Postoji jedna slika… Osam zgodnih cura smješka se samouvjereno u kameru i u očima nose onaj sjaj koji imaju samo oni koji znaju što žele… koji uživaju u mladosti… u glupostima… u prijateljstvu…
Sada gledam tu sliku koja je slikana na kraju osnovne i uvijek me uhvati neka nostalgija… za onim starim klupama… starom raskom… Ma, svim glupostima koje smo radile… od «ribičije» po hodnicima do uzdisanja za Parisovim pločicama… rješavanja Tamy-inih vječnih ljubavnih problema… izlazaka na Gradec i Best…
Kako je sada sve drugačije…Svaka od nas je lagano krenula na svoju stranu. Pokušavamo uloviti sve životne prilike, iskoristiti svaki trenutak maksimalno, sagraditi neke temelje za budućnost… Nekada smo pisale po bilježnicama «Best friends forever», a sada… Nemam pojma… Nekako smo odrasle, shvatile da je to možda bilo pretjerivanje i da nekada neke stvari ne mogu biti vječne iako bismo mi to htjeli…
Ipak su neke moje curke još tu…
Jednu sa te slike sam otpisala već davno… Nismo se dovoljno dobro poznavale da bismo ostale dobre i nakon osnovne… i danas mi je drago kad ju vidim, popričam s njom, poslušam njene vječne dileme između dva dečka, ali više ju ne mogu nazivati prijateljicom… Ona nam ionako nije nikada potpuno pripadala, došla je prekasno…
Dvije od njih s kojima sam si prije bila best također polako odlaze sa pozornice…
Tamy je našla novo društvo i iako se često čujem sa njom nije to više to… niti približno… a Alex… od nje sam se užasno udaljila u zadnjih nekoliko mjeseci…I jako mi je žao zbog toga, ali isto imam neki osjećaj da sa njom više nemam o čemu pričati…ona je otišla na svoju stranu, našla nove frendice i nije više ona stara… barem ne prema meni…
I tako su tri otpale, ali ove ostale četiri još uvijek sanjaju iste snove kao ja… još su uvijek tu kad sam u komi… još uvijek imaju strpljenja za moje gluposti i promjene raspoloženja…
Deica i Anneris… Ljepotice, ne znam šta bi bez vas…Žao mi je ako vam ponekad dosađujem sa svojim beskrajnim pričicama i novostima što se tiče mog ljubavnog života, ali mislim da me stvarno najbolje kužite… Luv ya…
Fuksa… Iako ima svojih mana i nekad me izludi mogu joj reći sve i znam da će to tamo ostati… nije savršena, ne pokušava to biti… Stvarna je i zato ju volim…jer ima svoje probleme i jer ja znam kakva je zapravo…i ona zna kakva sam ja…
Kuška… Nasmijem se čim pomislim na nju… Party, fun, laugh… S njom nikad nije dosadno… bilo da se radi o trač – partyima ili o njenom spletkarenju skidam joj kapu…
I ja… tražim nešto…još točno ni sama ne znam što…vjerojatno onu pravu, iskrenu sebe… Želim sve…sve što mi ovaj život može ponuditi…
Želim daleke zemlje i nove spoznaje… nove prijatelje… ljubavi… Treba mi samo vjetar u leđa i činjenica da ću se imati kome vratiti…