Popunjavaš sve moje praznine
kojih je mnogo.
Poput puzzla smo.

Prije točno dva mjeseca nastanila sam se na otok. Predivan sunčani Hvar. Dani lete kao u priči. Promijenila sam posao koji sam dugo čekala. To je još jedna lekcija, što trebaš čekati znači da ti nije suđeno. Sad sam svoja na svome, što se posla tiče. Kreativnost na djelu.
Upoznala sam hrpu životnih priča od ljudi. Nevjerojatno je, kako ti ljudi sami dođu i ispričaju svoju priču. Od svih njih našla sam dvoje dobrih i karakternih ljudi s kojima se družim. Dobar ishod.
Putem sam shvatila kako počinjem da nedostajem sama sebi. Jedan dio mene je pisanje. Danas mu se vraćam, i vama Blogeri.


Zapeklo je sa svih strana i kamen je počeo da se sjaji od vreline. Otok već nekoliko dana gori , moglo bi se reći isto i za mene. Razmišljam o planinama i nekom debelom minusu. Drugi dio mene viče " izbaci bijelo tijelo u more i rashladi se, prigrli sunce i popij koji Somersby"

Danas sam ga opet
Nazvala svojim.
Jer on i jest moj.
I kad je najgori
I kad je najstrašniji
U njemu osjećam toplinu.
Volim u njemu
Sve ono što ga
Čini ljudskim.
Prosto i jednostavno.

Ivana Plavljanić

Danas čitam kako nema dovoljno sezonaca a sezona samo što nije počela. Mi smo prebjegli preko bare, Bosanci nam više ne stižu u istoj količini kao prije, pa su jake snage uzeli iz Srbije. Možda ova sezona i prođe s ljudima iz Srbije al' ćemo vidjeti iduću, dok upoznaju naše poslodavce.


Ono što kao sezonac mogu reći, jest sljedeće:
- ima nas više nego dovoljno
- platite nas za obavljeni rad
- dajte nam pristojan smještaj s kupaonicom
- pristojan obrok bez salmonele i ostalih infektivnih bolesti
- slobodan dan u tjednu
- ponašajte se prema nama kao prema ljudima


Nismo roboti, robovi, nismo vreće za verbalno iskaljivanje.