Here we go again...This time forever.... Tko god rekao da postoji prijateljstvo nakon ljubavi ili tamo gdje još uvijek ima osjećaja ili nikada nije bio zaljubljen ili nikada nije mješao prijateljstvo i ljubav... Opet sam izgubila jedinog pravog prijatelja kojeg sam ikada imala... Ponovo se trebam truditi da izbrišem dio djetinjstva... Ista stara priča... Dežurna gadura i kuja...Ja, naravno... Sjebem drugima život....Čak i kada pokušam napraviti nešto dobro.... Trudim se...Kažem sama sebi "Pustit ću ga na miru"...Uvjeravam ga da je ono što osjeća prema meni samo nostalgija za onim što sam mu nekad značila...Pokušam uvjeriti njegovu curu da voli nju i da je to sa mnom samo trenutno ludilo koje ga uhvati s vremena na vrijeme... I opet sjebem... Dopisivali smo se....ponovo... Ovaj put nisam ja ništa započinjala... On nije mogao izdržati....poslao mi je poruku 5 minuta nakon što sam otišla doma....a do tada smo bili tri sata zajedno vani... Rekao mi je da mu je još stalo do mene...bez obzira na to što je s drugom... I kreten zaboravio izbrisat poruke koje je slao... I njegova draga cura ih je vidjela... I što napraviš kad tvoj dečko nakon 2 godine veze šalje svojoj bivšoj curi poruke da mu je još stalo do nje... Ostaviš ga... I ona je to napravila...pametna cura... On je poludio...zbedirao se do daske... kriv mu je čitav svijet... Ja naravno prva na spisku... Molio me da probam nekak sredit stvar s njom...da razgovaram... jer njega ne želi vidjeti... Pa iskreno, ne bi ni ja na njenom mjestu.... I tako, ja, dežurna kučka, skupila svo strpljenje i dobru volju da uvjerim tu malu da sve nije tako kako se čini (IAKO JE!!!)...Mislim si "Ipak mu to dugujem za prošlo ljeto..." I tako ja srela curu koja se meni naočigled suzdržava da mi ne zakuca glavu u zid...I počela priču... "Gle, on tebe fakat voli...Ful je zbediran...Između nas dvoje ti nema ništa...Mi smo ti davnih dana bili skupa, al to nije bilo ništa ozbiljno...Znaš i sama da godinu dana nismo razgovarali zbog onog što je bilo prošlo ljeto..." A cura ni šest ni pet... "A što je bilo prošlo ljeto?" "Pa znaš ono,kad ste vi prekinuli...pa smo nas dvoje završili skupa...pa je bilo ono sranje sa Italijom i to..." Trebi faca pozelenila i jedva susprežući bijes polagano izgovara ovu rečenicu "Mi smo prošlo ljeto bili skupa...Nismo mi ništa prekinuli..." I onda počinje "Mrzim ga...kreten...gad...đubre pokvareno...Varao me s tobom čitavo vrijeme..."... i tak ona meni i njemu psuje sve po spisku.... Ja psujem njemu jer mi je kreten lagao da ju je bio ostavio...i jer je glumio jebeno nevinašce i žrtvu...On je kao nju bio ostavio zbog mene,a ja ga sjebala...Moš si mislit... Dok je njegova treba močila noge u Jadranu on se zabavljao sa starom ljubavi...Jadan... I onda je vrijeđanje postalo opasno....Uz to što mi je propisno skinula cijelu obitelj glupača mi počela prijetit da se gonim u svoj "purgeraj" il će se ona pobrinut da me odvedu tam u lijesu...Bla, bla... I tak jedno 5 minuta...Ja šutim...treba se dere...psuje... Ja lagano pizdim... Ona i dalje...Taman kad mi je na red došla daljnja rodbina nisam više mogla izdržat... Bum...