U Novu uđite u najboljem društvu
s osmijehom na licu

Želim vam

sto osamdeset i nešto sitno dana
sunčanih naočala i
slušalica u ušima.

sto osamdeset i nešto sitno dana
kiše i hladnoće,
taman koliko je potrebno
da vam vrati bistar um.

Želim vam .....

grlite se dušama,
volite se pjesmama,
mazite se snovima.

oku neprivlačno
volite jače,
oku privlačno
volite s oprezom

ne dajte se
lakim ljudima,
krasnim riječima
i raznim obećanjima.

povjerite se strancu
i dajte osmijeh
neznancu

nastavite niz.....

I.P.

2019-ta što za nju reći ? Osim, ne ponovila se. Još uvijek čvrsto vjerujem da se sve događa s razlogom. Otvorenog uma puštam da se voda razbistri.
Sve je onako kako treba biti, zvoni mi u glavi.


Sjedim i vraćam film od početka godine......
Ponoć je lijepo počela u šampanjcu i dobrom rocku devedesetih, uz najbolje društvo, to moram napomenuti, Tajana <3. Nakon toga je krenula krivulja u svim mogućim smjerovima poput srčanog otkucaja.
Neću pisati u detalje što se zatim dogodilo jer je to moja osobna stvar. Hvala na zadržavanju tuđe privatnosti. Mogu samo reći, otišli su neki dragi ljudi, Neki novi su došli, bilo je puno suza, još više smijeha, mnogo učenja, još više rada i životnog iskustva.
Kad zbrojim i oduzmem u ovoj godini sam bila na popravnom ispitu. Ispit je bio težak kao olovo.
Ocjena je dobar. Ostala sam ista, iako sam povremeno zaboravila tko sam, trebalo me je podsjetiti. Hvala mojoj mucici na tome. Hvala mojim ljudima na svemu. Stvari prolaze, ljudi ostaju. To je ono što nosimo u sebi, njihovu ljubav i odanost.


Želim vam sljedećih 365 dana bez tahikardije, uz ritam najdraže vam glazbe. Živite kako želite, nosite uške na glavi u raznim bojama nek vas gledaju i nek se smiju. ne znaju da žive po svom. Nemojte biti poput njih, budite poput sebe.
Dišite i volite se. Life will go on, life will go on.
2020-ta čekamo te.

Voljela bih vjerovati da u Republici Hrvatskoj čuči neki Jocker koji će prestati da koristi lijekove nakon jučerašnje emisije sučeljavanja. Nisam za nikakvu vrstu nasilja. Al' kako na nasilje od ove države i njezinih podanika ne odgovoriti drukčije. Iseliti se?
Nama Hrvatima je bitno što rade pederi, Srbi i Vučić. Njega sam s razlogom odvojila. Nije nam bitno što u tuđim državama radimo za neki njihov mini minimalac i spavamo po "raskošnim" prostorima, što nas "naša" država lihvari preko nam svete Fine.
Plan i program za izlaz iz ovog ne življenja nije bitan. Dokle god, sjedimo udobno ispod dekice s kokicama i smijemo se komedijašima, čija plaća iznosi nekoliko desetaka tisuća kuna.
Neka nama smijeha.
Ionako moja prija kaže da je sarkazam i ironija začin života. Uživajmo u njemu.

Ne nalazim te više

u prolaznikovom smiješku,
u ulici nekog inog grada,
pustom otoku,
nečujnom moru...

ne nalazim te više
u tišini riječi,
uzavreloj duši
i snenom jutru


ne nalazim te tamo
u mrkloj noći,
seoskom sokaku
ni bajerskom jezeru

ne nalazim te tamo
gdje je osmijeh nestao,
suza zastala,
i utihnuo dah.

Dugo pišem
to je ono što me motivira,
što mi daje smisao životu.


Moje riječi, moja djela.

Najčešće su u pitanju muško-ženski odnosi.
Muškarac u gro planu.
Iz tog razloga mi prilaze muškarci
koji bi htjeli biti opjevani
u stihovima.


Ježim se od toga,
iskreno.
Lijepo je kad ti netko posveti pjesmu
jer ju zaslužuješ ne kad te vodi ego.


Moje pjesme napisane su o muškarcu
koji je bio tu kad je trebalo da bude.


Sve što je napravio,
napravio je
iz nekog njemu poznatog razloga.
Nije ništa tražio za uzvrat,
nije se hvalio s tim.


Nije me idealizirao
ni okaljavao.
Barem mislim da je tako.
Sve ostalo je na njemu.


On zaslužuje da bude tu,
gdje je.

Posvetila sam mu nekoliko pjesama,
ma lažem
sve su napisane njemu
odnosno o njemu su


A on?
On ne zna da čita poeziju
Nepismen je za to.


Proživjet će svoj život
tako da neće
saznati koliko je vječan.


U meni,
u svakom stihu pjesme ove,
strofi,
svakom retku.
Natiskan.
Zauvijek

Ja sam bila netko njegov.
Nešto sve njegovo.
Nešto čega se bojao ,
da ne ostane bez.
Zato je otišao sam.