Evo nas u Novoj godini, novom mjestu prebivališta. Lijepo je i mirno, vani pada snijeg i čini me sretnom. U prošloj godini se nisam dovoljno javljala, bavila sam se brojevima a ne riječima. Mogu iskreno reći da su mi riječi draže. Proputovala sam uzduž i poprijeko otoke, gradove i države.
Jesen sam provela u Portorožu, radno. Volim taj dio Slovenije, od Portoroža preko Lucije do Pirana ( malena ali divna mjesta).
Budući da, Slovenija ima stroge epidemiološke mjere koje osobno po mom mišljenju nemaju smisla ( od nošenja maski na svježem zraku i policijski sat od 21 do 06 h ujutro, mjesecima sve zatvoreno od restorana, kafića i trgovina, muzeja itd...) jedino sam mogla šetati niz obalu i prošetati parkom.
Slike koje slijede su iz Portoroškog parka koji se zove Forma Viva. Volim skulpture i svakoj nadjenem ime ili opis.
Muškarac u shvaćanju života
put koji vodi u izbavljenje
kraljev krevet za šefa
začarani krug povjerenja
zbog ove bih mogla završiti u pržunu
ženska jajašca u predmenopauzi ( tako se osjećaju moja)
prijateljica Slovenka
i za kraj šetnje, šefove zapečene jakobove kapice ( capesante)
