Upoznala sam nekog novog,
moram ti reći.

Na svom je mjestu.
Pažljiv,
brižan, duhovit, zanimljiv.

Sluša me kad pričam i
ne mari kad kolutam očima.

Ne ljuti se kad potvrđujem
da ga slušam,
a pojma nemam što je rekao.


Ne buni se na moje
filozofije
i ne naziva me Nietzscheom.


Mogla bih reći da ti
nije nimalo nalik.


Al' znaš što

više volim tvoje mane
nego njegova savršenstva.

Oznake: mane, vrline mog života

Subotom ujutro ili sam na tržnici ili kod frizera. Ovog puta sam se odlučila za frizera odnosno moja svojeglava kosa je tako odlučila. Kišno jutro u frizerskom uz punu dozu kave i pregršt priča. U Osijeku imam frizerku kod koje idem preko dvadeset godina, tu i tamo sam otišla na neko novo mjesto al se uvijek vraćam k njoj.

Danas smo se dohvatile tema nećaka i nećakinja. Naravno, da smo odmah povukle paralelu "iz našeg vremena". Tu smo negdje po godinama pa imamo istih iskustava iz djetinjstva. Između ostalog, kako su nas mame oblačile i kako nismo mogle birati što ćemo odjenuti. Iako, sam se jako trudila oduprijeti se obiteljskim izborima, u nekim stvarima nisam uspjela. Crne lakirane cipelice! Moja noćna mora! Bijela košuljica sa šlingom, kratke hlačice ili suknjica, bijele heklane dokoljenke i šlag na kraju, crne lakirane cipele.

Kad god su mi kupili nove cipele a bilo je to često, jer sam ih namjerno grebala o beton. Mislila sam dosadit će im, no očito su znali moju filozofiju i plan nije uspijevao. Nastavljali su ih kupovati. Proizvodili su lakirane cipelice u svim bojama i oblicima. Najmrže su mi bile one s velikom gumenom mašnom. Prave klaunske!

Tako je bivalo do četvrtog osnovne. Ujak je došao iz Njemačke i donio mi visoke kožne Puma tenisice. Nisam ih dala skinuti s noga. Nije bilo bitno je l' +20 ili -10 stupnjeva.

Frizerkin "problem" je bio šnalice na sred čela! Pravo rješenje za šiškice. U to vrijeme filozofija je bila, oslijepit ćeš od šišaka. Nemoj da ti idu u oči.
Dokoljenke su također, bile neizostavni dio svakodnevice. U prilog vam dajem frizerkinu sliku, koju je spremno izvukla iz galerije.

Kakvo je vaše modno djetinjstvo bilo?

Oznake: cipelice, modni dodaci

Nisam mislila da ću ikad
ove riječi izgovoriti
a kamoli napisati.

Na papiru postaju
jasnije i stvarnije
poput kiše na cesti.

Prestala sam te voljeti.

Ispočetka sam mislila
da se neki prešutni čin
smjestio u meni.

Jutros sam shvatila,
prestala sam te voljeti.
Umro si,
nestalo te, ne osjećam te.

Što je bilo dovoljno
da se to dogoditi
samo ti znaš.

U toj tuzi
za tobom
osjećam olakšanje.
Slobodna sam.

Obožavamo tikvice na sve načine. Ovo je jedan od načina pripreme tikvica da dođu do punog okusa.
Mljeveno meso izdinstam na crvenom luku i vodi, dodam češnjak, bosiljak, himalajsku sol i papar.
U vatrostalnu posudu na dno stavim dio svježeg sira koji sam pomiješala s dva jajeta. Red narezanih tikvica, red mesa i tako do kraja.

Zapečem dvadesetak minuta u pećnici na 180 stupnjeva, izvadim i naribam sir te vratim na par minuta da se malo sir opusti.