šamarčina...Ona od koje i tebe poslije boli ruka... Prvih par sekundi stajala je ušokirano i buljila u mene...Onda se okrenula i plačući otrčala... Ja se isto laganini okrenula i na svoju stranu... Za sat vremena netko mi zvoni... On... I onda je počelo... Svađali smo se pola sata... Odkud meni pravo da sjebem njegovu vezu i šamaram njegovu curu.., Dok ja dodajem atribut "bivšu" on mi govori da me više nikada u život ne želi vidjeti... Ja mu predbacujem sve čega se u tom trenutku mogu sjetiti.ali usput pokušavam reći da mi je žao...da nije bilo namjerno...i da me je mogao obavjestiti što joj smijem reći,a što ne... Šalje me u rodno mjesto... Ja njega isto... Mrzi me... Ali mislim da ovaj put zaista... A on je kriv... Nisam bila anđeo...i nikad to nisam glumila... Ali on je to za mene bio...a ustvari je bio sličan meni...Htio je sjediti na dvije stolice istovremeno...Lagao je...Okrivljavao druge za svoje pogreške... Okrivio je mene... A ovaj put ja nisam htjela sama nositi čitavu krivicu... Nije najbolji dečko kojeg poznajem... Srušila sam jedan svoj ideal...ja sama... Slučajno sam ga otkrila...onakvog kakav je...stvaran.... I on zajebe...kao i ja... Ja imam puno razloga... On ima samo jedan...MENE... |
Ne volim ljubav...Svijet bi bio puno jednostavniji bez nje...U svakom slučaju,moj bi život bio puno jednostavniji bez nje... I bio je...prije njega... Prilično dobar osjećaj...kada ne postoji taj dečko koji bi ti natjerao suze na oči...kada ne buljiš satima u mobitel čekajući njegovu poruku...kada ne moraš razmišljati o svojim postupcima pazeći da netko ne bi bio povrijeđen ili ljubomoran... Bez odgovornosti...ljubomore...tuge...i svega ostalog što dobiješ u paketu s tom "savršenom" ljubavlju... I zato sam ja odbijala sve pakete koji su mi sličili na moguću "ljubav", ali kuja me prevarila... Upetljala se u jednu od mojih neobaveznih avanturica, zavrtila mi glavom, iako sam se ja opirala svim snagama, pokazala mi sva čuda koja može napraviti i ja...kao i svi...nisam mogla odoljeti... Mislila sam se malo poigrati s njom, a kad mi dosadi okrenuti leđa i nestati...kao što sam uvijek radila... Prekasno sam shvatila da s njom ne ide tako... Umorna od borbe, odbijanja, igrica, avantura i traženja nečega što nisam mogla naći prepustila sam se...I tako ja već godinu dana...u okovima... Ali još se ja borim... Ponekad je prekrasno...ponekad mislim da mi je potreban samo on, da su zrak, voda i hrana samo suvišne stvari... A onda se ponovo probudi ona stara ja...koja ne može biti vezana...ničime... Rekao mi je jednom što su mu govorili od meni kad smo tek završili skupa... "Bježi od nje što prije možeš...prije nego što se zaljubiš...Sjebat će te...Jedan dan će te voljeti najviše na svijetu, a sutra će nestati...Nemoj da skuži da si totalno lud za njom, jer ćeš je u tom trenutku izgubiti..." Nisu mu lagali...Bila sam takva...još sam uvijek... Samo mi se zločesta gospođica Ljubav neprekidno petlja u planove... Toliko puta poželim otići...Ali ona je stala na vrata i ne pokazuje nikakve znakove da se uskoro namjerava maknuti... I pustiti me da živim kao prije...slobodna...potpuno... Nemojte me krivo shvatiti, ne osjećam se ja u svojoj vezi kao u zatvoru... Dapače, uvijek sam je doživljavala prilično slobodno... Da nisam radila neke stvari koje jesam, sigurno više ne bi bila s njim... Davno bi puknula i napravila ono što sam radila prije... Nestala... bez objašnjenja... I iako me on sam ne sputava toliko, ne mogu podnijeti činjenicu da ne