Confessions...

26.04.2006., srijeda

... bez razloga...

" Da li išta osjećaš
ovog prvog proljeća
otkad nismo zajedno?
Dal' te muče nemiri
il te ništa ne muči,
sad je svejedno..."


Image Hosted by ImageShack.us

Evo, tek tako...
Bez razloga... :(
- 00:03 - Komentari (10) - Isprintaj - #

20.04.2006., četvrtak

Ljubav u zaleđu…

"A to sa mnom i Markom… Naša veza je gotova… Ako se to ikada moglo nazvati vezom…
Bila je to… Jednostavno… Ljubav…
Ljubav u zaleđu…
Znaš… u ofsajdu…
Nedozvoljenoj poziciji..."


Danas je Nina u 18.30 na HTV 1 izgovorila tih nekoliko rečenica koje su opisale čitavu seriju… Napokon je objasnila naslov famozne sapunice koja je razlog živciranja hrvatskih kućanica i djevojčica do 12 godina… Sage o manekenkama i nogometašima… O ljubavi u zaleđu…
Nisam niti očajna kućanica niti imam dvanaest godina…
Imam plave pramenove, puno krpica u ormaru i slomljeno srce…
Upravo mi se još jednom srušio čitav svijet…
Ja nisam Nina Radić… Možda na prvi pogled više podsjećam na zločestu, površnu i isforsiranu Maju Župan…

Image Hosted by ImageShack.us

Možda me ljudi u tramvaju gledaju i misle da sam još jedna u nizu glupavih plavuša kojima su smisao života nove cipele u ormaru i novi dečko pod rukom…
Ali ja nisam niti Maja Župan niti Nina Radić…
Ipak, imam svog Marka Marušića…
On nije nogometaš… I nikada više neću biti s njim…
Naša veza je gotova…
Ako se to ikada moglo nazvati vezom…
Bila je to… Jednostavno… Ljubav

Veza? Nešto službeno, dogovoreno, tako stvarno, opipljivo…
Riječ koja oduzima ljubavi onaj dašak čarolije… irealnosti…
Koja ju stavlja u neke okvire… Ograničava ju… Sputava… Definira…
Ja ne velim ograničavanja… Ne volim definicije… Ne volim veze…
Zato više nisam u njoj…
Ali i dalje volim… Da…
Ako sam ikada povjerovala u to da ga počinjem zaboravljati, sve se to raspršilo sa prvim njegovim osmjehom… Sa onom kavom prije dva dana…
Bila je to… Jednostavno… Obična kava…
Bila je to… Jednostavno… Ljubav…
Ali ja nisam Nina Radić…
Moj život nije sapunica…
Nema onog obaveznog happy enda na kraju…

Ostaju samo tri točke… Baš poput ovih koje pišem u svojim postovima…
Samo one znaju koliko sam dugo čekala vikend koji dolazi…
Samo one znaju da postoji jedna jedina osoba na svijetu kraj koje ne mislim na Marka Marušića…
Upravo mi se još jednom srušio čitav svijet…
A ja sam tražila samo još jednu noć sa svojim zabranjenim Slavoncem…
Još samo jednu noć u kojoj neću misliti na sve ono što sam izgubila…
Križala sam dane na kalendaru…
Još mi se jednom srušio čitav svijet…
Svi su planovi pali u blatnu lokvu kraj puta…
Još sam jednom stajala na drugom peronu Zagrebačkog glavnog kolodvora i gledala kako odlazi vlak za Vinkovce…
Još jednom je naša Deica pokazala koliko može biti sebična i zeznula Anneriski i meni sve ono o čemu smo sanjale zadnjih mjesec dana…
Neću ga vidjeti…
Ostat će u ovom trulom Zagrebu i čekati ponedjeljak ujutro da ponovo u pola osam zazvoni alarm na mobitelu i probudi me za školu…
Ja nisam Nina Radić… Ali imam svoju ljubav u zaleđu…
Znaš… u ofsajdu…
Nedozvoljenoj poziciji…
Ne može se to nazvati vezom…
Ne može se čak nazvati niti ljubavlju…
Bilo je to… Jednostavno… Nešto…
Nešto što je prvog trenutka bilo osuđeno na propast…

