirale da na primjeru Polzela čarapa, dakle isključivo ženskog proizvoda, za žene, reklamu opet čini žena u kombineu, halterima, zavaljena...a on mužjak,vlasnik, ozbiljno obučen, sjedi u fotelji... zaključak kod ispitivanja... masa žena misli da je ona ili manekenka, sponzoruša, sexy komad, a on da je menadžer, poslovni čovjek... masa njih nije ni shvatila da se ženu opet tumači kao objekt masa njih nije shvatila da im opet neka sexy cura prodaje proizvod za njihovu upotrebu.. masa njih nije skužila da je sve opet u obrascu... ja muško, odlučno, vrijedno, zaposleno, razumsko biće...a ti žensko, varljiva, povodljiva, lakomislena igračkica, koja ni ne zaslužuješ ozbiljno razmišljanje.... e sad pošto masa nas ni ne kuži da smo svedene na objekt, ne želi i ne može to prepoznati, nije im važno i naprosto prihvaća bez imalo sumnje, razmišljanja ili protivljenja takvu ulogu... fakat nam se može reći.... ....kozo glupa...ko ti je kriv! |
|
pustila sam se...samu sebe... u život..na koncert...o da...bila sam bila...na vrijeme kupila kartu...jer već ubrzo neštašica zavladala... markirala zadnji sat predavanja..na učilištu...i uputila se lijepo na koncert ...btw skoro putnički bus na križanju Savske i Kranjčevićeve opizdio u tram...moj tram...prvo vidim tram krenuo u zavoj prema Ciboninu tornju, a bus ne staje, pa si mislim stat će, ali jok neće...ide...i mislim eto ti ga na...svi svećenici bi me ionako osudili...jedna raspuštenica i majka...ostavlja djecu samu po noći dok ona lakomisleno odlazi u leglo poroka i još platila za to, ošla gledati Depeche Mode..., no dobro bus zaobišao tram, ipak, mi svi malo pobjegli na drugu stranu trama, za svaki slučaj... i da nastavim s koncertom... o da bila, popila pivu, dvije, tri...naplesala se, oznojila, napljeskala, pjevala ...razdvojila se od frende, jer je ona naravno iskomplicirala sve...te kasnila, pa srela neke tamo, te se odužio ulazak, te treba cugu, te idemo na tribine, te čekamo jednu koja je zapela na WC-u... a ono 21h... čuje se vika i oni došli...tam su, sviraju... a ja nek čekam? ma da nebi...odoh...i bila sam u rulji..a i kaj? ko da bi pričale i blebetale...došla sam slušati, pjevati, plesati...jer me drže već zadnje dvije godine..opet... i bi dobro...mada mi se činilo da nisu mogli baš držati ljude onak napaljene...ali možda je to moje subjektivno mišljenje ne znam...uglavnom publika valjda željna neke mjuze poslije ovih Dora..Opatija...i štikli...navijala ko luda, tražila dva bis-a, repete, a sve puno i tribine i dolje... i eto ja bijah tamo...i baš mi bilo ok.... |
|
ovo ide kao prilog temi...umro Milošević...osmrtnica sa potpisom našeg Casha, Tute i ostalih...da li je trebalo...pa kako to...pa kaj Haag? pa kaj Srbija? a kazna, a suđenje, a osveta... na vijest o njegovoj smrti...malo me začudio prilog na Vijestima...gdje se i pljeskalo...pa si mislim...a kaj je sa krščanskim, vjerskim i inim odgojem, nazorom...a onda kao "naši" tamo potpisali da prijatelju odaju počast...i onda se sjetim ovog -Rat je razdoblje kada se međusobno ubijaju ljudi koji se u opće ne poznaju i to po zapovijedi onih koji se međusobno vrlo dobro poznaju, a ipak se ne ubijaju... D.D.Eisenhower dakle, o čemu mi razmišljamo, debatiramo, povlađujemo, osuđujemo...kad smo lutke na koncu...bili i ostali...njih gospodara rata. |