mogu otići kada poželim... Zbog sebe... jer sam pala na glupe fore koje Ljubav prodaje svima na svijetu i koje sam toliko puta prije raskrinkala... Ponekad osjetim kao da se gušim... kao da je moj život stao kada sam upoznala njega... Ustvari sam vjerovatno tek tada počela uistinu živjeti... Ne znam... trebam zraka... prostora... mogućnost da ne ovisim o ničemu... i da igram po svojim pravilima...a ne po onima koje nameče neka Ljubav koja je kakti najljepši osjećaj na svijetu... I zaista je...ali meni odmah poslije slobode... Ima jedna pjesma... Cajka... Nisam fan, ali ova me pogodila... Ravno u sridu... Sjećam se sebe iz vremena opasno ludih godina... Ljubavi mojih pijanih... I noći dugih vatrenih... Ni za šta nisam bila vezana, ljubav sam vodila pod zvijezdama... Hoću da sam ona ista, koja živi...koja blista... ...SLOBODNA... Za sebe si me vezao, srce se jače stezalo... Dolaze nova proljeća, život se svuda osjeća... Kažeš mi da je noću opasno, i da je svako vrijeme prolazno... JA JOŠ GORIM,JOŠ SE BORIM I JOŠ UVIJEK MI JE SRCE SLOBODNO... |
|
Kao što svaki znanstvenik zna, prije postavljanja pitanja ili određivanja problema, uvijek treba definirati osnovne pojmove vezane uz problematiku... *VEZA* Proces trošenja ogromnih količina novaca, vremena i energije s ciljem upoznavanja nekog tko vam se trenutno ne sviđa naročito,a u budućnosti će vam se vjerojatno sviđati još manje, a sve radi seksa... *LAKA ŽENA* Termin koji se upotrebljava za opisivanje žene s moralnim vrijednostima muškarca... *PRIJATELJ(ICA)* Osoba suprotnog spola s nekom očitom fizičkom manom zbog koje je seks s tom osobom nezanimljiv, što naravno čini tu osobu pogodnom za razgovor i zajedničko opijanje... *NEZAINTERESIRANOST* Osjećaj. Najčešće ga žene osjećaju prema muškarcima, koji to onda interpretiraju kao "Ma samo se pravi važna, a zapravo želi da se namučim dok ne dođem do nje." *NIMFOMANKA* Termin koji muškarci koriste kako bi opisali ženu koja želi seks češće od njih... *TRIJEZAN* Stanje u kojem se nemoguće zaljubiti... *IRITANTNA NAVIKA* Ono u što se pretvori nečija simpatična navika koja se na početku veze opisuje kao "kemija"... *PRIVLAČNOST* Čin povezivanja napaljenosti s nekom određenom osobom... *LJUBAV NA PRVI POGLED* Upoznavanje dvoje jako napaljenih ljudi koji nisu naročito izbirljivi... Kako nastaju ovakvi postovi kakve ja pišem u zadnje vrijeme? Kada ljudi nemaju inspiracije... ili im se ništa zanimljivo ne događa u životu... Ili kad im se događa toliko stvari istovremeno i različite misli im lepršaju po glavi tolikom brzinom da ne znaju ustvari niti što misle, što žele, a kamoli što da napišu... Moram malo sredit život...preintenzivno je to čak i za mene... Toliko planova... ljudi... svega... |
|
Pukla sam...totalno... Mislim, brijem da sam fakat spremna za Jankomir... Čovječe, ove promjene vremena me ubijaju. Pet minuta pada ko iz kabla, onda zaprži... I kak onda ostat normalan... Očito mi je mozak ispario od ovog dosadnog, vrućeg, monotonog Zagreba... Nisam čista... Danas se to totalno potvrdilo... Popodne se idem naći do grada sa dragim na kavi i baš oko 4 gledam kak je vani oblačno. Brijem da će sigurno roknut kiša pa otvaram ormar i planiram neku zgodno ljetno-kišnu odjevnu kombinaciju... Za 5 minuta počinje lijevati ko iz kabla i šaljem poruku dragom da