Ja sam imala dečka, on je imao curu…
Dijelilo nas je 300 kilometara…
I milijun razlika…
Znala sam to od početka…
Ipak mi se upravo još jednom srušio čitav svijet…
Jer trenutačno postoji jedna jedina osoba pod ovim zvijezdama koje su sakrili kišni oblaci uz koju bih možda mogla zaboraviti svog Marka Marušića…
Jer sam možda… pomalo… makar to nikad nikome ne bih priznala… i zaljubljena u tog dečka…
Baš onako kako bi rekla moja Anneriska… blesavo… opsesivno… glupavo… čudno…
Možda bismo nas dvoje, baš onako kako bi rekla moja Anneriska… bili stvarno savršen par…
Možda…
Ipak se ponovo čitav svemir urotio protiv toga da i ja doživim nekoliko trenutaka sreće…
Kako da zaboravim svog Marka Marušića… kad mi nebo ne da priliku za to?
Znam da neću vidjeti svog opasnog Slavonca…
Znam da je to nešto između nas gotovo…
Ako se to ikad moglo nazvati nečim…
Bilo je to jednostavno nešto što se ne može definirati…
Nešto u zaleđu…
Znaš… U ofsajdu…
Nedozvoljenoj poziciji…


Image Hosted by ImageShack.us
- 00:31 - Komentari (11) - Isprintaj - #

10.04.2006., ponedjeljak

Klub obožavatelja…

Poštovana gospodo…
Danas vam se nudi posebna ponuda… životna mogućnost… šansa koja će vam se pružiti jednom u životu i bespovratno nestati ukoliko ju ne zgrabite upravo sada…
Tu prigodu možete ostvariti samo putem ove internet ponude i molimo Vas, ako ste zainteresirani , da ne gubite vrijeme već da odmah nazovete naš govorni automat jer je potražnja ogromna…
Učlanite se u ekskluzivni klub koji će vam donijeti mnogo pogodnosti…
Kao njegov član otvorit će vam se novi horizonti… Pogledi na život o kojima niste niti sanjali…
Ući ćete u svijet koji prima samo odabrane…
Postanite dio jedne čarobne priče…
Postanite novi član …

Image Hosted by ImageShack.us

…KLUBA OBOŽAVATELJA MALE CANDY…

Poštovana gospodo…
Ukoliko vas prilično velik broj članova obeshrabruje, nemojte pobjeći glavom bez obzira jer mala Candy će zasigurno uspjeti odvojiti koju sekundu svog dragocjenog vremena kako bi vam uputila jedan od svojih očaravajućih osmjeha i uljepšala vam ostatak života…
Ovakvu priliku ne treba propustiti jer uvjeti za članstvo nisu previše zahtjevni… Štoviše, ukoliko udovoljavate određenim zahtjevima možete dogurati prilično daleko na rang listi najpredanijih članova, a oni naravno dobivaju i posebne pogodnosti…
Pročitajte sljedeće opise nekih od naših poznatih članova i razmislite spadate li u neku od ponuđenih kategorija…
Nađete li se među ovim karakteristikama smatrajte da zacijelo pripadate odabranima… onima koji su spremni svoj ponos… inteligenciju… i sve ostale vrijednosti koji su na visokim razinama položiti pred noge male Candy… Koji će spremno, pokorno, sa uzvišenim ciljem žrtvovati sve svoje kvalitete da bi mogli živjeti u nadi da će je jednog dana eventualno imati…
Počnimo…

Image Hosted by ImageShack.us

1.)Prva i ujedno najraširenija kategorija
Vaša razina inteligencije je… zavidna… Vi ste zasigurno najpametniji čovjeka na svijetu… Jer kako bi drugačije i moglo biti…

