Confessions...

21.12.2005., srijeda

PRIČA DRUGA: Poslije nekih riječi nema povratka...

Davno su prošla neka stara vremena… nestale neke sretnije godine…
Davno smo bili djeca… penjali se po trešnji ispred kuće moje bake i navečer igrali skrivača…
Nevini, naivni, puni onih slatkih dječjih snova i iluzija… Kako tada nismo znali da će sve to jednoga dana polagano iščeznuti u ovom okrutnom svijetu?
I znaš… baš si bio sladak one večeri kad sam te poljubila…
Moj prvi poljubac… ništa spektakularno za mene… tebi možda nešto važno?
Obavljeno iz čiste znatiželje s moje strane… Iz dječačke zaljubljenosti koja je blistala u tvom pogledu…
I znaš, već sam tada… u trenutku kada su nam se usne spojile… razmišljala o tome kako je baš lijepo imati nekoga tko ti poklanja toliko pažnje koliko si ti poklanjao meni… i nekako sam već tada, podsvjesno znala da ću ti slomiti srce… da mi nikada nećeš biti dovoljno nedostupan da bi postao izazov… Jer ništa osim izazova nikada nisam niti tražila…
Oduvijek si znao da mi ono što sam mogla imati kad god sam poželjela nije bilo zanimljivo… Znao si da sam jabuke na najvišim granama uvijek voljela najviše… one za koje si trebao izgrepsti koljena i zadobiti par masnica jer se trebalo uspeti na drvo… Kada si se odlučio prihvatiti na najnižu granu … najbližu mome srcu? Zašto si svojom voljom postao jabuka za koju je potrebno samo ispružiti ruku? Vidiš, bila sam malena, a nisam čak trebala niti stati na prste… Čuvajući me i mazeći me kao svoju najdražu igračku postao si moja … NAJDRAŽA IGRAČKA… Zašto si to dopustio?
Image Hosted by ImageShack.us
Davno su prošla vremena kada su moje namjere bile potpuno iskrene i čiste… Tada su moji postupci bili samo odraz razmažene djevojčice koja s nikime ne želi dijeliti svoju omiljenu igračku… iako joj je ona već pomalo dosadila i većinu je vremena provodila u prašnjavom kutu… Danas se više ne igram tako… imam puno više stila , stari prijatelju…
I znaš, iako me bole sve naše uspomene iz djetinjstva, nikada ti se više neću ispričati za ništa što sam napravila…
Previše sam ti puta rekla koliko mi je žao… previše puta pokušala ispraviti stvari… ubiti tu bolesnu opsesiju koju si osjećao za mene, a zvao si je ljubavlju…
Vjerovala sam da je naša priča, prijateljstvo, ljubav, što god to biloi kao god t to shvaćao… stvar prošlosti… i da smo skupa zaključili da smo previše povrijedili jedno drugo…
Rekao si da me nikada više ne želiš niti vidjeti niti čuti… Ili si me volio, ostavljao curu zbog mene, derao avionsku kartu za Italiju, svađao se sa starcima ili… si me mrzio do krajnjih granica… Očito je da je neka sredina sa mnom neostvariva… i onda, kada sam spremila trešnje, stare igračke i tvoje plave oči negdje duboko ispod kreveta… prije jedno mjesec dana… usred noći zazvonio je mobitel…
I prvi puta si me, prijatelju, zatekao nespremnu… Jer me ništa nije moglo pripremiti na ono što si mi rekao…

