Subotom ujutro ili sam na tržnici ili kod frizera. Ovog puta sam se odlučila za frizera odnosno moja svojeglava kosa je tako odlučila. Kišno jutro u frizerskom uz punu dozu kave i pregršt priča. U Osijeku imam frizerku kod koje idem preko dvadeset godina, tu i tamo sam otišla na neko novo mjesto al se uvijek vraćam k njoj.
Danas smo se dohvatile tema nećaka i nećakinja. Naravno, da smo odmah povukle paralelu "iz našeg vremena". Tu smo negdje po godinama pa imamo istih iskustava iz djetinjstva. Između ostalog, kako su nas mame oblačile i kako nismo mogle birati što ćemo odjenuti. Iako, sam se jako trudila oduprijeti se obiteljskim izborima, u nekim stvarima nisam uspjela. Crne lakirane cipelice! Moja noćna mora! Bijela košuljica sa šlingom, kratke hlačice ili suknjica, bijele heklane dokoljenke i šlag na kraju, crne lakirane cipele.
Kad god su mi kupili nove cipele a bilo je to često, jer sam ih namjerno grebala o beton. Mislila sam dosadit će im, no očito su znali moju filozofiju i plan nije uspijevao. Nastavljali su ih kupovati. Proizvodili su lakirane cipelice u svim bojama i oblicima. Najmrže su mi bile one s velikom gumenom mašnom. Prave klaunske!
Tako je bivalo do četvrtog osnovne. Ujak je došao iz Njemačke i donio mi visoke kožne Puma tenisice. Nisam ih dala skinuti s noga. Nije bilo bitno je l' +20 ili -10 stupnjeva.
Frizerkin "problem" je bio šnalice na sred čela! Pravo rješenje za šiškice. U to vrijeme filozofija je bila, oslijepit ćeš od šišaka. Nemoj da ti idu u oči.
Dokoljenke su također, bile neizostavni dio svakodnevice. U prilog vam dajem frizerkinu sliku, koju je spremno izvukla iz galerije.
Kakvo je vaše modno djetinjstvo bilo?
Oznake: cipelice, modni dodaci