Stajala sam na autobusnom kolodvoru čekajući da vozač potrpa sve torbe i kofere od putnika. Nisam željela prije polaska ulaziti u autobus. Udisala sam posljednji dašak ovog grada. Promatrala sam uokolo ljude. Jedni su dolazili, drugi odlazili.

Njegovu siluetu sam uhvatila krišom. Stajao je iza staklenih vrata i promatrao me. Znao je kad odlazim. On, muška pizda, sad već zaručen, nije se usudio izaći i pokazati što osjeća. Godinama nismo u kontaktu. Tu i tamo se okrznemo na ulici.

On i ja smo trebali biti „ono nešto“ za jednu noć. I bili smo. Bar sam ja tako gledala na nas.

Upoznali smo se jednog Božića i završili zajedno. On svježe razveden, ja svježe razočarana. Jedno u drugom smo našli olakšanje svakodnevice. Prvi put da sam se s nekim odlučila na seks za jednu noć. Tko ga je poslao da to baš bude on?.
Nakon provedene noći s njim, nisam očekivala da će se javiti. Nisam ni ja imala tu namjeru. Sutradan me je dočekalo desetak njegovih poruka. Ponašao se poput napuštenog šteneta. Povrijeđen i sam.
A nije bio sam...