Probudila sam se gladna.
Osjećaj je bio poput prazne jame koju treba zatrpati.

Plan je bio, buduci da je subota, otići na osječku tržnicu i pojesti najfiniji burek sa sirom.
Nemojte nikako propustiti ako posjetite Osijek. Mali birc na piji koji je uvijek pun i teško je dobiti slobodno mjesto. Uvijek ostanite dobri s konobarom i ostavite koju kunu i stol je vaš.
Nakon predivnog dana vani, doma sam pustila koju suzu na Matića, smijala se prijateljici i liku s antenama. Nakon prolazne promjene raspoloženja, posjetila sam hladnjak i odlučila malo jesti. To malo, bilo je, Piko i više niko uz dodatak dva češnja češnjaka bez kruha.
Zatim jogobela s višnjom. Ništa više nije bilo zanimljivo pa sam prošetala do Konzuma po kokice i vino. Kako gledati Casu del papel bez vina i kokica. O količinama ne pričamo, molim lijepo.

Nevjerojatno je koliko stane u žensko tijelo hrane u danima ludila bez da vam bude loše. Imam osjećaj da bih još mogla pojesti šampitu o kojoj sanjam neko vrijeme.
Živjele žene, hormoni, oni dani fešte kako ih muškarci zovu. Živjelo ludilo prije i poslije četrdesete…