Za ovaj obrok je potrebno:
400 gr mljevenog miješanog mesa
500 gr svježeg sira
2 jaja
papar, sol, bosiljak,
češnjak češnjaka te pola glavice crvenog luka
2 tikvice
malo ribanca ili nekog drugog sira ( gauda)



Dobar nam tek

Oznake: tikvice, sir, danas

Danas prenose tabloidi kako je Doktor depresivan i ljut. Sad bar osjeća emocije nekoliko milijuna građana zadnjih dvadesetak godina.
Mene zbilja ne zanima kakvo je njegovo psihičko zdravlje. Mene isključivo zanima kad će čovjek početi vraćati svoj lopovluk.
Tipove koje ne želim nazvati pravim imenom, stavljamo na naslovnice, dajemo im silnu pažnju i opravdavamo psihičkim bolestima. Hranjenje ega potiče takve tipove da nastavljaju svoj pohod. Izaći na naslovnici ili društvenoj mreži jedan je od prioriteta ovog društva.
Jedina kazna koja tu može presuditi jest zaborav, ne medijska pozornost i naravno, vraćanje para s kamatama, onako kako ih naša Fina obračunava.


Za ovo jutro mogla bih još i o štaniclama. Dođeš u pekaru, lijepo se počastiš burekom i dobiješ masni burek omotan u dva tanka papira iz kojeg se slijeva masnoća. Prodavačica se opravdava, štednja je i nema se štanicli. Bravo!
Ne znam kad sam se toliko nasmijala, dobro da nije pozvala kola za ludaru.

Sreo sam je na Dravi neki dan. Sjedila je na klupi i risala nešto u svoju knjigicu. Nagnuo sam se da vidim što zapravo radi. Uhvatila je moj znatiželjan pogled i zatvorila bilježnicu. Uvijek je to radila, skrivala što radi od očiju znatiželjnika. Ispočetka sam mislio da se srami onoga što radi ili nije sposobna da čuje konstruktivnu kritiku. Upoznavši je s vremenom shvatio sam da je svoja djela držala samo za sebe i puštala ih u javnost kad je ona smatrala da trebaju izaći.
Volim tu njezinu tajanstvenost. Čini me dostojnim njezinog djela.

Skinula je slušalice s ušiju i nasmiješila se. Znao sam da sam pozvan da sjednem. Nije morala ništa reći, njezino lice reklo je sve.

Jesam li vam rekao da to obožavam kod nje?

„Upitao sam je što radi".

Odgovorila je vrlo šturo.

„ Ubijam vrijeme koje nemam."

Nisam shvatio što je pod tim mislila. Nisam se taj dan ni trudio da shvatim. Neka njezina umjetnička fraza il što ti ja znam.
Danas znam. Danas znam što je mi je htjela reći.
Danas je više nema.

Oznake: klupa, Posveta

Stajala sam na autobusnom kolodvoru čekajući da vozač potrpa sve torbe i kofere od putnika. Nisam željela prije polaska ulaziti u autobus. Udisala sam posljednji dašak ovog grada. Promatrala sam uokolo ljude. Jedni su dolazili, drugi odlazili.

Njegovu siluetu sam uhvatila krišom. Stajao je iza staklenih vrata i promatrao me. Znao je kad odlazim. On, muška pizda, sad već zaručen, nije se usudio izaći i pokazati što osjeća. Godinama nismo u kontaktu. Tu i tamo se okrznemo na ulici.

On i ja smo trebali biti „ono nešto“ za jednu noć. I bili smo. Bar sam ja tako gledala na nas.

Upoznali smo se jednog Božića i završili zajedno. On svježe razveden, ja svježe razočarana. Jedno u drugom smo našli olakšanje svakodnevice. Prvi put da sam se s nekim odlučila na seks za jednu noć. Tko ga je poslao da to baš bude on?.
Nakon provedene noći s njim, nisam očekivala da će se javiti. Nisam ni ja imala tu namjeru. Sutradan me je dočekalo desetak njegovih poruka. Ponašao se poput napuštenog šteneta. Povrijeđen i sam.
A nije bio sam...

P.S. Postoji i njegova strana priče

Iz romana " Njegove ruke"