Lutala sam svijetom od stanice do stanice,
uživajući u onome što sam odabrala.
Slobodu.


U svakom kutku nepoznatog grada
našla sam nešto njegovo.
Jedan je imao oči poput njegovih,
drugi se smijao kao on.
Treći me je zadirkivao njegovim načinom.
Njegove energije nije bilo nigdje ni za lijek.
Puno riba u ovom velikom oceanu nevidljivih sila.
Slični jedni na druge mijenjamo oblike postojanja.

Mijenjamo jedni druge za nešto nepostojano. Ono što najviše želimo leži u nama samima.
Ta sloboda koje sam toliko željna, zaključana je u meni, u nama.
Kavez koji držim pod lokotom.
Kako naći davno bačeni ključ.

Hoćeš li sa mnom promijeniti bravu, ovaj put?.

Ne znaju a kažu
da je hladna kao led
Ne znaju


Ne znaju da se led
u pravim rukama otopi
i postane pitka voda


Ne znaju a kažu


Nije sve što je umiljato
i toplo
med i mlijeko

Kažu a ne znaju
koliko je potrebno
imati razumijevanja
za sve njihove potrebe i kritike


Ne znaju a kažu
da se i led
istroši od stalnog struganja

Danas sam upitana od strane nepoznate osobe što je za mene najvažnije u životu.
Vjerojatno ima na stotine ispravnih odgovora. Što god odgovorili, nema lošeg odgovora.
Moj odgovor je bio ostati svoj, bez obzira na uvjete i situacije.
Imati svoj pravac, skretanja po nepoznatom i grbavom, letjeti među oblacima i grebati nekoliko puta godišnje koljena.
Tko te bolje poznaje od samog sebe?.
Drugi nek imaju sliku kakvu žele. Ti zadrži svoju.

Nije se nadao "takvom" odgovoru, kaže. Tko mu je kriv, šaljem mu pusu.

Noći su teške,
posebno za njezine snove,
suočavanje s neizbježnim


Slušanje srca svog,
drhtaja tijela,
priznanja samoj sebi
da nije odmakla dalje
Kamo je htjela,
mislila, mogla..


Borba prema izlazu
koji je uvijek tu
nadomak svega
i opet tako daleko
da bi izašla.

Jedna noć je bila dovoljna
da pobriše sve
što je drugi prije tebe zasadio.


Samo jedna noć
narisala je vječni osmijeh
u mojim očima.


Ta noć bila je dovoljna
da ti osjetim srce
i poljubim ga zauvijek.