Otvaram natječaje za poeziju, piše dobna granica 29 godina.
Natječaj za kratku priču, dobna granica 35 godina.
Prijave na radionicu kreativnog pisanja, koja k tome nije ni besplatna, dobna granica od 29 do 35 godina.
Za natječaje za posao smo već „navikli“ da smo svi puni radnog iskustva s nepunih trideset godina.

Moje mišljenje što se tiče kreativnosti, pisanja, slikarstva i umjetnosti općenito, da je samo nebo granica.
Umjetnici su ti buntovnici bez godina.

Zanima me, tko su ti ljudi od struke iliti umjetnici koji raspisuju i organiziraju te određuju dobne granice?. Imaju li ti ljudi uopće života u sebi? Ili je danas sve postalo ograničeno?
Ili sam možda samo gripozna i munjena?.