Confessions...

04.07.2006., utorak

...just like a poison...

Julije Cezar joj je bio spreman pokloniti Rim…
Htio je njihovog sina postaviti na tron Rimskog Carstva…
Ubili su ga prije nego je na prijestolje Rima postavio Egipćanina…
Marko Antonije je prokockao to isto prijestolje zbog nje…
Trebao je biti Cezarov nasljednik…
On je odabrao nju…
Mirise istoka, sitan pijesak pustinje i njeno prevrtljivo srce…


Image Hosted by ImageShack.us

Nakon poraza kod Akcija rekli su mu da je ona mrtva…
Ubio se kada je to čuo…
Ali ona nije bila mrtva…
Čekala ga je negdje u svili, okružena raskošću i stražarima… dok su njeni vojnici vani umirali za njene ambicije…
Kada su joj javili da je mrtav, shvatila je da je sve gotovo…

Ubila se…
Možda zbog gubitka voljenog muškarca…
Možda su oni bili samo Romeo i Julija starog vijeka…
Možda se zaista ubila zbog ljubavi…
Tako bi to bilo u svim onim tragičnim ljubavnim pričama…
Ali ovu je priču napisala povijest…
A ne Sheakspeare…
Legenda kaže da je nakon tog zadnjeg poraza pokušala zavesti Oktavijana Augusta… baš onog koji je kasnije postao prvi rimski car…
Da joj je to uspjelo možda bi povijest danas izgledala drugačije…


Image Hosted by ImageShack.us

Ubila se nakon što je shvatila da je sve izgubljeno… osim njenog ponosa…
Mogla je otići u Rim kao ratni plijen…
Bez obzira na status ratnog zarobljenika obećane su joj privilegije dostojne jedne kraljice…
Mogla je izabrati život u bogatstvu, obilju, sjaju… zapamćena kao još jedna lijepa kraljica bez prijestolja…
Odabrala je smrt…
Nije željela priuštiti čitavom Rimu da gleda njezin poraz…
Otišla je kao kraljica… kao netko tko je za svoje ideale, ambicije i snove išao do samog kraja…
Ubila se na svom prijestolju… dok su rimski vojnici ulazili u Aleksandriju…
Posljednja egipatska kraljica…
Cleopatra…


Image Hosted by ImageShack.us

Vječna inspiracija pjesnicima, slikarima, kiparima… sanjarima… zaljubljenicima u ljepotu… tajnu… u varljivost ženskog srca…
Mnogi su pisali o njoj… Njoj zbog koje su muškarci umirali, ostavljali žene, odbacivali carstava…
O njoj koja je uvijek više od svih njih željela moć…
Koja nije birala sredstva da dođe do svog cilja…
Željela je Rimsko Carstvo… kao i svi drugi u njezino doba…
Ona je bila jedan malen korak do toga da ga zaista dobije…


Znate li kako je umrla?
Naredila je da joj donesu najotrovniju pustinjsku kobru… Stavila ju je u krilo… i pustila ju da je ugrize…

Takva je smrt prilično brza… i prilično bezbolna…
Odabrala je otrov koji ubija brzo i bezbolno…
Otrov koji ubija sigurno, bez ikakave šanse za izliječenje…
Znate li da sam u četvrtom razredu osnovne škole gutala romane od petsto stranica o njenom životu …
Znate li da sam godinama stavljala njeno ime kao šifru na svim natjecanjima na kojima sam bila…
Nisam ju promijenila niti jedan jedini put u toku 7 godina…
Donosila mi je sreću… barem ja u tom vjerujem…
Ona mi je bila amajlija…
Moja Cleopatra…


Image Hosted by ImageShack.us

Znate li da umirem već godinu dana… Da mi se duša pretvara u prašinu odkad nisam s njim… Kao da sam prvog dana kada sam ga vidjela, prije više od dvije godine, popila otrov koji ubija baš onako kako nitko ne bi volio umrijeti… Polagano i bolno…
A on? …
Onako suptilno, nedužno… daje mi nadu da još postoji nešto… daje mi malu dozu protuotrova kako ne bih umrla do kraja… Ali nikada dovoljno da me izliječi…
Ipak, postoji neka malena nada… malena iskra na kraju tunela…da me drži živu…
Znate li da sam ipak našla protuotrov za njega… To bi ga vjerojatno iznenadilo…
Koji bi otrov želio da ga se uništi…
Mislim da sam pronašla način kako da prekinem to polagano i bolno trovanje…
Moj protuotrov ima ime…
Ipak, postoji jedna mala caka u čitavoj priči…
Moj protuotrov može poništiti djelovanje onoga koji mi teče venama već 2 godine…
Ali moj protuotrov također ubija… djeluje sto puta jače od mog otrova…
On ubija odmah… Brzo i bezbolno…
Ne gazi ti srce mjesecima sve dok ono malo i izgužvano ne padne na hladan beton… On ga uništi u jednom trenutku…
Toliko brzo da ne stigne ni zaboljeti…
Da, moj protuotrov ubija…

Ali i oslobađa… oslobađa one polagane patnje, one nade koja je ionako uvijek bila kurva…
Moj protuotrov ubija u svakom slučaju… prije ili kasnije doza koju uzmeš postaje smrtonosna…
Takva je smrt prilično brza… i prilično bezbolna…
Uzela sam svoju smrtonosnu dozu…
Odabrala sam otrov koji ubija brzo i bezbolno…
Otrov koji ubija sigurno, bez ikakave šanse za izlječenje…
Uzela sam ga da se izliječim… a on me ubio…

Znala sam da će me ubiti…
Možda sam to ustvari i željela…

Image Hosted by ImageShack.us
- 00:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>