se nađemo pola sata kasnije jer mi se fakat neda hodat po ovom prolomu oblaka. Nakon pola sata provedenih uglavnom na trošenje vremena pred telkom kojom vladaju latinoameričke sapunice izlazim iz stana i krečem prema centru. Kišobran u torbici za svaki slučaj... Odradila kavu u Opiumu i izlazim iz Branimir centra, a ono vani prži... Jedva čekam da dođem doma, šiknem klimu na 18 celzijevih i nastavim tratit život ispred televizora... Ulazim u Importane i krečem prema busu... I tu negdje počinje moja priča... U novčaniku imam samo jadnih 20 kuna... Mene inače novci jako žuljaju pa odlazim do kioska i tražim nešto nepotrebno na što bi ih mogla potrošit. Uzimam Ice tea breskva (iako uopće nisam žedna), zeleni Orbit i Jutarnji (da malo vidim šta se događa u svijetu)... Bus mi odlazi pred nosom... Drugi dolazi za 10 minuta...može se pričekat... I tako ja stojim, čitam novine, znoj se cijedi, frizura mi u komi i tak... "Al Quaida dala ultimatum za povlačenje iz Iraka", spremaju se novi teroristički napadi, bla, bla... Razmišljam o tome kak smo mi sretni jer nas sigurno nitko neće ići napadat... Premala i prenevažna je naša Hrvatska za takvo nešto... Dolazi bus... Namjerno ne želim uči jer mi se neda kupovat karta pa čekam da vozač izađe pa da se prošvercam... Čitam ja tak dalje novine kad čujem da me netko na prilično lošem engleskom pita "Sorry, when this go?"...Dižem glavu i sa izrazom lica "Ha???" govorim "I don't know.You should ask driver..."... Čovjek promrmlja nešto nerazumljivo i odlazi do čovjeka koji stoji par metara dalje sa istim pitanjem... Dok mu on odgovara "In 10 minutes"... snimam frajera... Crna kosa, crne oči, jako tamnoput, ona tipična arapska faca, vidi se da nije odavde, normalno obučen, neka jadna žuta košulja, trapke i neki crni ruksak... Baš si razmišljam kak je taj završio tu kad vozač napokon izlazi i ja utrčavam u bus da uhvatim slobodno sjedalo... Još nema puno ljudi, ali rulja polako ulazi... Pogledam kroz prozor, a ono frajer hoda simo tamo sa pljugom u ruci i neš si mumlja u bradu... Okrečem glavu na drugu stranu i brijem si neki svoj film kad ono opet... "Excuse me, can I sit here?" Arapski frajer pokazuje na mjesto pored mene... "Yes"... i okrećem glavu na drugu stranu... Frajer sjedne i ja ga malo skeniram (inače imam groznu naviku pomalo odmjeravati ljude, neznam zašto to radim, ali ono...)... I skužim da si frajer neš mumlja u bradu na nekom trlj-brlj jeziku... Svakih 5 sekundi podigne malo obadvije ruke i nastavlja dalje...Onak neprimjetno.. Suzdržavajući se da ne puknem od smijeha ponovo okrečem glavu... Nakon par sekundi opet ga pogledam...A ono tip bilji u sat i kucka po njemu i dalje si neš mrmljajući u bradu...Opet malo digne ruke,pa opet pogleda na sat, pa jače stisne svoj ruksak i tak to kojih par minuta... I onda mi je pogled odletio na njegovu ruku...na sat...Prilično velik...bijeli...sa izraženim crnim kazaljkama...a umjesto brojeva 1,2,...bla, bla 12 ono označene sekunde...5,10,15.... Moje asocijacije u tom trenutku....frajer...Arapi...Bin Laden...moli se Alahu...sat koji odbrojava sekunde...jebeni crni ruksak... i sve će nas dignut u zrak kad bus krene... Samo mi se u par sekundi složio čitav film u glavi... Ja skroz mirna razmišljam kak je frajer ziher neki bombaš koji u toj torbi fura 5 kila eksploziva, moli se Alahu prije nego ubije sebe,mene i ostatak busa i brijem si kak ću ziher crknut jer sjedim odmah do njega i da nema nikakve šanse da preživim... Jebemu... i najsmirenije se dignem, izađem iz busa i odšetam prema tramvaju...čekajući da za par minuta čujem eksploziju... Uđem u tramvaj i vozim se 15 minuta duže samo zato kaj su me uhvatile neke jebene paranoje... I sad recite da sam ja normalna... Pa stvarno... |