Image Hosted by ImageShack.us

Pa vi znate izbrojati broj trebica koje ste zbarili u zadnjih mjesec dana… Znate složiti umne sintagme koje uključuju subjekt i predikat te najčešće glase «Di si, mala?», «Kaj ćeš popit?» ili «Imaš dobre noge.»?… Upoznati ste i sa općom kulturom te ne shvaćate kako netko pri spomenu Mozartova imena ne zna da je to onaj kaj sklada melodije za mobitele?… Primamo vas odmah… Istina je da takvih kao što ste vi ima u zavidnom broju i da se ljepe na malu Candy poput pčela na med, ali vjerujte da će se uvijek naći još koje mjesto za takvu kvalitetu kao što ste vi…
Ustvari, ako ste tako «pametni» vjerojatno već dulje vrijeme slinite za dotičnom gospođicom jer jedino vi, koji živite u svom malom zatupljenom egocentričnom sunčevom sustavu uvjereni da ste strašno inteligentni jer ste uspjeli završiti prvi razred osnovne, možete živjeti u nadi da ćete jednom predstavljati nešto u njenom životu…
Iako ova najniža kategorija ima i mnogih nedostataka kao što je činjenica da
a)plačate cuge bez razloga i da vam to neće pomoći da ju dobijete
b)izgledate svemirski i sve male glupačice trčkaraju za vama kao da ste osmo svjetsko čudo, ali to će vam vrlo malo pomoći da ju dobijete
Ipak se učlanite… Moći ćete izmjenjivati dragocjena iskustva sa nekim uvaženim članovima ove kategorije koji su i dan danas uvjereni da će zahvaljujući svojem visokom kvocjentu inteligencije (tj. nedostatku istog) jednog dana osvojiti glavnu nagradu… Ukoliko ste nogometaš možda naletite na nekog svog frenda po bavljenju tim uzvišenim poslom jer oni, kao glavni predstavnici ove skupine često umjesto lopte po terenu odluče naganjati malu Candy… Ako izgledate jakooooooooooo dobro, možda osvojite bonus u programu koji bi uključivao kavu sa predmetom vašeg obožavanja, ali nakon vašeg dugotrajnog monologa o novim kopačkama koje morate kupiti, novom ugovoru koji morate potpisati i rezultatima utakmica koje ovaj čas morate pogledati na teletextu jer kladioničarska dužnost zove, ne očekujte nešto više od tog kratkog druženja s njom… Pokupite svoju preveliku pamet, svoje predobro tijelo i napuhani ego na nogometno igralište ili gdje već želite i slobodno nađite novu Maju Župan jer se vrlo lagano mala Candy hladi od uloge praznoglave glupačice koja će klimati glavom na vaše gluposti… Nađite kakvu manekenkicu i nju za ruku vucite po prepunom klubu izjavljujući joj ljubav tri sekunde nakon što ste ju upoznali…Njoj obećavajte neke kave na koje nikada nećete otići…
Svejedno, učlanite se… Najgluplji od svih vas možda osvoji glavni zgoditak… Jedan očaravajući pogled preko ramena…

2.)Druga i ujedno vrlo komplicirana kategorija…
Jedna od najzahtjevnijih skupina u našoj ponudi i to upravo zato što se u njoj mogu naći pripadnici karakteristika i drugih skupina… Ipak, sve te uvažene članove karakterizira jedno… nedostatak godina… nedostatak pameti… izgled koji je dovoljan da se te dvije činjenice eventualno zanemare na kratko vrijeme… Eto, spadate li u skupinu klinaca slobodno nam dođite… Jer to je jedna od kategorija koja možda i dođe do nekog uspjeha u ovoj uzvišenoj misiji… Jer zgodni i priglupi te uz to umišljeno-bahato-prepotentni klinci vide nešto neodoljivo privlačno u samosvjesnoj kuji kakva je mala Candy… Dakle, dječurlijo, navalite…

