Confessions...

20.11.2006., ponedjeljak

It's nice to be here again...

Lijepo je...
I pomalo neobično...
Kada se samo sjetim koliko dugo nisam pisala...
Koliko dugo nisam utipkala svoju lozinku...
Nisam mogla...
Nemam pojma zašto...nemam realnog opravdanja...dobrog razloga...pametnog odgovora...
Ali to nije ništa čudno...
Uvijek sam bila takva...
Sklona da jednog dana jednostavno nestanem...bez ikakvog razloga, objašnjenja, opravdanja...
Samo zato što od toga trenutka više nisam mogla disati punim plućima na tom mjestu...uz tu osobu... u tim okolnostima...
Nekako me bio ovaj blog počeo gušiti...
Znalo mi se dogoditi da sama sebe tjeram da pišem post...
Znalo mi se dogoditi da sjedim ispred kompa, čitam iznova stare postove po n-ti put, proživljavam sve te zabilježene trenutke ispočetka i maštam o nekim dobrim starim vremenima...
Shvatila sam da opako živim u prošlosti...da se vračam na stoputa proživljene situacije...da stoti put radim iste greške...
Milijunti put se kajem zbog njih...
I tako sam ja odlučila malo "zamrznuti" ovaj blog...
Jedno sam vrijeme čak i razmišljala o tome da ga izbrišem...da jednostavno uništim taj dio svog života i krenem dalje...
Kada danas gledam na to, bile su to samo neke od onih mojih radikalnih promjena koje se rijetko kada održe u praksi...
Nije pohvalno... ali uvijek sam bila osoba za velika obećanja.... s nedovoljno snažnim karakterom da ih provede u djelo...
Ne bih u ovom prvom povratničkom postu previše kritizirala samu sebe...
Ostavit ću to za druge prilike...
Nego...da se vratim na to zašto sam opet ovdje...

Zaista jesam takva...
Nestanem bez razloga i povoda...
Ali uvijek se vratim onome što mi je bilo drago...
Jedna od tih stvari je zasigurno ovaj blog...
Neobično mi je ponovo pisati ovdje jer možda više nisam ona ista stara Candy...
Možda sam ju malčice prerasla...
Sada bih, naravno, trebala napisati da sam u ova četiri mjeseca promijenila život iz temelja...
Da sam preboljela staru ljubav...
Da više ne razmišljam o nekim neostvarivim ljubavnim pričama...
Da sam sredila svoju prošlost, svoj život i svoje osjećaje...
Trebala bih...
Ali nažalost, ne mogu...
Možda bih trebala izbaciti ovo nažalost, jer sam tijekom ovog razdoblja nepisanja shvatila nekoliko vrlo zanimljivih stvari o sebi...
Istina je da već dvije i pol godine volim istog dečka...
Istina je da već više od godinu dana nisamo skupa...
Istina je da on mene vjerojatno više ne voli na način na koji ja volim njega...
Nije bitno...
U zadnje vrijeme osjećam prema njemu nešto što nisam mislila da se može osjećati prema osobi koju voliš...čije poljupce sanjaš...
Postali smo si jako, jako dobri u zadnjih par mjeseci...
Uspješno glumimo najbolje prijatelje,a drugi nam se smiju postavljajući pitanja koga mi to zavaravamo...
Najviše sebe izgleda, ali niti to nije bitno...
Shvatila sam da želim da bude sretan...
Samo sretan...
Želim mu vidjeti osmjeh na licu...
Nije bitno ako ja nisam ta koja će mu ga izmamiti...
Možda ga neka druga zaista zna voljeti bolje od mene...
Vjerojatno...
Čitava ta naša priča iz današnje perspektive izgleda prilično banalno, pomalo dječji...
Baš onako kako bi i trebala izgledati prva ljubav...
Danas smo oboje neki drugi ljudi...
Danas više nisam ona sebična mala bahata djevojčica koja mu neće odgovoriti na poruku samo zato jer znam da će ga to izluditi...
Danas znam da je on jedina osoba s kojom se mogu zamisliti u nekoj normalnoj vezi...
Ne bih sada previše o tome...
Iako već jesam...
Bit će vremena...
Isto bih tako trebala reći da više ne ludujem za onim kretenom koji živi 300 km daleko od mene...koji me naveo da napravim stvari na koje me vjerojatno nitko drugi ne bi mogao natjerati...
E pa ne mogu to napisati...
Luda sam za njim...
Totalno...
Eto...
Tresem se kad se sjetim svih naših ludih noći...
Prođu me trnci kad se sjtim njegovog dodira...
Poželim ga ubiti jer je sposoban od mene napraviti totalnu glupaču koja će oprostiti sve...
Ali ne mogu si pomoći...
Shvatila sam da mi je prezabavno igarti tu našu igricu da bih je samo tako prekinula...
Možda je zaista vrijeme da kažem "game over"...
Možda je sve ovo zaista otišlo predaleko i avantura za jednu noć se pretvorila u jednogodišnje... hm... nešto...
Možda se jesam zatelebala u njega...

Možda više ni sama ne znam koga volim, koga hoću...
Možda...
Nije bitno...
Bit će vremena za analize...
Glavno je da sam ponovo tu...
Nepromišljena, zločesta i neodlučna kao i prije...
Jednostavno... mala Candy u prodavaonici slatkiša...
Koja se ne može odlučiti koju čokoladicu želi...





- 00:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>