Dok sam bježala od sebe
upoznala sam tebe

i tako se tebi vraćala
svaki put kad bi mi trebala
sloboda

sloboda od mene,
svakodnevice,
ljudi
i okoline

opet mi treba predah,
svi putevi vode k tebi
opet

zar ćemo spojeni
ostati vječno.

Po pitanju vjeroispovijesti sam nezavisna. To je moje vjersko opredjeljenje. Odgojena sam kao katolkinja. S druge stane, baka me učila da budem otvorenog uma. Ne obilazim crkve i ne ljubim oltare. Imam svog Boga i nosim ga u sebi. Što sam starija, sve smo složniji. Uvijek je uz mene.

Jednog dana upoznala sam ženu, po imenu Mirta ( zovimo ju tako ) na autobusnoj stanici. Njezino lice me privuklo k sebi, najčistiji pogled koji sam ikad srela. Otvorena i nasmiješena. Saznala sam da je Jehovin svjedok. Kako je vrijeme prolazilo sve sam ju češće sretala.
S drugim sljedbenicima sam ju sretala po gradu i naselju gdje živim. Dolazili su mi i na vrata.
Tako sam ju jednom i pozvala na čaj.
Moram vam priznati, bilo je opušteno i ugodno.
Znala je da nikad neću postati njihov sljedbenik, to ju nije razočaralo. Iako im vjera zabranjuje da se druže s vanjskim svijetom, razmijenjujemo životne situacije.
Kad god ju sretnem dočeka me njezin osmijeh i pitanje jesam li dobro i još uvijek sretna...
Zna mi ostaviti novine da čitam pa prokomentiramo.

U mnogočemu se razlikujemo. Nijedna ne može zamisliti svijet u kojem živi ova druga. Naši razgovori su dugi i nadahnjujući, s poantom da postoje više istina. Ovisno koju izabereš.
Poštujem njezin svijet iako ga ne razumijem. Sviđa mi se njezin stav i razmišljanje jer se ne stidi onoga što je. Takvi ljudi su danas prava rijetkost.

Da te mogu probuditi
stihovima ovim
podići s tobom Bavariu
u čast rođendana tvog.

Plava ptico,

Nazdravljaj negdje
u svom toplom domu,
trči šarenim oblacima
D dura,
pjevaj uz zvuke Haustora
i pleši šumama dalekim.

Sretan ti tvoj
nebeski rođendan.

Imala sam planove. Planove za sutra, za mjesec, za godinu, za život.
Dogodio se potres i oni su nestali.

Život mi je pokazao da ima samo danas. Jučer je prošlo nepovratno, a sutra možda doći neće.
Naučio me da sve bude onako kako treba biti. Sve je prolazno i ništa ne traje vječno, osim onog u nama.

Želim i dalje jer bez želja čovjek ne može da živi.
Ovaj trenutak je najvažniji.
Ja ne planiram. Ja živim, sad i ovdje.

Prije tri dana je krenulo, buđenje s glavom cisternom. U cisterni nije bio super95 već vodena kupelj, koja je čekala erupciju. Ustala sam i taman stigla do kupatila. Bilo je, prije svega, neponovljivo.
Ne sjećam se jel' me ikad tako stisnula.
Poput malog djeteta, koje je mama ostavila u jaslicama, svinula sam se i cviljela od jada. Morala sam to pustiti iz sebe.
Inače, imam visok prag boli. Ovo nije bio taj slučaj.

Danas mi je bolje. Nisam više jadna i zajedljiva, možda sarkastična, al' to nije posljedica gripe. To je materinji jezik.
Mozak mi malo brže radi od tijela. Tijelo mi je još uvijek bolno i grozničavo/vulkansko. Fenomenalan osjećaj, istodobno.

Što da vam više napišem, sad znate kako mi je.
Kako ste vi ?

Otvaram natječaje za poeziju, piše dobna granica 29 godina.
Natječaj za kratku priču, dobna granica 35 godina.
Prijave na radionicu kreativnog pisanja, koja k tome nije ni besplatna, dobna granica od 29 do 35 godina.
Za natječaje za posao smo već „navikli“ da smo svi puni radnog iskustva s nepunih trideset godina.

Moje mišljenje što se tiče kreativnosti, pisanja, slikarstva i umjetnosti općenito, da je samo nebo granica.
Umjetnici su ti buntovnici bez godina.

Zanima me, tko su ti ljudi od struke iliti umjetnici koji raspisuju i organiziraju te određuju dobne granice?. Imaju li ti ljudi uopće života u sebi? Ili je danas sve postalo ograničeno?
Ili sam možda samo gripozna i munjena?.

Posjetili smo Francusku.
Točnije Les Orres, jedno od najljepših skijališta u južnim Alpama.

ispod mosta



lokalni cafe, dobra kava i još bolje točeno pivo, odlična usluga



predivni pogled iz restorana na padine ( nadmorska visina 1650 m)



Le Orres u noći



samoposluga, bila mi je interesantna zbog naziva



jutarnje razgibavanje, pogled s terase



restoran na otvorenom s najljepšim pogledom i još boljom klopom, kava mi je, osobno, bolja u Italiji.



vrući bazen na otvorenom



svakodnevna šetnja me vratila u moju normalu, nadisala sam se.




borić


Wine bar, odličan. Uđeš i čuješ Spličane, neprocjenjivo. Odlično društvo i još bolji rose.



kamo ću?



restoran s ugodnim osobljem i pristupačnim cijenama


čekamo, ima nas


na stazi


naš hotel


Naša jutarnja ljepota....zora na Plitvicama

pošli smo
hodnikom tišine
do tebe

iako tamo odavno
nema više
ni tvog tijela ni uma,
ostao je samo tvoj
glas

prošla si pokraj nas,
skrenula u neki novi hodnik
s ključem u ruci
za nekim novim vratima
i nekim novim saznanjima

otišla je moja draga prijateljica ( zbogom plava ptico) 1.1.2019