Image Hosted by ImageShack.us

Iako i ova skupina ima mnoge nedostatke možda vam se posreći da osvojite koje barenje u mraku sa uvaženom damom…
Ono što vas može obeshrabriti je činjenica da u slučaju osvajanja te glavne nagrade automatski upadate u onu skupinu čija počasna himna glasi «A ti i dalje pričaj svima, kakvo tijelo Candy ima, hajde hvali se još malo, ti nezrela budalo… Ti i dalje pričaj svima kakvo tijelo Candy ima, da si traga ostavio ne bih te zaboravila…»
Svejedno, učlanite se…

3.)Treća i ujedno vrlo visoka kategorija
Niste baš normalni, jel? Možda vučete bijelo? Imate nekontroliranu potrebu za :
a)brzinom
b)alkoholom
c)kršenjem zakona
d)sve gore navedeno?
Uklapate se u ljude koje opisuju imenima «luđak, psihopat, bolesnik, manijak i slično»? Ma tražili smo baš vas… Spremni ste na međusobno izluđivanje do iznemoglosti? Želite nekoga tko će vam vratiti duplo za svako sranje koje napravite?
Ova kategorija spada u onu koja će vjerojatno i uspjeti na neko vrijeme okupirati misli «slatke male»… U svakom slučaju, svaka činjenica koja vas čini zabranjenim i opasnim tj. NEMOGUĆIM za bilo kakvu normalnu vezu povećava vaše šanse… Ako živite 300 km od glavnog grada slobodno odmah dođite po svoju nagradu… Mala Candy će vam pokloniti dio svojih živaca… dio svoga ponosa… nekoliko ludih noći… i poslije se praviti da joj ne značite ama baš ništa…
Šutnut će Vas kao zadnje smeće i zapisati na popis odbačenog materijala čak i da joj se nenormalno sviđate…
Svejedno, učlanite se…


4.)Četvrta i ujedno najekskluzivnija kategorija…
Eh, da… Vi ste naš šećer na kraju… Spadate li u ovu skupinu rijetki ste biseri koje zaista treba tražiti mikroskopom, ali i takvih ima na popisu članova… I to u ne baš tako malom broju… Naime, takvi nam obavezno dolaze i nikada ne ostaju nezadovoljni…

Image Hosted by ImageShack.us

Imate curu? Ma što čekate…Hitno se učlanite… Takve najradije sakupljamo… Volite svoju curu najviše na svijetu? I nikada ju ne biste prevarili? Ma naravno… Ipak, tu smo mi da vam proširimo horizonte… Nakon naših grupnih terapija navlačit ćete se s malom Candy i istovremeno razgovarati sa svojom voljenom curom na telefon objašnjavajući joj kako baš sjedite ispred televizora sa starcima… Bit ćete spremni ostaviti tu istu curu uvjereni da ste naletjeli na djevojku svog života… Trgat ćete avionske karte za Rim u stotine komadića…
Ali na kraju ćete se vratiti baš tamo gdje pripadate… Svojoj glupavoj hihotavoj curi koja vas voli, razumije i nije tako nepredvidljiva, zajebana i zločesta kao mala Candy… I to samo zato što će vas upravo ta mala Candy otpusnim pismom otpraviti direktno natrag u njen zagrljaj…
Ali to nije sve… U ovu kategoriju spada i ostalo drago kamenje muške populacije današnjice…
Slučajno ste najbolji prijatelj nekog Candyinog frajera? Odmah ulazite u ovaj elitni klub… Jer nekako je u zadnje vrijeme postalo sasvim normalno da Candy sve frajere koje želi dobiva u paketu… sa njihovim najboljim prijateljima… Koji bi vrlo rado posudili od svog prijatelja dotičnu damu… Baš kako nalažu sva pravila pravog prijateljstva… Još uvijek niste nazvali? Ma dajte… Šaljite maloj Candy poruke da bi ju trošili… zanemarite činjenicu da je ona bila s vašim najboljim prijateljem malo više puta… Radite budalu od sebe i navlačite ju svaki put kad se vidite… Budite sigurni da ona uživa u svemu tome… Da u slučaju i da eventualno dobijete svoju priliku nikada nećete biti onaj kojeg ona želi… Jer dragi naši, da ste joj zapeli za oko vi biste bili onaj tko ju je prvi dobio, a ne vaš najbolji prijatelj… Nije baš ugodno biti nečija druga violina…
Svejedno, učlanite se…