Evo jednog bezveznog posta...tek toliko da nešto napišem...U zadnje vrijeme nikak nemrem zaspat pa pokušavam smislit način da se umorim... Dobro, pisanje glupih postova vjerojatno ne pomaže,ali evo... Jedna velika pusa za laku noć svima koji ne mogu spavat... That's all for today... |
|
Mogu vam nešto odati, ali u povjerenju? Svojedobno sam vjerovala da će me boravak na nekom šik mjestu s mnoštvom posluge u sobu i Christian Liaigre pokućstvom učiniti sretnom. No to je čista glupost. Iskreno rečeno, kad ste nesretni, onda ste nesretni, bez obzira na to spavate li na visokokvalitetnim plahtama ili ne. Nije stoga ni čudo što na svim onim paparazzijevskim slikama slavnih osoba na jahtama ili na izlazu iz predvorja prekrasnih stambenih zgrada mnogi izgledaju kao da se upravo spremaju počiniti samoubojstvo ili štogod. Činjenica je, da kad ste potišteni, broj ispijenih Bellinija ili haljina u ormaru uopće nije važan i uopće nema nikakvog učinka na vaše raspoloženje. Traperice Chloe i alfa - beta pilinzi, ne mogu, nažalost, odagnati ružne stvari. ( Plavuše iz Bergdorfa) " Ti si takva jebena gadura... Da bar mogu biti kao ti. Boli te briga za sve, uvijek si vesela, život ti je savršen i ne osjećaš apsolutno ništa..." - to mi je neki dan rekla osoba za koju sam mislila da me jako dobro poznaje... Najžalosnije je što ona nije prva koja mi je to rekla... A ja nisam takva... Nekada je lakše glumiti da ti nije stalo... i da te ništa ne može povrijediti...jer onda nema suvišnih pitanja i one mutave rečenice "Fakat te kužim" koju svi tako mehanički izgovaraju misleći da ona nešto znači... Svi ljudi koji me poznaju misle da mi je život gotovo savršen...Imam super ocjene, puno modernih krpica, zanimljivih frendova, dobre starce, super dečka... izlazim van, tulumarim, shoppingiram, barim zgodne likove... i onda dođem doma... sjednem na krevet... i ponekad se osjetim tako licemjerno...užasno...kao nezahvalna pokvarena glupača...jer imam gotovo sve, a ja želim nešto drugo... jer nisam sretna kao što bi trebala biti... Ustvari, ponekad mi se čini da je čitav moj život jedna velika laž... predstava... u kojoj sam ja glavna glumica... I nikako da siđem sa te pozornice... |
Postoji jedna slika… Osam zgodnih cura smješka se samouvjereno u kameru i u očima nose onaj sjaj koji imaju samo oni koji znaju što žele… koji uživaju u mladosti… u glupostima… u prijateljstvu…Sada gledam tu sliku koja je slikana na kraju osnovne i uvijek me uhvati neka nostalgija… za onim starim klupama… starom raskom… Ma, svim glupostima koje smo radile… od «ribičije» po hodnicima do uzdisanja za Parisovim pločicama… rješavanja Tamy-inih vječnih ljubavnih problema… izlazaka na Gradec i Best… Kako je sada sve drugačije…Svaka od nas je lagano krenula na svoju stranu. Pokušavamo uloviti sve životne prilike, iskoristiti svaki trenutak maksimalno, sagraditi neke temelje za budućnost… Nekada