Nikada se nisam trudila shvatiti vašu vezu i moju ulogu u njoj… Vidiš, kada si s nekim dvije godine, to podrazumijeva da ne šalješ svojoj bivšoj curi poruke da ju još uvijek voliš… E, pa ti si, dragi moj, to radio… Iz ljubavi prema meni ili čiste gluposti? To je bio i ostao tvoj problem… To što sam ta bivša cura ja… tvoj problem, također… To što je ona to saznala i ostavila te… Nažalost… tvoj problem isto…
Tada nisam tako razmišljala i zaista sam htjela spasiti tu stvar s vama… I još jednom se dokazalo da se najbolje namjere često čovjeku obiju o glavu… Jer vidiš, ona te nije zauvijek prekrižila zato što sam joj ja rekla da smo prošlo ljeto bili skupa… tvoj je problem što si istovremeno lagao i meni i njoj… Kako sam ja mogla znati da ustvari nisi bio prekinuo s njom već da je tvoja curica jednostavno bila kilometrima udaljena… Iz toga zaključujemo… TVOJ PROBLEM…
E, ali dragi moj…
IMAŠ TI SAD PUNO VIŠE PROBLEMA OD TOGA… I pogodi što, NITI TO ME SE NE TIČE…
Jer, prijatelju, ako me nazoveš u 3 ujutro nakon što se nismo čuli 5 mjeseci, i nakon što si mi izgovorio sve one gadarije koje nisam baš u potpunosti zaslužila, i ja te nakon svega toga odlučim saslušati kako mi drugi dan možeš reći da zaboravim taj razgovor…
Je li…da zaboravim???? Pa, vidiš, mislim da je činjenicu da si me nazvao na mobitel u tri ujutro pijan ko majka, sat mi vremena gotovo plakao na telefon, 50 mi puta ponovio da ćeš se ubiti i nakon tisuću mojih pitanja «Zašto?» izgovorio ono fatalno : « Bili smo na tom istom tulumu, nalili se, završili skupa i…»…nije baš lako zaboraviti…
Jer, znaš, ja niti u najluđim snovima nisam očekivala što će slijediti nakon te tri točkice… I kada sam te pitala «Da, i nadam se da ste se sada pomirila, da ste opet skupa i da ja mogu nastaviti spavati?» ti si fino rekao… «ONA JE TRUDNA!!!!»…
I ne znam što si očekivao da ću ja na to reći i zašto si smatrao da bi taj svoj problem trebao podijeliti sa mnom, ali ne vjerujem da si dobio neki pametan savjet niti preveliku utjehu iako sam ti to htjela dati…mislila sam da ti barem mogu biti nekakva prijateljica, osoba koja će te saslušati…kada te već nikada nisam mogla zavoljeti… Ako si me htio uznemiriti i razjebati, onda ti svaka čast, jer si u tom trenutku definitivno uspio…
I gledajući stvari s tvoje pozicije u tom trenutku, shvatila sam da ti niti mogu niti smijem poklopiti slušalicu… Bio si mi prijatelj nekada davno, bio si prvi dečko s kojim sam se poljubila, uvijek si mi puno značio u životu… I bilo mi je prilično jasno da imaš 17 godina, da će te starci ubiti ako saznaju, da moraš nabaviti novce za pobačaj i sve ostalo što si mi lijepo ispričao… Ali vidiš, srećo, onoga trenutka kada sam si mi sljedeći dan rekao rečenicu koja je glasila otprilike ovako: «Zaboravi ono što sam ti rekao sinoć i slučajno nemoj nikome to spominjati… Ja ću to rješiti sam, a ti se makni iz mog života jer se moje mišljenje o tebi nije promijenilo… I dalje mislim da si proračunata pokvarena gadura…» činjenica da si napumpao bivšu curu, da trebaš novce za pobačaj i da ti je život u totalnom kurcu, JE PRESTALA BITI MOJ PROBLEM…
A znaš što je najbolje? Rečenica «Mala, ja te još uvijek nekako volim iako si me sjebala…» koju si izgovorio prije nego si te noći poklopio je također samo tvoj problem…
Jer stari prijatelju, nakon nekih riječi i postupaka nema povratka…
I možda bih trebala imati razumijevanja za tvoju situaciju, ali nekako me baš briga…
Napraviti ću upravo ono što si tražio od mene… Maknut ću se iz tvog života i zaboraviti što sam čula… Jer kao da ja to ne želim…
ZBOGOM ZAUVIJEK, STARI PRIJATELJU! I da… Sretno ti u životu… riješi to sranje… i ne zovi me više nikada…

- 21:30 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>