Da, poštovana gospodo… Svi ste pozvani i za sve ćemo naći neko mjesto u životu naše glavne lutke u izlogu…
Ako ste glupi i zgodni, glupi i ružni, ružni i umišljeni…
Ako ste seljačine, jadnici, budale, psihopati, luđaci, gadovi …
Ako ste zauzeti i u sretnoj vezi…
Ako je Candy barila vašeg najboljeg prijatelja…
Ako pripadate bilo kojoj od navedenih skupina čekamo samo na vas da uljepšate život maloj Candy…

Jer idiote svih kategorija mala Candy privlači poput magneta…
A normalni dečki?
Za njih je ova linija vječno zauzeta…
Čak i ako koji od njih pokuša nazvati vrlo će brzo odustati…
Jer nijednom normalnom dečku nije niti na kraj pameti pokušati ukrotiti jednu nestalnu blizanku već radije hodaju pod rukicu sa svojim poslušnim curama…
U njezinom klubu obožavatelja više nema normalnih dečki… Ako ih je ikada i bilo…
Ili su svi oni lagano prešli u neku od već gore navedenih skupina…
Jedan jedini kojeg sa sigurnošću možemo nazvati normalnim je nekada bio predsjednik ovog elitnog kluba… Nosio je malu Candy kao kap vode na dlanu… Volio ju je… I ona je voljela njega… Što se dogodilo s njim? Možda jednostavno nije znao miješati posao i zadovoljstvo? Možda se izgubio u gomili budala koje su željele njegovo mjesto? U svakom slučaju, mala Candy je i njega najurila… Sama je izbacila jedinog normalnog frajera iz svog kluba… Bravo za nju!
I zato danas, poštovana gospodo, zovemo sve vas koji nemate mozga, ali zato imate puno tatinog novca ili dobre trbušne pločice da se učlanite u naš klub…
Što ste gluplji, mutaviji i jadniji to ćete predanije služiti uzvišenoj misiji slinjenja za NJOM…
Jer ako ste normalni vjerojatno vam nije ni na kraj pameti petljati se sa glupačom kao što je mala Candy…

Ionako, bili normalni ili ne, svi ćete prije ili kasnije dobiti nogu…
Jer su takva pravila igre…
SVEJEDNO, UČLANITE SE…

- 14:50 - Komentari (12) - Isprintaj - #

03.04.2006., ponedjeljak

ZNAŠ DA SAM JA UVIJEK SUPER...

" Ne pitaj me kako mi je kad vidiš dobro kako je... Svakom jednom loše krene, meni ne prestaje...