smo pisale po bilježnicama «Best friends forever», a sada… Nemam pojma… Nekako smo odrasle, shvatile da je to možda bilo pretjerivanje i da nekada neke stvari ne mogu biti vječne iako bismo mi to htjeli… Ipak su neke moje curke još tu… Jednu sa te slike sam otpisala već davno… Nismo se dovoljno dobro poznavale da bismo ostale dobre i nakon osnovne… i danas mi je drago kad ju vidim, popričam s njom, poslušam njene vječne dileme između dva dečka, ali više ju ne mogu nazivati prijateljicom… Ona nam ionako nije nikada potpuno pripadala, došla je prekasno… Dvije od njih s kojima sam si prije bila best također polako odlaze sa pozornice… Tamy je našla novo društvo i iako se često čujem sa njom nije to više to… niti približno… a Alex… od nje sam se užasno udaljila u zadnjih nekoliko mjeseci…I jako mi je žao zbog toga, ali isto imam neki osjećaj da sa njom više nemam o čemu pričati…ona je otišla na svoju stranu, našla nove frendice i nije više ona stara… barem ne prema meni… I tako su tri otpale, ali ove ostale četiri još uvijek sanjaju iste snove kao ja… još su uvijek tu kad sam u komi… još uvijek imaju strpljenja za moje gluposti i promjene raspoloženja… Deica i Anneris… Ljepotice, ne znam šta bi bez vas…Žao mi je ako vam ponekad dosađujem sa svojim beskrajnim pričicama i novostima što se tiče mog ljubavnog života, ali mislim da me stvarno najbolje kužite… Luv ya… Fuksa… Iako ima svojih mana i nekad me izludi mogu joj reći sve i znam da će to tamo ostati… nije savršena, ne pokušava to biti… Stvarna je i zato ju volim…jer ima svoje probleme i jer ja znam kakva je zapravo…i ona zna kakva sam ja… Kuška… Nasmijem se čim pomislim na nju… Party, fun, laugh… S njom nikad nije dosadno… bilo da se radi o trač – partyima ili o njenom spletkarenju skidam joj kapu… I ja… tražim nešto…još točno ni sama ne znam što…vjerojatno onu pravu, iskrenu sebe… Želim sve…sve što mi ovaj život može ponuditi… Želim daleke zemlje i nove spoznaje… nove prijatelje… ljubavi… Treba mi samo vjetar u leđa i činjenica da ću se imati kome vratiti… Azurno nebo, čekamo zoru, pet, šest mladih golubica, nasmiješena su im lica i poslije mnogo godina u mome srcu draga sličica… Zajedno smo momke gledale, zajedno po rivi šetale, pravile se da smo važne, da smo pametne i snažne… Sanjale smo zemlje daleke… HEJ LJEPOTICE MOJE PRIJATELJICE, GDJE SU NAŠI SNOVI OSTALI… HEJ SVE SMO MI KAO PTICE SELICE, SVAKA SVOME JUGU ODLETI… Ja još želim preplivati more, ja još sanjam zemlje daleke… |
|
On ima… najsavršeniji osmjeh na svijetu… …i najsavršenije pločice na trbuhu… … i malo previše samopouzdanja… …noge koje vrijede 1500 eura mjesečno, a u budućnosti će vjerojatno vrijediti još više… … pun telefonski imenik glupih sponzoruša i trebica koje lude za njim.. … malo previše cura koje su mu samo «dobre frendice» … zgodne frendove koji upadaju svakoj drugoj curi koja prođe sa sjajem u očima i rečenicom «Ja sam se zaljubio»… … malo premalo mozga u glavi za moje potrebe… Danas odlazi iz Zagreba… ide na posudbu na godinu dana… Trebao mi se javiti jučer da odemo na kavu…nije… Ništa novo… niti značajno… Neće mi nedostajati, ali ipak… Bit će mi čudan Zagreb bez njega… Papaya, Saloon… nekako prazni… Ipak uglavnom prvo kad izađem negdje van pogledom tražim njega… tek toliko da mi se digne raspoloženje pri