Danas moja kći puni 19 godina,
njezin rođendan me ponukao
da bacim analizu našeg odnosa.
O majkama i kćerkama
O odnosu majke i kćeri
se vrlo rijetko govori jer je
to kako kažu „osjetljiva“ tema
...U kratkim riječima, majčina žrtva
I kćerkina nezahvalnost....
Taj dio ne razumijem.
Djeca su osobe koje dođu jednim
dijelom oblikovana na ovaj svijet,
drugi dio je ono što vide i čuju
u našim odnosima prema drugima.
Jednom mi je stari prijatelj šapnuo u
kafiću „ znaš, nije pohvalno da mama i kćer idu zajedno na pivo“
U ovom trenutku nije bitno što za mene
kao roditelja nije pohvalno.
Pohvalno od koga?
Važno mi je da se...
Međusobno Poznajemo ( znamo što možemo jedna od druge očekivati)
Ipak sam ja postojala prije nego sam postala njezina mama. Postavši mama nisam prestala živjeti i pretvorila se u „mi“
Družimo ( jer tko je najbolje društvo ako ne osoba koja ti je kći),
Volimo ( onakve kakve jesmo bez uljepšavanja osobina),
Čujemo kad se ne možemo vidjeti ( a ne da izbjegavamo javljanje na telefon)
Posvađamo ( kao žene, a da pritom ne prestanemo komunicirati )
Donosimo odluke ( samostalno o svom životu, svidjelo se to drugoj ili ne)
Prihvaćamo ( međusobne odluke i izbore)
Pravimo greške ( bez kojih život nema smisla)
Odnos bez laži i manipulacija jer nema potrebe i prostora za tim.
Naše ruke nek uvijek ostanu otvorene za slijetanje. Sunshine, nek ti je najsretniji