Moj zgodni fusbaler... Nema veze sa ovim postom... Ali eto, baš mi je on nedavno rekao nešto tijekom našeg posljednjeg telefonskog razgovora što me natjeralo da razmislim o nekim stvarima...
"Bok mala, kako si?"... Začuje se njegov duboki glas s druge strane...
Mala Candy cvrkutavo odgovara... "Pa ti znaš da sam ja uvijek super..."
Zadnji puta je na taj naš uobičajen početak razgovora on nastavio u drugom tonu... Umjesto da čujem nastavak priče koji bi glasio "Pa di si? Kaj radiš?" on je jednostavno rekao: "To uvijek kažeš..."... Zbunjeno, ne shvaćajući na što cilja upitala sam "Kaj uvijek kažem?"...
"Pa to... Kad god te nazovem i pitam kak si uvijek kažeš istu stvar... ZNAŠ DA SAM JA UVIJEK SUPER..."
Eto, postala sam mala papiga koja refleksno ponavlja neke stvari ne razmišljajući o onome što govori... Uvrstila sam gotovo nesvijesno tu frazu kao jedini mogući i zadovoljavajući odgovor na pitanje "Kako si?"... Ja sam uvijek super... Uvijek nasmiješena, raspoložena, spremna za zajebanciju... Uvijek naoružana širokim osmjehom...
Širokim osmjehom koji nosim danima...
Bez obzira na tugu u očima...
Jer ja sam uvijek super... i onda kada sam najgore...
Naučila sam dobro svoju ulogu... Glumim već mjesecima... Možda sam zaboravila kako izgleda prava sreća... Možda ju više neću prepoznati čak ni kada ju opet sretnem...
Vjerovatno bi se moglo dogoditi da mi suze cure niz lice, a da ja imam taj famozni osmjeh na usnama i ponavljam "Stvarno sam super..."...
Ali nisam jedina...
Nešto je čudno u zraku... Uvukla se neka tuga u proljetna jutra... Vračaju se neka stara sjećanja, nekI stari nemiri za koje smo mislile da su zaboravljeni... Dolaze osobe iz prošlosti i kucaju na vrata sadašnjosti... Nose samo nova razočaranja...
Nisam jedina kojoj se to događa...
Vidim da se i mojim prijateljicama to događa... Jedna drugoj sa smješkom ponavljamo kako smo super,ali istina je da nema puno razloga da budemo dobro...
Kule od karata se ruše...
Ali mi smo i dalje super...
Saznala sam da moja ljubav ima novu curu... koja ga obožava i drži ga na uzici... A njemu to baš i ne smeta... Čak imam osjećaj da je jedva dočekao da nađe nekoga tko će trčkarati za njim onako kako je on trčkarao za mnom...
I ja sam super...
Anneriskin fatalni Dalmatinac dolazi u Zagreb na fax... Hm, da... Živjeti sa svojom dugogodišnjom curom...
Ali ona je super...
Deu je ostavio dečko...
Ma ona je i dalje super...
I kada sljedeći puta ušetamo negdje dotjerane do savršenstva, u najkraćim minicama, koračajući uspravno svjesne svih pogleda koji nas prate, sa najvećim osmjehom na licu, sve će biti u redu...
Jer iako nam se možda baš noćas srušio čitav svijet, iako možda ne možemo naći razlog za nastavak dalje, mi smo uvijek super...
I ja zaista ne nalazim nikakav razlog da postojim u ovim proljetnim danima...
Postala sam kraljica ravnodušnosti...
Ali idem dalje...

I sljedeći puta kad me moj zgodni fusbaler nazove i upita kako sam, samo ću reći...
"ZNAŠ DA SAM JA UVIJEK SUPER..."


"Ovo baš i nije najbolje razdoblje u našem životu, ali ćemo preskočiti tu rupu. Prošle smo i gore stvari. A ako od onoga što te ne ubije doista postaješ jači, onda smo čvrste kao čelik i naći ćemo put unatoč ožiljcima.
A ako ništa drugo, žive smo. Mislim na to svaki dan i moram zahvaliti tko zna kome, nevidljivoj ruci Božje providnosti, anđelima u koje ne vjerujem, da mi je dopustio da ostanem. PA ĆU, DOK SAM OVDJE, NASTAVITI DALJE, KROZ BURE I OLUJE, POSRĆUĆI, LJULJAJUĆI SE, SPOTIČUĆI SE AKO TREBA, I OPET SE PODIĆI KAD PADNEM."

Lucia Etxebarria: "Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje"


- 22:13 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>