pomisli na to kakav je komad toliko dugo slinio za mnom… i da malo nahranim oči… Dobro je što ga neću viđati više u Zagrebu… što neću imati priliku… dolaziti u napast… Moja ljubav će vjerojatno organizirati party od sreće kad mu kažem da je njegova noćna mora 300 km daleko od mene… Haha… Meni je nekak žao…ipak mi je on nešto… Nije mi frend…jer s frendovima ne radim ono što sam radila s njim. Niti ga želim za frenda… jer osim dobrog izgleda nema previše drugih kvaliteta. Poznajem ga više od godinu dana. I u tih godinu dana je bilo svega… navlačenja, igrica tipa tko će više zajebat onog drugog, barenja, beskrajnog dopisivanja, svađanja, vrućih porukica i par kava… Davno bi bio prekrižen da ne izgleda tako dobro… i da nema taj isti đubretarski stav prema curama koji me toliko pali jer se prepoznajem u njemu… I da mi nije par puta pročitao misli i rekao točno ono što ja mislim… I da nije par puta on meni nije obećao da će se javiti, pa poruka stigne za 3 tjedna… I da nismo toliko slični u nekim stvarima… Vidjet ćemo se na moru za mjesec dana… znam da neću moći odoljeti… držat ću se one naše «JEDNOM SE ŽIVI!»… pa šta bude, bude… Na jesen ću doći u Zagreb… i neće biti njega da mi uvijek uleti u trenutku kad mi je veza napokon u normali… i malo ublaži moje čvrste odluke i obećanja dana mojoj ljubavi… neće ga biti da šalje glupe poruke «Ej di si mala dobra, kad ćemo na kavu?»… Jedina osoba zbog koje ponekad požalim što toliko volim svog malenog i poželim natrag svoju slobodu biti će daleko… |
Voljela bih te malo dovesti u napast…ponovo…a ne smijem…Ne želim reprizu prošlog ljeta jer si mi prevažan da bih te opet povrijedila… Kad bih samo na trenutak mogao biti kao ja… ponekad isključiti osjećaje i samo živjeti… zaboraviti sve ono što joj duguješ… zaboraviti to «godina i 8 mjeseci» koje tako ozbiljno zvuči… zaboraviti što je bilo kad smo se prošli put igrali «starih prijatelja»… Kad smo se zadnji put vidjeli znala sam… da me još voliš… Znaš, imaš to u očima… dok me gledaš… A ja tako volim taj osjećaj… volim znati da me voliš… da me nitko ne može zamijeniti… da još uvijek nisam skroz izbrisana… A trebala bi biti… za tvoje dobro… Ali ti nikad nisi mislio samo na sebe…a to je loše… pogotovo kada sa druge strane stojim ja… Ne znam što me to tjera da te navodim na gluposti…Imam osjećaj da imam neku glupu ulogu u tvom životu. Da te iskušavam… da te pokušam zaribati… da te natjeram da se prepustiš onome što znaš da nije dobro… da se svaki put kada shvatiš da sam ustvari ja «negativac» u cijeloj priči vratiš njoj… i zavoliš je sve više… I onda opet dođem ja… zapalim staru vatricu… napravim malo zbrke… iskompliciram ti život… usput malo i sebi… i odem… Jebote, fakat sam užasna… gadim se sama sebi…Zašto sam ponekad takva jebena gadura? Zašto te ne mogu pustiti na miru? Zašto ne mogu biti normalna osoba i imati normalan odnos sa svojim dečkom… i pustiti tebe da živiš svoj život…s njom? Kada jednom osjetiš da te netko voli onoliko koliko si ti volio mene…i kada netko za tebe napravi ono što si ti za mene… kada imaš takvu ljubav… valjda ju je teško samo tako pustiti… iako ne znaš što bi s njom… jer ne osjećaš isto… Vidiš…stvar bi mogla biti tako jednostavna… ja volim njega… ti voliš nju… malo se podsjetimo dobrih starih vremena… Ali nije jednostavna… jer mi se čini da svaki put kad me pogledaš prevrtiš cijeli film u glavi… i da te nešto pecne… na onom mjestu koje bi trebalo biti rezervirano samo za nju… na onom mjestu gdje me već odavno ne bi trebalo biti… |
