Dobila sam najdivnije vijesti. Moji nalazi su nakon tri godine uredni. Nikad nisu bili bolji. Prije par godina imala sam karcinom na lijevom jajniku, nakon dvije godine proširio se na čeljust. Imala sam dvije operacije.

Znala sam se pitati gdje je kraj ovome?

Unatoč bolesti moj život se nastavio kretati u smjeru koji sam željela. Moram priznati bilo je teško. Suza, napada panike ali ujedno i smijeha. Malo sam mršavjela, malo se debljala. Poslije terapije hodala sam bez jedne obrve, naravno nacrtala sam ju. To su sve stvari koje ne možete sakriti od javnosti jer su vidljive. Ljudi vas gledaju sa sažaljenjem a to je najgore što vam se može dogoditi....Da vas žale jer ste postali žrtva bolesti.

Što se tiče organizma, moram priznati da je naše tijelo fascinantno. Tijekom bolesti sam ga upoznala. Jedan dan ti je toliko loše da ustati ne možeš a sutradan kao da si tek rođen. Tijelo izbacuje sve loše iz sebe i samo sebe regenerira.
Nisam o tome mogla pričati, a ni pisati jer je bilo preteško. Preteško sve sročiti na papir jer tako bi priznala samoj sebi da mi se to zapravo događa.

Hvala ljudima koji su bili uz mene i trpjeli sva moja raspoloženja. Danas te ljude zovem prijateljima.
Ne znam što će sutra biti. Niti za godinu, pet ili deset. Ne želim razmišljati o tome. Nije u mojim rukama.
Danas sam sretna. Najsretnija žena na svijetu.
Idem nogom pred nogu jer sve mogu.