Svako jutro kad otvorim oči
Zahvalim se Stvoritelju
Na još jednom danom danu.

Na jednom udisaju ovog divnog
Neba,
Na osjetilu topline i hladnoće.
Na mirisu tulipana
I svih onih biljaka
Koje me tjeraju na kihanje i stvaraju mi glavobolju.

Na svim ljudima koje volim
I nešto manje ljubim.

Hvala ti što postoje umjetne trepavice
Da se ne osjećam golom.

Na svim onim kavama, linoladama,
ananasu, after eightu i
Svemu što me čini sretnom.

Dajmo si života á

Oznake: Life and stuff, morning, Day

Danas moja kći puni 19 godina,
njezin rođendan me ponukao
da bacim analizu našeg odnosa.

O majkama i kćerkama

O odnosu majke i kćeri
se vrlo rijetko govori jer je
to kako kažu „osjetljiva“ tema

...U kratkim riječima, majčina žrtva
I kćerkina nezahvalnost....

Taj dio ne razumijem.

Djeca su osobe koje dođu jednim
dijelom oblikovana na ovaj svijet,
drugi dio je ono što vide i čuju
u našim odnosima prema drugima.

Jednom mi je stari prijatelj šapnuo u
kafiću „ znaš, nije pohvalno da mama i kćer idu zajedno na pivo“

U ovom trenutku nije bitno što za mene
kao roditelja nije pohvalno.
Pohvalno od koga?

Važno mi je da se...

Međusobno Poznajemo ( znamo što možemo jedna od druge očekivati)
Ipak sam ja postojala prije nego sam postala njezina mama. Postavši mama nisam prestala živjeti i pretvorila se u „mi“
Družimo ( jer tko je najbolje društvo ako ne osoba koja ti je kći),
Volimo ( onakve kakve jesmo bez uljepšavanja osobina),
Čujemo kad se ne možemo vidjeti ( a ne da izbjegavamo javljanje na telefon)
Posvađamo ( kao žene, a da pritom ne prestanemo komunicirati )
Donosimo odluke ( samostalno o svom životu, svidjelo se to drugoj ili ne)
Prihvaćamo ( međusobne odluke i izbore)
Pravimo greške ( bez kojih život nema smisla)
Odnos bez laži i manipulacija jer nema potrebe i prostora za tim.

Naše ruke nek uvijek ostanu otvorene za slijetanje. Sunshine, nek ti je najsretniji

Oznake: majka, djeca, roditelj, rodendan

Evo nas u Novoj godini, novom mjestu prebivališta. Lijepo je i mirno, vani pada snijeg i čini me sretnom. U prošloj godini se nisam dovoljno javljala, bavila sam se brojevima a ne riječima. Mogu iskreno reći da su mi riječi draže. Proputovala sam uzduž i poprijeko otoke, gradove i države.

Jesen sam provela u Portorožu, radno. Volim taj dio Slovenije, od Portoroža preko Lucije do Pirana ( malena ali divna mjesta).
Budući da, Slovenija ima stroge epidemiološke mjere koje osobno po mom mišljenju nemaju smisla ( od nošenja maski na svježem zraku i policijski sat od 21 do 06 h ujutro, mjesecima sve zatvoreno od restorana, kafića i trgovina, muzeja itd...) jedino sam mogla šetati niz obalu i prošetati parkom.

Slike koje slijede su iz Portoroškog parka koji se zove Forma Viva. Volim skulpture i svakoj nadjenem ime ili opis.

Muškarac u shvaćanju života


put koji vodi u izbavljenje


kraljev krevet za šefa


začarani krug povjerenja


zbog ove bih mogla završiti u pržunu


ženska jajašca u predmenopauzi ( tako se osjećaju moja)


prijateljica Slovenka


i za kraj šetnje, šefove zapečene jakobove kapice ( capesante)

Oznake: Skulpture, park, PORTOROŽ

Imali smo sve.
U 2020- toj smo saznali da
Ne posjedujemo ništa.

Ništa osim nas
Samih.

Čuvajte i volite
Sebe i Svoje u 2021 g.

Rastite otvorenih očiju
U danima pred nama.

Dobro nam svima došla dO
#2021