|
MOJE TRENUTAČNO STANJE: Pijana sam… Ustvari, pripita,a li ono što je najgore od svega mislim da to nema nikakve veze sa mojim trenutačnim stanjem. Napaljena sam..totalno…na XY-a…jer je jebeno, jebeno, jebeno dobar… Nešto mi se dogodilo i to nešto nije baš dobro, ali jebi ga…Tako nešto mi se nije dogodilo od T…da me netko tako zaludi svojim izgledom i stavom… Sa mojom ljubavi je sve tako mirno, nježno, slatko… a ovo… eksplozija, TOTALNO…PUKLA SAM!!! Čitavu večer je moj dragi bio svjetlosnim godinama udaljen od moje zločeste glavice. Nisam ga se sjetila, niti jednom… Briga me za 9 mjeseci, zaboli me, jebe mi se… Kuja sam, gadura, užasno pokvarena osoba… kojoj jedan glupi nogometaš ubrizgava toliko adrenalina u vene koliko joj njen dečko nije ubrizgao u 9 mjeseci… Totalno sam skrenula. Nema više onog što je pametno, razumno i isplativo. Postoji samo nešto zbog čega se osjećam nekak čudno, ali tako dobro da to nije normalno… Neopisivo… kad mi je na tom tulumu prelazio rukom preko leđa… kak da to nazovem… elektricitet…struja…ma strast do daske… Upravo ono što fali sa mojim dragim… Dok sam išla doma cijelo sam si vrijeme ponavljala « 9 mjeseci, curo!» i onda sam shvatila: « KOJIH 9 MJESECI?»… Ipak, on je tu negdje, uvijek…nešto sigurno, gdje mogu pobjeći od svih sranja u životu, a XY… On je onaj trenutak koji te učini živim, totalno… Prije 2 tjedna, u casinu, on mi je rekao: «Kad trebam nešto napraviti i nisam siguran dal' je to pametno, samo kažem: JEDNOM SE ŽIVI!!!» Pa…samo ću reći: JEDNOM SE ŽIVI!!! Ovo bi bio nastavak epizode koju sam opisala u jednom od prijašnjih postova… Što reći… bila sam pijana… i zaluđena…prošlo me već sljedećeg dana… Ali se nažalost ponovo vrati s vremena na vrijeme… |
Oprostio mi je... Ha,ha... Znala sam da hoće kad tad...Doduše,trebala mu je godina dana hlađenja,ali ipak, ono što sam mu napravila možda je zazslužilo i malo više...Ipak, moja dobrica ne može se vječno ljutiti na mene...Najbolji dečko kojeg poznajem...iskren,duhovit,zgodan,pametan,dobar...predobar za mene... A ja ga nikad nisam mogla zavoljeti... Možda ipak negdje duboko...ma ne... Volim ga kao prijatelja...kao dečka koji je definitivno za mene bio spreman napravit sve... Da mogu naređivati svom glupom srcu rekla bi mu: "Ovaj te dečko zaslužuje, curo" Ali ja ne zaslužujem njega... Rekao mi je u ponedjeljak da jednom kad budem imala priliku poslušam pjesmu od Aerodroma "24 sata".Skinula sam je danas s neta... I znam da je za mene htio napravit sve na svijetu...A MENI JE BILO SVEJEDNO :( Priznajem griješio sam baš kao i svi Znam da sam prepun mana ali vjeruj mi Moja ljubav oduvijek je bila čista i tebe dostojna Zbog tebe sam bio spreman se pokoriti I protiv razuma se svoga boriti I napustit svoje staro društvo tebi je bilo svejedno... Ti nikad nisi saznala Koliko mi je do tebe stalo 24 sata dnevno S tobom je bilo premalo Ti uvijek imaš pravo se potužiti Možda su ti drugi mogli više pružiti Ali vjeruj,kunem ti se,nikad nisam za cijenu pitao Koliko sam puta te na kiši čekao Kasnila si sate ništa nisam rekao Za tebe sam htio sve na svijetu tebi je bilo svejedno... |