Omiljeni film moje seke. Tko kaže da filmske scene nisu iz stvarnoga života. Možda su naši životi prikazani negdje drugdje na velikom platnu poput Trumanovog showa. Život prije svega piše priče a mi stvaramo romane.
Kakvo čovjekovo ponašanje treba biti ne bi li se uklopio u ovaj svijet oko nas?
Predrasude.su jedan od čimbenika koji nas prati svakodnevno u našim romanima zvanih život.
I kakvi su to ljudi koji stvaraju dojam o nama na temelju priča drugih?
I najvažnije pitanje tko im daje za pravo iznositi te priče bez provjeravanja istih ne misleći na posljedice?
Bila sam u prilici upoznati čovjeka koji vrlo jako drži do svoga ponosa i stavova ne posustajuci od njih, mnogi mu zavide i ogovaraju ga pa se pitam u čemu je zapravo problem? Zavidnost na nečemu što ne možemo ispuniti sami? Svakodnevno spuštamo svoje granice prema tlu umjesto da ih dižemo i pomičemo prema nečemu višemu.
I na kraju tko je čovjek zapravo bez ponosa i principa? A predrasude ćemo ostaviti onim inima.