Prije točno dva mjeseca nastanila sam se na otok. Predivan sunčani Hvar. Dani lete kao u priči. Promijenila sam posao koji sam dugo čekala. To je još jedna lekcija, što trebaš čekati znači da ti nije suđeno. Sad sam svoja na svome, što se posla tiče. Kreativnost na djelu.
Upoznala sam hrpu životnih priča od ljudi. Nevjerojatno je, kako ti ljudi sami dođu i ispričaju svoju priču. Od svih njih našla sam dvoje dobrih i karakternih ljudi s kojima se družim. Dobar ishod.
Putem sam shvatila kako počinjem da nedostajem sama sebi. Jedan dio mene je pisanje. Danas mu se vraćam, i vama Blogeri.
Zapeklo je sa svih strana i kamen je počeo da se sjaji od vreline. Otok već nekoliko dana gori , moglo bi se reći isto i za mene. Razmišljam o planinama i nekom debelom minusu. Drugi dio mene viče " izbaci bijelo tijelo u more i rashladi se, prigrli sunce i popij koji Somersby"
Mislim da sam ga već poslušala.
Uživajte do sutra.